|
A da sam htjela
ne bi mi bilo krivo.
Zamirisala je gustina smoga
i ulice su postale tvrde
Odlazila sam nekuda daleko
i vracala se blizu
blizu tog sigurnog koraka.
Nikada nisam voljela.
Kako bih?
Dok su drugi mislili na cvijece
meni je krv kljucala u mozgu
dok su drugi voljeli druge
ja sam zatvarala svoja vrata.
Da sam htjela ne bi mi bilo krivo!
Al' ja sam stajala,
zamotana neprobojnim oklopom emocija
i zurila u tebe, a nikad do tad
zurila nisam.
Da su nam se pogledi sreli
optuzba bi pala kao kamen
na moju izmucenu dusu,
ali ne!
Ti me nisi vidio.
Ti me nisi mogao vidjeti.
Neosvojiva tvrdjava otopila se
poput ledenica kada sunce grane,
postala sam ono sto postati ne zeljeh
i odlucih poslusati svoje srce.
Prvi put.
A kunem se,
da sam htjela ne bi mi bilo krivo!
Sudbina mi nece dati
ono sto volim i za cim zudim,
vjecno cu ostati zeljna tvojih usana,
a nikad te ni osloviti necu.
A da sam htjela...
Ne bi se ni dogodilo!
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
