Micelijus je napisao:
Koliko arhetipskog i proročkog, a u isto vrijeme i utješnog u sebi nose, koliko dušu poje svim onim što ovom narodu tako preko treba a što ga održa kroz vjekove što prohujaše, nadom, pravdom, čojstvom i poštenjem.
Zaista. Ovo sto si rekao je veoma lijepo i nadasve istinito. Stojeci na kamenu religija drugih naroda srpsko narodno stvaralastvo odlikuje se svime sto jednu knjizevnost cini velikom - o nju je utkan visoki stepen mitologije (koji se, naravno, ocituje u mitoloskim bicima, kakvi su, primjera radi, vile, zmajevi, carobnjaci, demoni), religije (koja se ocituje u stalnoj epifaniji i hijerofaniji, to jest u ukazivanju i isijavanju bozanskog na zemlji) i psihologiji (koja se ogleda u samospoznajnim putevima junaka).
Preuzevsi iz raznih mitologija, prije svega grcke, ideju i misao, Srbi su u svoje narodno stvaralastvo ugradili neizbrisiv temelj na kojem je ponikla gotovo cjelokupna nasa knjizevnost. Pa cak i pjesme koje opisuju sam dogadjaj (na primjer Kosovski boj, Boj na Misaru, Pocetak bune na dahije) nije samo hronolosko nizanja dogadjaja niti puko osvjetljavanje istorijskih cinjenica. U te i takve pjesme je, kao sto je lijepo rekao i napisao Micelijus, utkan narodni
inatni duh, u njima se ocituje zelja za borbom, zivotom, slobodom, koja je stranom vlascu bila zarobljena (svala aluzija na sadasnje vrijeme je slucajna
).
Zelio bih da se, ovom prilikom, malo duze zadrzim na tom psiholoskom aspektu narodnog stvaralastva, a tu prije svega mislim na bajke i junacke pjesme.
J. V. Gete. autor fenomenalnog "Fausta", u kojem se ocituje potpuna individuacija glavnog junaka, koji prolazi kroz sve faze alhemijskog preobrazaja, bio je odusevljen srpskom junackom pjesmom. Zasto? Vjerovatno zato sto je u njima procitao ono sto je smatrao da je sustinsko u knjizevnosti.
Braca Grim, cije bajke takodje nose veliki stepen dubinske psihologije, ucili su srpski da bi znali prevoditi srpske junacke pjesme na njemacki.
Otkud toliko psihologije u nasim pjesmama (pojavljivanje mitologije i religije cu pokusati objasniti kasnije iako se to na zahtijeva neko veliko mudrovanje). Rastavsi na mitologiji raznih naroda srpsko narodno stvaralastvo je preuzelo ono sto je u tim mitologijama bilo osnovno, a u vecini mitova se govorilo o ljudskim putevima samospoznaje. (Toga ima u svim mitologijama i religijama - od Zapada, koji se ocituje u grckoj mitologiji - pa do Istoka - gdje nailazimo na savrsen samospoznajni Budin put, koji je, odmah po rodjenju, nacinio sedam Velikih Koraka i odmah stekao vjecno blazenstvo).
Kao takvo srpsko narodno stvaralastvo se odlikuje velikim brojem motiva i nadasve simbola koji covjeka, najcesce muskarca, tjeraju na potragu za Sopstvom. Naravno, govorimo li o muskarcu kao glavnom liku (a u vecini slucajeva je tako, jer, ne zaboravimo, to je jos uvijek vrijeme patrijarhata, ali i naslijedje drugih naroda, koji su u svojom mitovima najcesce imali muskarca za junaka) jasno je da ce se njemu na tom putu uvijek isprijeciti trista cuda, olicenih u liku stoglavih azdaja, vjestica, dzinova. Muskarac ce tolike opasnosti savladati da bi stekao ruke careve kceri ili da bi izbavio sestru, djevojku ili zarucnicu iz ruku neprijatelja. Upravo u tim motivima se oslikava njegovo kolektivno nesvjesno, koje proizvodi "arhetip spasioca". Ali, ne spasioca koji spasava nekog drugog, vec iskljucivo onoga koji spasava sebe.
Zene, iako se manje spominju kao glavni junaci, nista ne gube na svojoj simbolici. Kod zena se mnogo vise javlja "arhetip djeteta", koji simbolise ponovno rodjenje. Najljepsi primejeri su dati u pjesmama "Hasanaginica" i "Zidanje Skadra". Tu je majka kroz arhetip djeteta postala univerzalni simbol majcinske ljubavi ostvarivsi se apsolutno upravo kao - majka.
Micelijus je napisao:
I ne bojte se onih koji ubijaju telo, a dušu ne mogu ubiti; nego se bojte Onog koji može i dušu i telo pogubiti u paklu. (Matej 10,28 )
Odlicno...
Toliko od mene za ovaj put!
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
