banjalukaforum.com

i eto...
slomi se opet ovo ludo srce
a kao da je prvi put...
i svaki put kad moje oci sretnu tvoje,
odroni se komadic moga srca...
kao slaba stijena na jakom pljusku
i pozelim da ti ruke pruzim
da ti u susret potrcim
i da te snazno zagrlim
kao nekad...
ali...
svaki put nejako tjelo podlegne
vremenu i prostoru
zastane
i jadno klone...
najradije bi u crnu zemlju propalo
jer bez tebe nikad nije umjelo...
pred tobom stojim prozirna
kao da sam gola...
uvijena u teski, olovni veo tuge
trudim se da suzdrzim vodopad osjecanja
koja naviru na oci...
i opet ne uspjevam...
trazim zaklon,
ali nema ko da mi ga pruzi...
sramna do bola
padam na koljena
i molim da me nestane,
da me pogube...
jer i tako ne postojim
za tebe...

Nevjerovatno! Netko jos uvijek vjeruje u ljubav, netkome je jos uvijek ljubav sva svrha postojanja na ovoj bijednoj planeti...Bravo, Ekatarina! Konacno nesto ljudski i plemenito. Osjecajno. Opustajuce. Zavidim ti na tom osjecaju izgubljenosti bez ljubavi. Boze, kako ti zavidim!

_________________
Krivi smo mi sto smo cutali

Ljubav ne moze da nestane, ako je jednom nastala.
Moze da postane bol.
I taj bol je onda ljubav.

ljubav je bol, a sve ostalo nije ljubav!!!!