Ma ćuti... ne spominji...laž...
Sjedim…
Ništa pametno, čovječe..
Samo sjedim...
Ali, Mrzim... (jako, veoma jako)
Poprilično dugo ako se pitaš... hm…. Baš dugo…
Pitam se, koga... (Možda se i ti pitaš)
Niti tajne niti odgovora koji zna za sebe.. (čak i tebe...)
A i ti si tu negdje – smrtovnica pomoći da smrt je negdje.
Pupet – praga stvarnosti (hope you cry for english)
Ah... za sjeme (samo žena to može) nost
Otkrovenjem nepoznatog u njoj (apstraktne personifikacije muškarca)
Ti (Niče) si uništio sve
čemu moja (priglupa) rima teže.... jer...
sam dobio kandže sebe, moga, tebe ili beljeg bjega…
izvini, imenima raznim...
znanih kao... druže, prijatelju, komrade i duskari...
naspram želje da povalim nju.... neznam niti želim
da čujem do ujutro... riječ stari...
oni nas odavno prevagnuše…
Ipak… pored agonije usavršavanja svijesti....
Pitanje je, ko je ljepši (zar nije svijet taj sudija)
Tu Budo skvrčen znanjem kojim malo ko hodi,
Ili ti Krsna – madafucka svih tih djeva koje i
Muhamed bi poželio u svom okrilju…ili bar raja koji proziva…
On je sudio.... Oni su sudili…
Iskreno...tako su nastale i prve pragmatične zavjere.
Isus lijevo, Petar desno, Muhamed je skočio ka trećoj bazi…
Don’t worry, režiser je ipak
ostao zaljubljen u Snežanu i 7 patuljaka...
Ništa njet shvatio ozbiljno...
Ipak…
Teže.... teži.... teška… crkni… ima li razlike....i autora....
(usputno nesputano – Teško jeste)
Apstraktna tragilomika poetike ili
Pregonitivna kancerologija sopstvene riječi....
Dont be... be dont....
Tu I tamo, neko udari pljesku, koja zna…
Riječ good buy
_________________ is this the world that you created
|