banjalukaforum.com

Zivot su samo otkucaji sata
zivot je snijeg u tvojoj kosi,
raduj se zivotu, raduj se sreci
jer kratko traju, vrijeme sve nosi.

Da li me mili jos uvijek volis..
imas li u oku onaj isti sjaj,
ako sanjarku susretnes neku
pogledaj dobro, mozda sam to ja.

Jer ..danas jesmo, sutra gdje smo..
sutra vise nismo zivi,
poljubi me jos jedanput...
i osjecaje moje smiri.

Zivot su zrna pjescane kule
sto morski val sa sobom nosi,
da li se sjecas, bjese kao juce
kad smo kao djeca trcali bosi?

Da li me duso jos uvijek zelis
ili je druga u srcu tvom,
da li me zlato jos uvijek trazis
ili si nasao lijek srcu svom?

Jer..danas jesmo,sutra nismo...
osjecaje nemoj kriti,
zagrli me dok me imas..
sutra cemo proslost biti.

Zivot je kad se iskreno voli
a ljubav je osmijeh na licu tvom,
ne budi tuzan, nasmij se sreco
skupa cemo biti u kraljevstvu svom.

Dodirni me, dodirni me noci!
Voli me, voli me noci!
crveno vino klizi mojim prstima,
sagori me,ja zelim da umrem u tvom narucju.

Ljubi me, ljubi me noci!
Ljubi me ostrim usnama,
vlaznim kapima, uzbudjena lutalice
predji mojim nedrima;
narandze su dozrele na dohvat prstiju
pali cvetovi njihovi mirisu tvojim ranama.

Ljubi me, ljubi me noci!
Skini sjaj sa Meseca i
spusti ga nezno na moje oci.
Zaljubljeno posmatram tvoje pokrete,
iskrama tvojim jutro ce oduzeti sve sto mozemo imati.

Ljubi me ustreptalim tonovima ...........

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Ja sanjam san koji nikad
Zaboraviti necu
U njemu smo ti i ja
I sva moja sreca

Trebas mi dal ces ikad saznati to
Zeljela bih da si tu

Ja sanjam samo taj san
Otkad nisi tu
Poljubac tvoj osjecam samo u snu
Kojeg nikad zaboravit necu

I uvijek lice ljubavi pred ocima
Moju tugu ubija
Tad je opet suncan dan
Sve dok sanjam, sve dok sanjam taj san


Kako bih voljela da si tu.....

DA SI TU.....

Nocas sam ti kao srna gonjena
Kao rijeka koja tece nikuda
Nocas trebam tebe da me povedes
Kroz san, kroz dan
Zadnja godina ko ruza uvela
Bezbroj trnja ali i cvijeta slomljena
S tvojim likom sto me prati posvuda
Kroz san, kroz dan

Miris tvoj jos i danas osjecam
Kada nebo proplace i zemlja je mokra
Rukama preko prazne postelje
Trazim dio srece sto si odnio

Da si tu
Pa da pjesmom se budim
Snene oci ti ljubim
I na grudi te privijem
Da si tu
Osmjeh da mi se vrati
Pa da poletim ja
Kao ptica slobodna
Ka zagrljaju tvom

Drhtaj.
ni lagan
ni čeznjiv
ni bolan
ni strasan
ni treperav
ni smiješan
tek
Drhtaj.
Što me na istom raskršću...
svaki put...
kad ostanem bez
dnevne porcije tvoje nježnosti...
porazi...
podsjeti da sam dijete...
što se ne boji
samo kad ga voliš...

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

srecom nikad ne obracam paznju na tvoje topice...

Nema te vise.
A secam se
kako se ispod meseca
bela tisina prosula
i setna svetlost igrala
u uglovima prozora.
Secam se kako su nocima
divlji vranci vrele krvi
besno jurili niz drum.
Secam se velikog cutanja
i mog velikog nemira.
Ali se ne secam
koraka po palubi od kise,
ni vetra sto je danima
urlao u dnu svemira,
ni kako sam naslutio
tamno vreme odlaska,
jer ne zelim da verujem
da niceg vise nema.....

RUZA NA JASTUKU


I tek ponekad
stavim ruzu na jastuk
da mirise...
Odvrne mi slavinu secanja
ne propustajuci ni najmanji detalj
koji je ostao upamcen o tebi
da uludo istece.
I tek tada dozvoljavam srcu
da tiho uzdise
za vremenom proslim,
rugajuci se samom sebi
zbog neuspeha.
Vatra ponovo se pali.
Nemilosrdno,iznutra me pece,
a onda krenu kise suza
da je gase...
Kako je tesko provesti vece
u samoci
obavijen strahom,
ne zbog proslosti,
vec od buducih dana sto dolaze...
I tek ponekad
stavim ruzu na jastuk,
umesto tebe
ruza da mi mirise...
Podseti me
da sam i ja
nekada
znao sta je ljubav...

GORAN LAZETIC

Proci ce jednom
Kao sto prolaze ljudi
I vozovo
Noci u bijelom

Proci ce
Trag ostavice
Bolan trag
Noci u bijelom

Rijeka potok guta
More rijeku
A sjecanje i bol
Noci u bijelom

Vjeruj mi
Molim te
Da nisu samo vjetar
Noci u bijelom

A vjerovat´ mi ne moras
Koliko volim te
Tebe
I noci u bijelom

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Par godina za nas

Prijatelj i ja sedimo na klupi
gledamo zvezde
slusamo vesti sto su upravo stigle,
kazu da imamo
jos samo par godina za nas....

Imali smo igracke i ziveli smo sve,
sve one igre na srecu,
one igre za ljude,
sto je smislio neko,
pre samo par godina za nas...

Da li znas kako zelim da te nadjem,
da li znam sta trebam da znam?
Voli me kako nikad nisi volela...

Zivimo u pricanju, branimo se, hodamo i slavimo
neke bezvezne stvari
neke bezvezne price
sto je smislio neko
u samo par godina za nas...

Nisu dovoljne reci, samo obicne reci
da me vrate u zivot
nije dovoljan dodir
ni da znam da te imam
jos samo par godina za nas...

Raste kao nada, kao more, kao govor
kao pokret, kao zora, kao dete, kao krv
kao zelja, medju nama...
Raste kao bol,
i grize sve pred nasim ocima...

DA LI ZNAS DA TE VOLIM?

Divna pjesma:

We've both made the same mistakes
And believe me I know it
I've come to depend on you
In my eyes, can you see
That someone's still hurting me?

What can I say
That will make up
For letting you down?
I just want you to know so

Come back
If you love me
How will I survive without you?
Baby come back
If you need me
Baby I was strong
And I tried to pretend but
Always in my heart
I know that I want you
Come back

Tomorrow's another day
Still I can't believe that I told you
And that was my big mistake
Every hour, every day
What can I do to make it through?

Oh, the days seem so long
I miss you so bad
It's breaking my heart, so

Come back...

Before you break my heart

Jessica Garlick

Ne zaustavi brana rijeku
Tek tako
Da sluzi joj
Njena stremljena su
Duboka
Daleka
Beskrajna
A kako ces ti
Bijedni covjece
Poklopiti nebo
Potamniti Sunce
Zivlje okovati
Zivot
Svojim tokom skrenuti

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Fino, fino....

Sve ove moje pjesme tvoje ime nose i samo ti mi citas misli
Izgubljen bez tebe u ovom grubom svijetu budi tu i znaj mi misli
Ti me vidis, ti me cujes, ti razumijes kad zivot trazi da se da

Krenut cemo skupa nekim nasim putem tvoje mjesto je uz mene
I nestat cemo tiho iz vidokruga ljudi ko da nikad nismo bili

Ti me vidis ti me cujes ti razumijes ti me hrabris
I dok znam da si tu dok te gledam radosnu mogu dalje mogu sve
Sto zivot trazi od mene

SVE TE VODILO K MENI
Arsen Dedic

Sve te vodilo k meni
iz daljine iz mraka...
sve te vodilo k meni
vec od prvih koraka

Mada nisi nista rekla
ja sam znao, ja sam znao...
istih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao

Sve te vodilo k meni
sve sto rode samoce...
mala primorska mjesta
isti pisci, iste ploce...

Kad te baci kao ladu
nocni val do moga praga...
nije bilo tesko znati
da mi moras biti draga...

Da mi moras biti draga

Sve te vodilo k meni
tvoje oci i usta...
tvoje ljubavi mrtve,
moja losa iskustva.

Mi smo bili na pocetku
istim vinom opijeni...
i kad si isla krivim putem,
sve te vodilo k meni...

Sve te vodilo k meni...

Dobro nam dosla (dosao) Bla Bla.
Divni stihovi!

Hvala na dobrodoslici ventilatoru.
Ispravno je - dosla.
Evo jos malo lijepih stihova da podijelim sa Vama.

Hemisfera u kosi - Charles Baudelaire
(za Graceshu)

Dopusti mi da udišem dugo ,dugo,
miris tvojih kosa,
da uronim u njih svoje lice
kao što zedan uranja glavu u vodu izvora
i da mašem njima
kao mirišljavom maramicom
istresajuci iz njih uspomene.
Kad bi samo mogla znati šta sve vidim
šta sve osecam
šta sve cujem u tvojim kosama
moja duša lebdi na mirisima
kao sto duša drugih lebdi na muzici.
Tvoje kose kriju ceo jedan svet
pun jedara i jarbola,
u njima leze velika mora
ciji me monsuni nose prema
blazenim podnebljima
gde je prostor plavetniji i dublji
gde je vazduh mirišljav
od plodova lišca i ljudske puti
U okeanu tvojih kosa
nazirem luku
punu tuznih pesama
krepkih ljudi
svih nacija
lada svih oblika
koje ocrtavaju svoju tananu slozenu arhitekturu
na beskrajnom nebu
gde pociva vecna toplota.
U milovanju tvojih kosa
ponovo nalazim malaksalu tugu
dugih casova
provedenih na divanu
u kabini neke lepe lade
koju jedva primetno ljulja zanjihana voda bure
izmedu saksija sa cvecem
i praznih posuda iz kojih struji svezina
u toplom domu tvojih kosa
udišem miris duvana izmešan s' opijumom,šecerom
u noci tvojih kosa vidim
blistavo plavetnilo tropskog neba.
U maljavim pribezjima tvojih kosa
opijam se mirisima sacinjenim od šumske smole ,mošusa i kokosovog ulja.
Dopusti mi da ujedam
tvoje crne teške pletenice,
Kada grickam tvoje gipke i nepokorne kose
cini mi se da jedem uspomene...

Bravo bla bla,
Ti si novo osvjezenje na ovom topicu. Osjecaj se prijatno u nasem drustvu, kao sto je nama prijatno i lijepo u tvom.



Raznolik je svet, sam sebi odoleva;
svako prastanje neba Suncem se zaodeva
da bude dan i svetlost da se razliva
noc da ne vidi misao koju vasiona skriva.

Teski su dani po'dno mog imena
tesko je vreme kojim se priziva novo svitanje,
iskra zenica,
srca pitanje - nije istina
raspored ljubavi nebeske jos otkriven nije.

I ako ti poklonim srce da teces mojim venama
i ako ti poklonim misli da nebo za celo tvoje budu
i ako ti poklonim sjaj za Sunce u ocima
pronadji me negde medju stenama,
negde medju onim recima iz kojih je kamen ime tvoje isklesao.

Ti neznas jos: kamen zna da voli,
jer kako bi se talasima milovao
u peni beskrajnih poljubaca?
i kako bi pred Sunceve zrake stao
da se uzvisen ljubavlju belasa
kroz nase zenice?

Poslusaj kako jos sume niz krvotok valova
i kako tisina prostorom caruje,
ako ne priznajes prostor
da li si dete vremena,
koliko ces jos kroz talase da trajes?

Ti neznas da vetar svoju tajnu ima
koju vremenu ne sapuce,
da vetar zavodi stene pod oblacima
i nagoni dahom valove,
umire od ljubavi na Zemlji razasutoj
tihim cutanjem sebe krije.

Rekla bih ti sve, al' odacu tajnu
ako nisi od vremena i prostora
izdacu nebo sa cijih ruku sam nektar slobode ispila,
izdacu stene iz cije igra ljubavi sa vetrom
srce sam svoje rodila,
izdacu penu poljubaca kojom me je vasiona oplodila
i potonuti u bezdan i grubost prostora,
beskrajnu prazninu koja ljubav oduzima.

Radjam se u nekim novim prostorima
podignuta izmedju dve pukotine
onih misli kojima ne verujem
to je mesto gde zrelost zaokupljena recima misao prima,
gde se svemir i tacka u jednom krugu dodiruju
ushiceni svojim pokretima:
uspavan je svet, ali ga ipak ima
na stanicama nekim nebeskim,
na krilima nekim iz dubina,
na pepelu kad smrt tone u nedorecenim zalascima,
tamo gde se dodir zivotom poigrava.

Kad pomislis san sve postaje java,
u san pretvori to sto javom biva
cija ruka moze tako da uspava
nebo kojim cela vasiona sniva
i kroz koje prostor u sebe sazima?

Za ime svega sveta, za ime postojanja
koji se pakao podno' svega krije,
u cemu je tajna slatkog nastajanja
kada se na dva deli sve sto cveta
svetlost radi svetlosti i cvet radi cveta?

Pozivam te svete na nebesko slavlje
kada zvezda iskre pocnu da se roje
kada mesec mladi iskrade se culno
tamo gde ruke se svevisnjemu mole,
tamo gde su misli bolesne od jeda
i gde oci gube sve od svoga sjaja
i tamo gde suzom budi se i gleda
srce razapeto kroz beskraj ocaja
tamo ce nebeski svod da se rodi;
iz pepela smernog sto morem odmara
tu gde se ljubav u stihu dogodi
i snagom svojom svetlost u krv vetra se pretvara.

Postadoh strazar na vratnicama noci
kao da duh mi pripada bolestima tmine
cuvam sve sto bice mi nagrada
kada se pogledom u nebesa vine
dozivljaj srca, slatka naslada u dodir pretvorena.

B.Nikolic

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

evo malo mog talenta pisanja ))))))>>>>>>
U daljini noci gde Mesec zalazi
i gde uklete duse hodaju po tmini,
moje se srce tamo nalazi,
moji su snovi tamo u tisini.

A ti si negde u dalekom gradu
i nadas se da cu doci u zivot tvoj,
ali morao sam zaboraviti sve,
boje ociju, tvoj glas, ulicu i broj...

Vise ne mogu. Dusa mi place,
drugog si nasla a ja sam jos sam,
kad se tebe setim, vrist'o bih jos jace,
ne smem da priznam, al'jos uvek znam...


Da, volim te....

MEDO,NE PROVALJUJ SE.

Kao prvo VELIKI POZDRAV,odlična tema,prelijepa poezija.Ako se smijem uključiti evo nešto i od mene.

Okreni me sad,licem u lice,s mojom nevjerom.
Stavi me sad,bokom uz bok,s mojom sumnjom.
Sveži me sad,čvorom na čvor,s mojim beznađem.
Da padnem u tebe,kad eto neznam k tebi uzletjeti.

Okreni me sad,okom u oko,s mojim strahom
i blagoslovi nas kao u dan vjenčanja,
ja ću mu skinuti veo,on će mi koprenu dići
u svečanoj nadi da ćemo jedno u drugome nestati.

Vjetru sto puses ispod crnih oblaka
Zar ne cujes moju suzu nocas...
Kako pada.

Iza ovih hladnih zidova golih
Zar ne vidis koliko me nocas
Srce boli.

Ne trazi srce moje
Jer je puklo nema mu broja
Ove noci ostao sam sam
Jer ti vise nisi moja.

Ljubavi ne budi tuzna sada
Ne pustaj suzu tu
Pusticu je za nas obadvoje
Jer znam da si jos uvijek moja
Makar u mom snu...

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!