banjalukaforum.com

Tako si mi blisko
da si bliza nego dan noci,
i senka svetlu;
tako blisko
da reci koje za tebe slazem
znas pre nego sto ih i pomislim;
tako bliska
da ne znam gde pocinjes ti,
a prestajem ja.
Grad u kome zivis znam iz uzbudjenja.
Sigurno ima svoj geografski polozaj,
umetnicka dela, administraciju
i po tome je slican mnogim drugim gradovima;
ima Tebe
i to ga izjednacava sa mojom ceznjom
i snovima u kojima takodje zivis.
On je chvor srece i sudbine do kog nece dovesti
besputni zivot mog dlana.
Tako daleko da samo uvek i nikad
mogu pomocu misli da priblize tvoju udaljenost.
Toliko si daleko kad kazem zivis, mislim postojis,
onda su te reci metafora moga,
a ne tvoga postojanja
Toliko daleko da kad kazem Ti, Tebe, Tebi
to su pisani znaci moje egzistencije,
suvise bedne da bih joj davao naziv radi nje same.
Zivis tamo gde niko drugi nece stici sem tebe,
u suzi mojoj;
blizu, blize no najblize reci
koje ne umem da odgonetnem.
Tako si blizu mene
kao sto bih ja zeleo da budem blizu tebe;
tako si blizu mene
da se sporazumevamo otkucajima srca;
tako blizu
da bi radi opstanka morao da postoji moj zivot u kom zivis,
morala bi da se ugasi moja misao u kojoj mislis,
morao bi da se probudim iz sna u kom sanjas

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Kad otkrijes se nocu
Pazi
Da ne slomis pjesmu
Jer
Moglo bi jutro
Zaboljeti samocom
Mogao bi dan
Ne donijeti ljubav
Spavaj mirno
Ja
Pokrit cu te srcem.

Ta ljubav
Tako silna
Tako drhtava
Tako nežna
Tako očajna
Ta ljubav
Lepa kao dan
I ružna kao vreme
Ta ljubav tako stvarna
Ta ljubav tako divna
Tako srećna
Tako vesela
I tako jadno
Drhteći od straha ko dete u mraku
A tako sigurna u sebe
Ko neki spokojni čovek u sred noći
Ta ljubav koja je izazivala strah kod drugih
Gonila ih da govore
I primoravala da blede
Ta ljubav vrebana
Jer te druge mi smo vrebali
Ganjani ranjavani gaženi dotucavani poricani zaboravljeni
Zato što smo tu istu ljubav mi ganjali ranjavali
gazili dotucavali poricali zaboravljali
Ta ljubav cela celcata
Još toliko živa
A sva ozarena
To je tvoja ljubav
To je moja ljubav
Ona koja je bila
To osećanje je uvek novo
I nije se izmenilo
Toliko stvarno kao neka biljka
Toliko drhtavo kao neka ptica
Toliko toplo i živo kao leto
Možemo oboje
Otići i vratiti se
Možemo oboje
Otići i vratiti se
Možemo zaboraviti
A zatim ponovo zaspati
Pa probuditi se patiti bditi
Pa ponovo zaspati
Sanjati i smrt
Zatim probuditi se osmehnuti se smejati se
I podmladiti se
Naša ljubav zastaje tu
Tvrdoglava ko magare
Živa ko želja
Svirepa kao sećanje
Hladna kao kajanje
Nežna kao uspomena
Hladna kao mermer
Lepa kao dan
Nežna kao dete
Gleda nas smešeći se
I kazuje mnogo ne govoreći ništa
A ja je slušam drhteći
I vičem
Vičem za tebe
Vičem za sebe
I preklinjem te
Za tebe za sebe i za sve one koji se vole
I koji su se voleli
Da ja im vičem
Za tebe za sebe i sve druge
Da ne znam
Ostani tu
Tu gde si
Gde bila si nekad
Ostani tu
Tu gde si
Gde si bila nekad
Ostani tu
Ne pomiči se
Ne idi
Mi koji smo voleli
Mi smo te zaboravili
Ali ti nas ne zaboravi
Jer nemamo drugog do tebe na zemlji
Ne dopusti nam da postanemo hladni
Da se udaljavamo sve više
Odemo gde bilo
Daj nam znak da si živa
A mnogo docnije na ivici nekog šipražja
U šumi uspomena
Iskrsni odjednom
Pruži nam ruku i spasi nas

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

O zeni nepoznatoj san mi se cudan vraca,
o zeni sto me voli i sto je meni mila,
koja nikada nije kakva je prije bila,
a nije ni drukcija, i voli me i shvaca

I jer me shvaca, ona jedina moze uci
u moje srce - jao! - koje za nju samo
nije zagonetno, a znojno celo tamno
jedina ona zna mi osvjezit placuci.

Ne znam jel' crna, plava, ridja ta ljepota.
Ime joj? Samo pamtim: zvoni milo i meko
k'o imena dragana prognanih iz zivota.

Kao pogled kipa pogled je njen usnuli,
a u glasu joj tihom, teskom i dalekom
glasovi drhte dragi koji su umuknuli

Nasmeši se na kraju
i poljubi moje,
još uvek tople usne.
Nastavi da živiš
dvostruko vrednim životom.
Budi homo duplex
i ne osećaj stid.
Ponekad dođi
u moj prazan svet tišine,
hladni mermer usnama dodirni
i pričaj kao da sam tu,
kao da kraj ne postoji
i nije između nas.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Oprosti
ljuta sam jer necu srknuti more
iz dlana
svijet je stijesnjen izmedju malodusja
i voznog reda vlakova
skoljke nanizane oko zapesca
prsti promrzli dok palim cigaretu
nema proljeca
pod plahtom trazim zaklon od vjetra
prepustam se snovima kao davljenju

moras me jako stisnuti
jako
i voljeti otvorenih ociju
dok ne zavristim
dok ne popuca staklo

Ne zamijeni te niko u kuci ovoj,
tvoj stol je prazan i uza nj' kut,
u knjizi niko ne procita ni slova
s lista nedocitanog onaj put.

Ne gleda u ljetnu vecer pokraj mene
niko sa praga zvjezdani ekran
i niko ne prima sada zadivljeno
buket svjezi u rano jutro bran...

Kad mi je hladno,niko mi na pleca
s ljubavlju ne stavlja topli sal,
niti se iko po vrucini sjeca
da vitoske vode pruzi mi bokal...

Prolaze zime, ljeta, proljeca plava,
ne zaustavi nista njihov hod.
Dize se oluja,otiskuje lava,
a grane lomi il' snijeg il' plod.

A u kuci nista vidljivo ne stoji
da podsjeti na tebe svaki mig,
niti ima omiljenih stvari tvojih,
na zidu nije uokviren tvoj lik.

Ti me grlis zrakom oko mene,
u krv si usao, tvoj puls u njoj vri.
Niko te u ovoj kuci ne zamijeni,
u koju ne stize ni da stupis ti...

Ona stoji na mojim ocnim kapcima
I njene kose zamrsene su u mojima,
Njeno telo ima oblik mojih ruku,
Ona je boje mojih ociju,
Ona se utapa u moju senku
Kao kamen u nebo.

Ona ima uvek otvorene oci
I ne dopusta mi da spavam.
Njeni snovi pri punoj svetlosti
Mogu sunce da ispare,
Zbog njih se smejem, placem i smejem,
Govorim, a nista ne kazujem.

Paul Eluard

Ne cudi mene sto izmedju sviju
ostalih zena vi ste poput cvijeta
i sto se svakoj sve ljepote skriju
kad uz vas budu, jer im vasa smeta;

jer vase se vrline sravnit smiju
sa zvijezdom sto se ranom zorom sreta;
sto vise gledam, vise iz vas siju
ljubavna cuvstva prirodna i sveta.

Stoga su misli moje uvijek iste
kad svjetlost vidim u vama toliku:
da zenski stvor sa ovog svijeta niste,

vec mislim da u svome divnom liku
po volji velicanstva bozjeg vi ste
andjela jednog pokazali sliku.

Od kud dolazis, razbludna noci,
Te vlagom mire tvoje tamne vlasi?
Da li iz hladnih struja okeana,
Gde si plamen letnjeg dana
Provela na grudi
Vodenog duha?
I sad se dizes... U tvojoj kosi
Gore korali, sija se biserje,
Rize su tvoje oblivene
Svetloscu blagom i dahom morske trave,
I grudi mirisave,
Rosne i meke
Ko labudovo paperje!...
Zastitnice dobra!
Ljubavnik se tebi klanja,
A ti ga blagosiljas
Sanjiva, umorna
Od milovanja...
Noci! Ne toni skoro u morske struje;
Jer ja ljubim
Pod tvojim okriljem blagim.
Zlato mi spava na ruci,
Draga mi spava, sklopila je oci...
Produzi vlast, noci carobna!
Ah, skoro ce zora doci, -
Vec disu jutarnji lahori, -
I ja necu moci
Pocrpsti bogatstvo slasti
Kojim su prepunjene
Usne i grudi njene.

Malo taj, mislim, pozna ženske grudi
Tko s uzdahom steć' želi ljubav njenu;
Zar mari ta za srce kog zaludi?
Obaspi hvalom svog idola zjenu;
Ne preponizno, jer će u tom trenu
Prezret ti trud, čak i tvog stiha čar;
Ako si spretan, nježnost skrij; za ženu
Drskost još uvijek najbolja je stvar:
Ljuti je pa je tješi, okrunit ćeš žar.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

POSVETA MOJOJ DRAGOJ

Kojoj dugujem sto radoscu sam ispunjen
I sto se moji osjecaji bude kad budimo se mi
I sto istog trena pocinak dolazi kad vrijeme je sna,
Skladno disanje

Ljubavnika kojih tijela mirisu jedno drugom
Koji misle iste misli bez potrebe da se zbori
I tepaju iste rijeci bez potrebe da se neki smisao rodi.

Nece od zlovoljnog vjetra se zalediti
Nit' od sumornog tropskog sunca uvenuti
Cvijece u cvijetnjaku koji je nas i samo nas

Al' posveta je ova da je drugi cita:
I bliske su ovo rijeci u javnost tebi upucene.

moje te oci ljube
prozdiru ljepotu tvoju
dusa tvoja hrana je moja
mirs tvoj
opijum meni
samo dodir usana tvojih
za kojim tako ceznem
koje tako volim
letimo visoko, do najdalje planine
u predivne visine
gdje zvjezde
sjaje samo za tebe
i mene.
dotakni mi lice
tim njeznim rukama
da osjetim tvoju toplinu
i zraka ostrinu
sto nam krila vije u letu.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Razmrsio sam sobu gdje spavam, gdje snivam
Razmrsio sam polje i grad gdje zivot provodim,
Gdje svjetlo se skuplja u mojim odsutnim ocima,
Gdje sunce izlazi, gdje snivajuc bdim.

Svijet male srece, bez povrsine i bez dna,
S odmah zaboravljenim carima,
Rodjenje i smrt zamrsava njihove dodire
U neba i zemlje pomijesanim naborima.

Nista ne odijelih, vec udvostrucih srce svoje.
Da bi se voljelo, sve stvorih: nestvarno i sto je java;
Dadoh joj njen razum, njen oblik, njenu toplinu
I besmrtnu ulogu - njoj koja me obasjava.

P. Eluard

I grad sad spava,
i spavaš ti,
a moje se misli nižu i ne mogu prestati.
Da li me voliš?
Da, voliš me ti,
i ja tebe volim i ne mogu prestati.

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Prvi puta nocas kazem da te volim,
da te moram naci i na kraju svijeta.
Prvi puta nocas kazem da te zelim
kao zemlja kisu usred toplog ljeta.

Prvi puta nocas ti me gledas cudno
kao da se nesto slomilo u nama.
Prvi puta nocas teska mi je tama,
a svjetlo sto gori, gori uzaludno.

I dok tvoja ruka nekom pozdrav salje,
ja se pitam - gdje sam i kako cu dalje?

Zar ljubav ti ne znaci nista
i zivjeti mozes bez nje.
Jos jednom ja otici moram,
jos jednom ja ostavljam sve.

Prvi puta nocas trazim tako malo,
samo da te vidim kraj te mirne vode.
Prvi puta nocas slutim kamo ode
to daleko sunce sto je kratko sjalo.

I dok tvoja ruka nekom pozdrav salje,
ja se pitam - gdje sam i kako cu dalje?

Zar ljubav ti ne znaci nista....

Ti places... a on je iscezao tko zna s kim i kuda,
Sklonio se od tvojih predbacivanja i tvojih suza.

Ti susis rubac, rupcic mokri, isplakani,
on trati vrijeme, u zaborav lete mu dani.

Ti cekas list, k'o prosjak sto ceka zbog grosa,
Kuci se vasoj uklanja listonosa.

I ruka ta na vrata nece zakucati vise,
Penelopo !

Samo tupi bol kojim zacjeljuje rana,
i bit ces ponosna u zalosti, izravnana.

No mozda jednom... (za vrijeme pljuska na ulici)
Krov nad glavom netko ce u vas zamoliti.

Netko ko u tami promatra vas dom.
Bit' ce to on...

I tisina tvoje tuge njega ce obaviti,
moleci podici pogled, i ti ces mu oprostiti.

I ti ces mu oprostiti....

Kao daleki gost ciji dolazak ne slutis
ponekad cu ti dolaziti u san.
Ne ostavljaj me ti na putu -
ne zakljucavaj stan.

Uci cu tiho i sjesti polako,
moj pogled kroz mrak do tebe ce stici.
Kad gledajuc' te svoju zedj utolim tako,
cjelivat cu te i otici.

ljubis moje usne
moj dah uzimas
niz bradu se spustas
do grudi moji
nabubrenih
spremnih
da budu tvoje
i moju kosu mirises
i u tvojim rukama
ja sam tek samo zena
sto se predaje
tvojim dodirima
tvom uzdahu i

zeljama

_________________
Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruąevinama!

Sve najljepse zelje svima i jos puno uzivanja u poeziji u ovoj 2003.


U moru bih spavao
u zenice ti ronim

Na plocniku bih cvetao
u hodu ti leje crtam

Na nebu bih se budio
u smehu tvom lezaj spremam

Igrao bih nevidljiv
u srce ti se zatvaram

Tisini bih te oteo
u pesmu te oblacim.