banjalukaforum.com

Vrućica od žene

Jer je u visini misli ponižena,
ja bih htio njeno zlo da mi je tuđe;
ali slabo tijelo, okaljano suđe,
krvav demon želje, opsjena je Žena.

Srce mre u strasti, grijehom plamti zjena,
od ploti mi nema pakao sto luđe.
San je spola dosta da mi bijesno uđe
u sva uda ludost i na usta pjena.

Kipi mi krvi putena bjesnoća,
noj pohote bije s užarena čela,
sve su misli pjanstvo, neba vrela hula,

i, dok bludno žeđam zabranjena voća,
izgara u grču lomača mog tijela,
zapaljena divljim ilinštakom čula.

Tin Ujević

Malo komplikovano jer obiluje starim pjesničkim izrazima.
Nisam potpuno sigurna da mi je druga strofa jasna.

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

e tu je fan Ujevica...

reci, Talija, duso, sta ti nije jasno?

Srce mre u strasti, grijehom plamti zjena,
od ploti mi nema pakao sto luđe.
San je spola dosta da mi bijesno uđe
u sva uda ludost i na usta pjena.

_________________
Bio jednom jedan djecak, u ocevoj kuci, nad rijekom, koji je sanjao zlatne snove, jer nista nije znao o zivotu.

Misao na nju

Po kakvim oštrim prođoh stazama,
po kakvoj tuzi vlažnih humova,
u zanosima, u ekstazama ?

Ja pamtim prašni očaj drumova
i vrtoglavih cesta ludilo,
i usred vira ponoć umova

I lutanje je već utrudilo
krvave noge i žulj brzih stopala.
Nostalgiju je tek probudilo,

i gora me je želja spopala:
za nekim rujnim Barcelonama,
za kojim pandža grud je kopala,

za maslinama našim, za Salonama,
večernjim zlatom blagih Zdravomarija,
za blagom mira, sjetom i madonama,

i čistim srebrom naših rodnih arija.

II

Al preko magle ranih stanica,
i žuta dima u kavanama,
ko obećana neka danica,

i melem duge našim ranama,
zjene se krijese neke ljubavi
sa nepoznatim svojim manama,

sa svojim cvijetom plavim, ubavim,
sa svojim bolom punim mirisa
(da bude lijekom kužnih, gubavih).

– Predivne boje šarnog irisa,
vi arabeske moje dragane,
prepune vi ste miomirisa,

i neke tajne, mile, lagane.
U vašim nježnim polusjenama
ja čitam mliječne slovke slagane:

Blagoslovljena među ženama.

**********

Zvijezde u visini

Ne ljubi manje koji mnogo cuti,
on mnogo traži, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav (kao parce kruva
za gladne zube) on brižljivo cuva
za zvijezde u visini,
za srca u daljini.

Cutanje kaže: u tudem svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noci
snim: ja cu doci, ja cu doci.

Tin Ujević

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU

Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, cu i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i cistotom.

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i cisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajednickog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opce zdjele,
i sebicni je pecat jedan nasred cela.

Stojimo covjek protiv covjeka, u znanju
da svi smo bolji, medjusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reci u uho oholosti,
no vrlo srecno za ocajnicku srecu,
da svi smo isti u zloci i radosti,
i da nam breme kobi pociva na plecu.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspredan, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad cu ipak biti tamo u mojoj biti?

Ja sam ipak ja, svojeglav, i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svijema;
ja bezimeno ustrajem u braci.

**********

Svakidasnja Jadikovka

Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa
sto sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.

O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,

od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.

I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.

I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,

i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.

O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.

Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova !

O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.

Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.

Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,

kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!

Tin Ujević

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš

Sve će to o mila moja
prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš
i dvije će pokisle ptice
sa tvoga oka prhnuti na jug
nijedna suza nimalo volje
nijedna slutnja ni glas, a moglo je bolje

Reći ćeš malo je tužno
a on je bio kopile i jad
i stat ćemo goli i sami
pred ovo ledeno nebo u mrak
miriše pelin pusto polje
procvale ruže i med, a moglo je bolje

Gdje, pokaži mi gdje
kad tužne sudba ne voli
i čime od svijeta da se braniš
kao ruža, sa dva smiješna trna ili snom
uzalud, uzalud, sve je protiv nas

Sve će to o mila moja
prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš
i dvije će pokisle ptice
sa tvoga oka prhnuti na jug
nijedna suza nimalo volje
nijedna slutnja ni glas, a moglo je bolje

http://www.youtube.com/watch?v=kMKRBJ_AybU

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

Tvoje ime necu spomenuti nikad vise
a bila si svjetlo, moja duga poslije kise
sve je bilo bajka, kao dodir tvoga tijela
sada igras kvarno, a to stvarno ne bi smjela

Kao ti, niko tako jako ne ljubi
priznajem bojim se, opet necu znati
s tobom biti i prestati

Ubijas me usnama, znam te ja
za to si rodjena
ne znam da ti odolim i oprostim
bar da te ne volim

Uzalud me trazis, mene vise nema za te
dao sam ti sebe, cekao te duge sate
boljelo me jako, al' ti nikad necu reci
to je stara prica kada dodje neko treci

Kao ti niko tako jako ne ljubi
priznajem, bojim se, opet necu znati
s tobom biti i prestati

Tose Proeski

_________________
Bio jednom jedan djecak, u ocevoj kuci, nad rijekom, koji je sanjao zlatne snove, jer nista nije znao o zivotu.

Izvinjavam se sto upadam, ali tacan tekst je zapravo

Reći ćeš malo je tužno
a Hrist je bio kopile i jad
i staćemo goli i sami
pred ovo ledeno nebo i mrak
miriše pelin pusto polje
procvale ruže i med, a moglo je bolje

Samo cekam da Hristov intervenise

_________________
High and Dusted

Ovo je stvarno ispravna verzija,samo su je cenzurisali na albumu.........

_________________
Bubi frubi

Na dan njenog vencanja

I srušiše se lepi snovi moji,
Jer glavu tvoju venac sad pokriva,
Kraj tebe drugi pred oltarom stoji-
Prosta ti bila moja ljubav živa!

Cestit'o sam ti. I ti rece: "Hvala!''...
A da li znadeš da se u tom casu
Granitna zgrada mojih ideala
Sruši i smrvi i u pep'o rasu?

Al' ne! Ne vidim od toga ni sena;
Po tvome licu radost se razliva...
I svršeno je! Ti si sada žena-
Prosta ti bila moja ljubav živa!

Ja necu kleti ni njega ni tebe,
Ni gorku sudbu što sam tebe sreo;
Ja necu kleti cak ni samog sebe
Jer ja bih time svoju ljubav kleo.

I našto kletve! Našto ružne reci?
O sreci svojoj covek uvek sniva;
Bol, jad i patnju smrt jedino leci,
Prosta ti bila moja ljubav živa!

Velimir Rajic

_________________
Bio jednom jedan djecak, u ocevoj kuci, nad rijekom, koji je sanjao zlatne snove, jer nista nije znao o zivotu.

Cicak, ova pjesma je odlična, prodire do srži.

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.

Manje poznate pjesme Desanke Maksimović.

Postoje dvije različite pjesme pod istim imenom.
Prva pjesma mi djeluje emotivno teško i zaista ju je bilo gdje teško naći.

NAPUŠTENA DEVOJKA

Onaj pod čijim sam htela da živim krovom,
kome sam htela svakog dana
svojom rukom hleb i so da nudim,
drugu je devojku preveo preko svog praga,
sa drugom devojkom deli zalogaje,
i novom svetlošću, meni nepoznatom,
oči mu sjaje.

Onaj s kojim sam želela decu da rodim,
da dočekam ona bela jutra stara,
sa drugom devojkom zagrljen hodi
i ruke mu gore od novog,
meni nepoznatog žara.

Svuda su oko mene njihove stope
gde god koraknem, one se preda mnom crne,
pun ih je svaki kut pod nebom tih,
pune su ih ulice šumne,
sva zemlja crni se i ne vidi od njih.

U istom času čujem ih sa svih strana,
smeju se i govore svuda oko mene,
ispod svih u drvoredu tamnih grana,
u senkama svake ulice skrivene.

Htela bih da pobegnem od ovih muka.
Ima li svoda gde njihov smeh ne zvoni,
gde necu više čuti toga zvuka?
Ima li staza kojima ne prolaze oni?

Mogu li u kakav kraj nepoznat zaći
gde oni srećni nisu bivali i sami,
pa neka je u zemlje jezivoj tami,
samo da njih neću tamo naći.

Gde su ta vrata kroz koja bih mogla
od njihovih zagrljenih senki uteći?
Ima li noći u kojoj ne šapuću oni,
da bih mirno mogla u nju leći?

Eno u poljani ispod grada
otvaraju se zemlje bezbrojne dveri,
nema dna odajama u koje vode,
crne su kao vrata pećina
u koje ulaze da umru ranjene zveri.

Kroz njih ću uteći. Već slutim
prestaće senka njih dvoje da me ganja
kad se polako uputim
ispod toga blagog crnog granja
sto me čeka.

Ničije posle ruke neće otvoriti
ta vrata što ću ih zalupiti za sobom,
iza kojih ću se od svega odmoriti
i koja će njih dvoje smrću zvati
i grobom.

II varijanta

Otišao je jutros
preko svih prešao pragova,
ostala sam sama;
ali sja od zlatnih tragova
života moga tama.

Otišao je jutros
sa prvim lišćem niz vodu,
niz mutni talas rečni;
ali oni što zauvek odu
kao bogovi postaju večni.

Njegovo srce je od kosti
tvrđe bilo i od kremena;
ali ja plačem od samilosti,
ja bih težinu njegovog bremena
na sebe uzela.

Otišao je jutros,
mirno je prošao kraj raspeća,
kraj ruže što uz stazu cveta;
ali moja ljubav još kao sveća
praznična gori sveta.

07.01.1934.

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

Ej, jel mogu ove neozbiljne, iliti, romanticno-saljive? Evo jedne od koje sam odustao na pola (pisana po muzici, koju sam u medjuvremenu iskoristio za drugi tekst), pa reko', da dozivi bar neko izdanje, jer je, iako napisana iz zezanja, ipak inspirisana pravom dragom.

ALEJE DIVLJEG CVIJECA

Ti nisi djevojka,
ti si neki novi oblik covjeka.
Iz tvoga stomaka
dopire toplina neopisiva.

Kada smijes se ja ti samo gledam zube.
Pisem ti pjesme morbidne.
Kada legnes kraj mene ja zacujem trube,
radosne trube pobjede.

Il' sam puk'o kao svjetlac ili ludi su svi ljudi?
Jescu samo hljeb i maslac sve dok imam tvoje grudi.
Dok mi po ledjima hodas moja sreca sve je veca.
Sta ja nemam a ti imas su aleje divljeg cijeca.

Zar ne znas da tra la la?

_________________
Free Your Mind And Your Ass Will Follow

Pozdrav svima

Pre mesec dana, izdao sam zbirku ljubavne poezije pod imenom "Zeni koju volim". Evo jedne pesme iz zbirke pa bih voleo da cujem komentare.

Ranjena zver

Živeo sam dugo sam na ovom svetu,
u jazbini svojoj, k'o vuk opasan,
u lov iš'o često, žrtve skuplj'o svoje,
čim noć tamna padne i ugasi dan...

Bezobziran, krut, divljao sam rado,
boli što nanesoh, ja shvatah olako,
ne okretah leđa za suzama gorkim,
shvatih sve to kasno, kad sam sam zaplak'o...

U velikoj šumi ja upoznah tebe,
predivnu i lepu, hodaš, sijaš sva,
kao plen te gledah, želeh da te imam,
ni slutio nisam, plen sam post'o ja...

Ranila si srce, kome niko nije,
prišao ni blizu... bilo od kamena...
u taj kamen živi, zarila si kandže,
ja pitam se šta si, vučica il' žena...

Na sitne komade, rastrgla mi dušu,
obavi me nemir, bol i strašna tmina,
više nisam onaj što sam nekad bio,
gde su sad moj život i moja jazbina...

K'o beskućnik lutam, uplašen i tužan,
i više ne lovim al' sam opet sam,
često ćeš me čuti u besanoj noći,
očajan, na mesec, kako zavijam...

Zoran Petrovic

Kakvog se sve sunda covjek nece nacitati na ovom forumu, mislim da je prava sreca za tvoje kolege iz benda sto si muziku iskoristio za drugi tekst

@bauk

Iako je stih melodican i lijepo tece, za moj ukus previse prozvakano i ne bas originalno. Na momente cak evocira neke uratke popularne nam glazbe. Mada, ima tu nekoliko simpaticnih stihova. Problem na koji sam nailazio kod ovakve vrste ljubavne poezije je sto je ponekad tesko izbjeci banalnost, a i ova pjesma pati od takve boljke.

Bez tvrdih osjecanja, druskane, ovo je samo jedna pjesma i samo moje misljenje, tako da...

_________________
Umro je Džimi Hendriks iz Sijetla,
Klepton i Pejdž su dva matora pijetla,
al' budućnost je ipak svijetla
sve dok nam je Popokatepetla...

Ma sve ok druze, svaka kritika je dobrodosla

@BAUK

pozdravljam.
volim pisanu rijec.
koliko godina imas? pa ti kazem rijec dvije, moze?

_________________
Bio jednom jedan djecak, u ocevoj kuci, nad rijekom, koji je sanjao zlatne snove, jer nista nije znao o zivotu.

Dobro čičak, pa ne moraš vrijeđati odmah čovjeka.

ne daj Boze, sta ti je?
cisto, zanima me, koliko ima godina...

_________________
Bio jednom jedan djecak, u ocevoj kuci, nad rijekom, koji je sanjao zlatne snove, jer nista nije znao o zivotu.

41 napunio skoro

Zorane ovako,
posto sam temu pjesme prozivio i prozivljavam jos uvijek, iskreno me nije nesto vele pogodila, tipa, sad da je imalo nekog utjecaja na mene. fali joj jacine. i dubine.
ucinilo mi se isprva da je pjesma pisana u desetercu jer mi na njega najvise lici.
slaba je ljubavna poezija koja podsjeca na epsku.
daj vise sebi slobode i kreiranju stihova, ne mora biti sve ko pod konac. ni rimovano. razbij monotoniju.
izbaci iz sebe stvarni osjecaj, makar ga on bio i u obliku psovke.
tako ces najvise ostaviti utisak na citaoca.
mozda imas jos pjesama, ne moze se po jednoj stvoriti neko misljenje i zauzeti neki stav.
postavi, procitacemo. komentiracemo. bez uvreda i ljutnji.
u svakom slucaju, pozdravljam.

_________________
Bio jednom jedan djecak, u ocevoj kuci, nad rijekom, koji je sanjao zlatne snove, jer nista nije znao o zivotu.