banjalukaforum.com https://www.banjalukaforum.com/ |
|
Ljubavna poezija https://www.banjalukaforum.com/viewtopic.php?f=8&t=1192 |
Stranica 25 od 36 |
Autoru: | Ipanema_ [ 10 Dec 2002, 19:10 ] |
Tema posta: | |
Nemoj da mi uputiš više nijedan pogled, čak i ako bi smeo. Svaki tvoj pogled samo nove uspomene piše i tiho, nečujno urezuje tvoje ime u neke moje još nerođene rime žute i plave boje, a ja nisam sigurna da li bi ti to hteo. Ne budi moje orkane snene da se neki ne zakovitla iz pene, ponašaj se i dalje kao da ne postojim, i kao što si do sada umeo nastavi da gledaš kroz mene u nedogled iako tu ispred tebe stojim. Nemoj uopšte da me gledaš, zaboravi me. Potroši svoje poglede na one druge, na one što znaju da se kikoću, da od svega naprave važnu temu, na one izgubljene u beskraju što ne znaju za samoću, na one što se trude da uvek nose šminku, na one kojih se sve tiče a tako malo znaju... Gledaj njih, zaboravi mene, klinku, ja nisam takva niti takva mogu da budem, ja sam iz neke potpuno druge priče. Nemoj da mi uputiš više nijedan osmeh. Jedan je dosta. Pomisliću da u tom novom još nešto piše i bojim se, izazvaću podsmeh kod onih kojih se sve tiče... U meni se rodi i osta želja koja klija i raste, i izvija se i trudi da izleti u nebo i nemoguće preraste. I zato nemoj, nemoj nikada više da mi poklonis nijednog smeška. Zamisli da me nema, da ne postojim, tako je bolje. Moram to da te molim jer se bojim, strašno se bojim da je tvoj osmeh samo greška. Pokloni tvoj osmeh tamo nekoj drugoj, i petoj, i sedmoj, pokloni ga onima koje će znati da ga vrate, onima koje ne vole čekanje, kojima nije problem da svojim osmehom uzvrate odmah, bez razmišljanja, a da ga prime još manje. Pokloni ga njima, meni nemoj, jer moj osmeh predugo sanja dok ne ugleda svitanje, predugo čezne da izleti, predugo plete šarene duge, predugo trepti dok ne sine, a za sve to vreme moje usne su neme. Zato me zaboravi jer ja nisam kao te druge, ja sam iz neke sasvim druge šeme. Nemoj da mi uputis vise nijednu reč, čak i ako to želiš. Sve reči mogu da imaju i drugo lice, i šta ako ti to prekasno shvatiš i poželiš da ih vratiš i pričuvaš za neku drugu zgodu kad vidiš šta u mojim očima piše, pa se sneveseliš, a već je kasno, već si ih pustio da odu? Ne, nemoj mi reći ni jednu reč više, bojim se da će i moje reči da poteku izazvane tvojim pa će da se sliju u moćnu reku i da teku i teku... Tako se bojim da će iz mene bujica da provali, da mi neće biti dovoljno sve vreme u našem veku da iskažem sve što smo do sad otćutali. Neka tvoje reči odu na tamo neke očima blizu a mislima daleke, na one što imaju raspletene kose, što uvek slušaju ali retko čuju, na one što se oblače u Rimu i Parizu, na one kojima je važno šta će da obuku i šta će da nose, na one što se stalno utrkuju... Na mene ne bacaj reči, zamisli da ne postojim, jer ja se bojim, strašno se bojim da neće ništa da me spreči jednom kad moja bujica krene, kad se otkači i provali i dotakne sve vaseljene koje nam dele sreću i tuge. Zato te molim, najlepše molim, zaboravi mene, ja sam jaka i sve ću moći da prebolim jer ja nisam i nikad neću biti kao te neke druge. I nemoj, nikada nemoj da me tražiš, čak i ako se osmeliš pa to poželiš, čak i ako se na to odvažiš. Čak i ako ti konačno sine da sam ja Ona, jedina prava samo za tebe, ona jedna od miliona koja ti pruža more tišine i svu silinu uragana u istom trenu. Ne, nemoj da me tražiš, pusti me da sama svoje dane brojim dok postojim, dokle god trajem nekih dana, dokle god moje vreme curi. Nedaj da ti misli na tu stranu skrenu, nipošto nedaj. Ja se neizvesnosti više ne bojim ali bih radije da požurim i da se sakrijem u uspomenu. Potraži one neke druge koje su svikle da nose štikle, koje samo sa debelim slojem šminke postoje, koje još uvek ispredaju prazne priče, koje se još uvek utrkuju da sve vide i čuju, koje nose samo uzdužne pruge jer im samo takve dobro stoje, koje ne pričaju nego se dovikuju... Mene nemoj, mene ne traži jer ja sam samo drhtaj jednog trena, samo kap rose opijena jutarnjom vlagom, samo neizrecivo malo parče istine u laži, i nestalna kao morska pena od koje sam sačinjena. Bojim se, strašno se bojim ako me nađeš da ćemo zajedno da potečemo istom snagom, istom silinom, istom žestinom, i da ću početi da postojim, stvarno postojim od tada pa sve do svog kraja. Probudićeš moje orkane i bujice i reke, moji snovi će da dobiju lice i da ostvare želje daleke. Ali, šta je sve to? Sve će to jednom morati da stane jer kad tad stane sve što jednom krene, jer kratak je ovaj ljudski vek i prolazan poput lepote maja. A ako me ne nađeš, ako me nikada ne nađeš, ja ću imati tebe i ti ćeš imati mene odavde pa do večnosti, zauvek, bez početka i bez kraja. Dragana Konstantinović |
Autoru: | NIKMAN [ 10 Dec 2002, 20:59 ] |
Tema posta: | |
Prvi decembarski utorak nije otvorio sezonu neceg novog Još uvijek cujem kako šapuceš da sam ja kriv za romantiku Iako je prekasno ne prestajem se sjecati Nocas cu naoružan crnim kratkim kaputom putovati i takav dovršiti ovu pjesmu Sjecacu se Hamburga i Anne Bice to pjesma za suncokrete a ne kletva zbog loše trgovine kada sam nepovratno zamijenio prežaljenu prvu ljubav za mnogo kojekakvih emocija Loše rijeci nikad nisu birale prave momente To mi je rekao vjetar I još je svojom jezom odbrojao koliko njih ceka da me osjete savršenog dok flertujem sa sestrama sudbine otvaram njihova vrata od ilovace ljubim prelijepe skrivene vratove smišljam dosadne ponocne rituale Poslije nekog iskrenog razmišljanja pitam se postoje li pravi momenti za loše rijeci Dok vodim ljubav sa pisacom mašinom plivam sa elektricnom jeguljom plešem sa zlatnim saksofonom ja samo želim dovršiti ovu pjesmu najbolje što mogu i želim se vratiti iako znam da si otišla bez pozdrava sa predumišljajem sad kad mi se pomalo trijeznom uloga pravog muškarca pocinje svidjati. M.B. |
Autoru: | Ipanema_ [ 10 Dec 2002, 22:35 ] |
Tema posta: | |
Želim da sam s tobom stopljena u ćutnji, rasplamsalom dahu il' podnevnoj šetnji... Probuđena želja talasa u slutnji koja se kroz nemir iscrta u pretnji. Šta ako je sve to samo igra čula, samo treptaj rose, kratki ples leptira...? Ako s prvim daškom vetrometnih frula sve ovo u nama počne da se spira... Zagledam u sebe, tražim tvoje oči, i plaši me pogled s tim osmehom smelim. Obojena slutnjom strahujem da kročim i ne mogu ništa osim da te želim... |
Autoru: | Ipanema_ [ 11 Dec 2002, 00:58 ] |
Tema posta: | |
Upij se u mene zagrljajem jednim, Ko groznica tajna struji mojom krvi, Krepko stegni moje telo, nek se smrvi, I daj mi poljupce za kojim zednim. Kao Hermes stari i s njom Afrodita, Stopi se u meni strascu tvojom celom, Da sav iznemognem pod vitkim ti telom, I da dusa moja bude sita. Kad pomislim, draga, da ce doci vreme Kad za mene nece postojati zene, Kad ce cula moja redom da zaneme, I strasti da prodju kao dim i pena, A da ce, jos uvek, pokraj mene svuda Biti mesecine pod kojom se zudi, I mladih srdaca sto stvaraju cuda, I zena sto vole i voljenih ljudi, Vrisnuo bih, draga, riknuo bih tada Kao bik pogodjenom zrnom posred cela Sto u naporima uzaludnim pada Dok iz njega bije krv crna i vrela Upij se u mene zagrljajem jednim, Ko groznica tajna struji mojom krvi, Krepko stegni moje telo, nek se smrvi, I daj mi poljupce za kojim zednim. Milan Rakic |
Autoru: | NIKMAN [ 11 Dec 2002, 07:11 ] |
Tema posta: | |
Lezacemo jedno pored drugog u nekom polumraku i pricati. Jako tiho i blisko. Dodirivacu te dok budes govorila. Nezno. Samo jagodicama prstiju. Ispitivacu njima tvoje lice. Usne. Ocne kapke. Vrhove usiju i onaj deo tacno iza njih. Na svakom delu tvog lica zadrzacu se citavu vecnost da bih kasnije kad ne budes pored mene i kad zatvorim oci mogao tacno da te docaram. Vrat. Ramena. Prelazicu rukama preko celog tvog tela. Blago. Polako. Nevino. Decije. Ispitivacemo i otkrivati jedno drugo. Ljubicemo se samo vrhovima usana. Dacu ti svu neznost ovog sveta. Dacu ti svu nevinost koju imam. I kad budem spustio ruku na tvoje grudi i kad ona klizne izmedju tvojih nogu, opet ce sve biti potpuno nevino. Otvaracu te kao najnezniji cvetic koji postoji. Ti i jesi cvet. Vreme ce stajati. Postojace samo neznost. Bliskost. T! oplina. Ispunjenost. Zatvoricu oci i tako zatvorenih ociju videcu te isto onako jasno kao da te gledam. Samo vrhovima prstiju. I pricaces mi sta zelis. Sta volis. Ko si. Gde si. Zasto si. Govorices recima, pokretima, mirisima, slutnjama. Otkricu tada na tebi neki deo tvog tela koji ce zauvek ostati moj. Bez obzira na sve, nosicu ga u sebi i kad secanje na nas bude samo slatka izmaglica. Mozda ce to biti tvoj bok, mozda deo ledja, mozda deo butine. Ili sake, stopala. Ali taj deo ce uvek biti samo moj ma sa koliko muskaraca budes bila. I kad budes resila da odes iz mog zivota... Hrabrija, Jaca, Samouverenija, Neranjiva, Pomirena, Svoja, Slobodna, ... bicu srecan. Tebe vise niko nikad nece imati. Ja ne zelim da te imam. Ja hocu da ti se dam. I tada ces znati sta je ljubav. Shvatices da mogu da se vole samo oni koji su slobodni. Shvati! ces da nema ljubavi tamo gde postoji zavisnost. I kad nekom budes rekla da ga volis, govorices mu to puna i jaka. |
Autoru: | bla bla [ 11 Dec 2002, 07:21 ] |
Tema posta: | |
Ima jedan pjesnik sasvim neko divno stvorenje koje guta zvijezde neki izvor ljepote koji putuje nocu a opet je nekad vjetar sto njezno prodje preko tvoga lica i nista mu nije od tuge vece taj pjesnik taj negdje zaboravljeni izguzvani list davne jeseni taj pjesnik neko sasvim divno bice koji razumije sve sto kazes umrijet ce jednom bez dodira tvoje ruke tako mirno kao da se nista ne dogadja Zeljko Krznaric |
Autoru: | NIKMAN [ 11 Dec 2002, 10:45 ] |
Tema posta: | |
Razmišljam o tebi i srce mi obuzima neka neobjašnjiva tuga neka daleka čežnja i nedefinirani osjećaj Mislim o tebi, a pogled mi luta u neke daleke daljina u neke nejasne slutnje prošlosti. Nebo me gleda i na tren zasja sunce ponosno i sjajno, a onda opet nestade.. Nebo je mutno i daleko, nedostupno i nepregledno Ima li na njemu mjesta za mene, ima li na njemu tragova moje patnje progutanih suza neizrečenih molbi... Prazna sam,ispunjena tek strahom od budućnosti, dalekih snova, neispunjenih želja.. Sve se gubi i nestaje I prestaje da traje, ono što tek početi je trebalo. Nejasna slika dalekih dana, bježim pred istinom, koja sve više steže obruč oko mene I opet se zamućuje kristalna slika budućih dana I opet mi ništa nije jasno Nedorečene nježnosti, neprekidne zagonetke nerviraju me ljudi oko mene Pred očima,u zraku, ocrtava se nejasna slika prepoznatljivog lika Usamljena travčica odolijeva vjetru Sjena mi mračna zasjeni oči Tiha je čežnja usamljene duše u ovo tiho zimsko popodne |
Autoru: | bla bla [ 11 Dec 2002, 10:58 ] |
Tema posta: | |
Cemu ta jedina suza? Samo mi pogledu smeta. U mom je ostala oku Od starijih, proslijih ljeta. Mnoge joj sestrice sjajne Tako zginuse redom. Zginuse u noci i vjetar S radosti mojom i bijedom. Zginuse kao i magla I plave zvijezdice tako, Uz koje sam radosno pjevo, Uz koje sam jadovno plako. I ljubav, ah, tako moju Vjetar je sobom uzo! Daj se i ti rasplini, Stara, samotna suzo! Heinrich Heine |
Autoru: | NIKMAN [ 11 Dec 2002, 13:00 ] |
Tema posta: | |
AFRODITINE RUŽE Slađe ti ništa,sretnije ništa od ljubavi nije. Ljubav kad osvoji nas, drugo sve gubi svoj sjaj. Nosida misli da i med je poslije ljubavi gorak. Božica dariva slast onom što poznaje cvat njezinih ruža i dah toga milog joj cvijeta. |
Autoru: | bla bla [ 11 Dec 2002, 14:28 ] |
Tema posta: | |
Sinoc sam imao krila poletio u nebo visoko tako si blizu bila tako duboko. Sinoc su igrale sjene mirisala na med tvoja soba nesto si htjela od mene u ono vrelo gluho doba... Ostat ce istine dvije tvoja da niceg bilo nije moja da bolujem kao nikad prije. Bog mi je svjedok za ljubav htio sam nekog bore da mi brise htio sam ti biti oluja a ti si htjela malo tise... Sinoc su igrale sjene mirisala na med tvoja soba nesto si htjela od mene ali nisi smjela da probas.... Ostat ce istine dvije tvoja da niceg bilo nije moja da bolujem kao nikad prije.... |
Autoru: | NIKMAN [ 11 Dec 2002, 17:22 ] |
Tema posta: | |
Ako ti šapnem u pola glasa Da li će reči stići gde treba? Da li je vazduh dovoljno nežan da moje misli postanu zvuci? Kada sa srca stresem taštinu pod svojom kožom čujem tišinu Kako se prikrada Kako me razara I kida sržiz mojih kostiju Ja znam Da znaš Da želim da te čujem Ja sam I sam Onaj što mrmlja mesto da urla Dok kapi jedna po jedna dobuju O prozor vremena što moglo je biti Ti me proveravaš Ustvari rešavaš Da kroz tišinu pričaš o sebi |
Autoru: | bla bla [ 12 Dec 2002, 01:46 ] |
Tema posta: | Losa, losa noc |
Pokisle stijene prisluskuju oblake Mjesavina srece i melankonije Tamo gdje price sad izumiru Ja trazim neku davnu istinu Po nasim poljima je malo puteva Na prekinutoj liniji zivota U mojoj masti punog mjeseca Umornih cuvara i kisa iz podzemlja Kad se svjetla ugase I mrak nas opet svlada Na tvojim rukama sanjam U nama pokidana dusa Sto tuzno spava Sve mi je prokleto strano |
Autoru: | NIKMAN [ 12 Dec 2002, 07:05 ] |
Tema posta: | |
Ti koji si tako lako ušao u moj život, na tren me obasuo srećom, dao mi sebe na svoj način uzeo sve što nisam imala. Ti koji si rekao da nemamo nade a nada je imala nas imali smo samo vrijeme za koje nije bilo vremena. Ti koji si znao kako ljubiti kada ne voliš kako sanjati kad ne spavaš kako živjeti kad života nema tu. Ti, baš ti, si dio svega u meni. ČEŽNJA |
Autoru: | bla bla [ 12 Dec 2002, 07:13 ] |
Tema posta: | |
Tebi jedinoj kazem tajnu zivota ti govorim i ne ostavljaj me negdje na nekoj pustoj zaspaloj stanici ne daj mi da idem sam da se snadjem na ovoj ljubavnoj stranici jer si uvijek veliko slovo i kava jutarnja i ljubav i navika sve si iza zakljucanih vrata u vjetru sa Sljemena te mirisem u zimi Zagreba te grijem tebi jedinoj kazem tebi jedinoj ne lazem ne daj mi da odem da te izgubim u ovom gradu u ovom zivotu kad te tako mogu voljeti kako bih te mogao preboljeti Zeljko Krznaric |
Autoru: | bla bla [ 12 Dec 2002, 09:16 ] |
Tema posta: | |
Kad bi ti znao slusati Ja bih ti sebe Sutnjom objasnila I korijenje tvoje suho Svojom bih snagom zalila. |
Autoru: | NIKMAN [ 12 Dec 2002, 11:44 ] |
Tema posta: | |
Umire noć Glasan jecaj budi tišinu, strune zraka sviraju Vrluda melodija između stabala koja plaču i tisuće suza pada na tlo Kao da gazim po svakom svom snu, nesigurno i plaho Gubim tijelo u neopipljivom mraku i kao da me grabe pohotne ruke i žele odvući daleko.. Ne dam svoje snove, branim svoje tijelo i režem očima svaku nit povezanosti sa vama, bludnim ljudima, što me želite odvesti daleko od njega, daleko od razdraganog dječaka čije se misli tako poklapaju s mojima i koji budi ozarenost u mojim turobnim sjećanjima Iskra svjetlosti zore, zadaje noći smrtonosan udarac i povlači za sobom sve moje neprijatelje Budi u meni osjećaj oslobođenja i potpune slobod________________ |
Autoru: | bla bla [ 12 Dec 2002, 11:58 ] |
Tema posta: | |
Ljubavi moje krvi, smrti ziva, nijema, zalud ocekujem rijec pisanu tvoju i mislim s cvijetom koji gubi boju, kad zivim bez sebe, bolje da te nemam. Uzduh je besmrtan. Stijena, mira puna, ne poznaje sjenu nit' se od nje krije. Srcu unutrasnjost od potrebe nije onaj med smrznuti sto ga toci luna. No ja to pretrpjeh. Razdrijeh vene za te, a tigar i golub u tvojem struku od bola ujeda i ljiljana pate. Stoga, rijecima ispuni moju ludu muku, ili me pusti da zivim u tisini, u noci moje duse vjecnoj pomrcini. F.G.Lorca |
Autoru: | NIKMAN [ 12 Dec 2002, 16:31 ] |
Tema posta: | |
U tvom ljubavnom raju zemaljskom Ko blazen sam ljubavnik luto I brao sam socne jabuke I do mile volje ih guto. Al u raju se ne smije grijesit Ako si mudar i skladan. Zato sam izgnan iz raja, Ko Adam sad sam jadan. Al jos je ostalo jabuka Socnih. To me zalosti. One ce ostati drugima, Drugima, Boze mi prosti. |
Autoru: | bla bla [ 12 Dec 2002, 21:56 ] |
Tema posta: | Ljubavna pjesma |
U pijesku boje pijeska, u srcu boje srca ja cu te sresti kao sto ruza kasna trazi svoj oblik u vrtu usnulom u kome se prepoznaje. Tesko je biti ptica, samo to znam leteci zaustavljen rijekom krvi, placuci glasom sto je nalik pjesmi koja razdvaja. Zvonimir Golob |
Autoru: | NIKMAN [ 12 Dec 2002, 22:15 ] |
Tema posta: | |
Ne pitaj vise zasto te ljubim. Pitaj zasto raste trava i zasto je nemirno more. Pitaj otkud stize vjetar proljetni i bijelom ladjom snova tko krmani kad noc nad svijetom hladne prostre sjene. Ne pitaj zasto te voli moje cudno srce. Znas li odakle koralj na dnu oceana? Valovi pricaju o zaspaloj ljepoti, ali ti zivis daleko od glasa valova. Tvoja je misao strma pecina o koju se uzalud razbija moj zivot. Ne pitaj zasto te ljubim. Pristupi k meni! Tuzno je moje srce. Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta na viskoj planini zaborava. |
Stranica 25 od 36 | Sva vremena su u UTC [ DST ] |
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group http://www.phpbb.com/ |