banjalukaforum.com

Zovite svoj jezik ucite svoj jezik ali nemojte tjerati ostale da ga zovu tako .....

ako muslimani bas zele da se razlikuju od srba i po jeziku, onda neka izvole sastaviti novi rijecnik i novu gramatiku koja se nece oslanjati na "moj" jezik. drugim rijecima neka izmisle nove rijeci.

uvodi "novi" jezik koji nema jezicku osnovu da to postane.
razlog za uvodjenje tog novog jezika je iskljucivo politicki. nepostoji jezicka potreba!

jer kako nazvati nesto kad drugi uzme nesto tvoje i kaze da je njegovo.

u ovom slucaju to znaci, prihvacanje zajednicke istorije, zajednicke kulture, i zajednickog jezika.

zar ti mislis da su moji pretci do svoje istorije, kulture i jezika dosli na pijaci? svaki dan istorije, svaki trun kulture i svaka rijec jezika, krvavo su placeni. ako nista, bar to te molim da postujes.

racunam na tvoj razum

Pa mi i zovemo svoj jezik tako, samo sto VI (ostali), upravo suprotno od
onoga sto ti misk0 govoris, osporavate to ime jezika.
I TO JE ISTINA.

Daj "keve" ti - bas kao da srpski jezik nije nastao kradjom gore nabrojanog.

Pogledaj porijeklo rijeci, a uzmi i gramatiku drugih slovenskih naroda - PA PROSUDI SAM.

Ako samo kazem SRPSKO-HRVATSKI valjda ti je dovoljno.

Dosta ste VI pisali istoriju za sve nas - samo da napomenem, TRI NARODA u Bosni i Hercegovini - valjda svaki moze pisati svoju istoriju, graditi i njegovati svoju kulturu i tradicije i govoriti svoj jezik.

Jako bezobrazno - nemoj misliti da smo mi LUDI.

Te godine nije ukinut samo jezik bosanski, nego i bosanka nacija, pa je tako Bosna postala jedina zemlja u svijetu koja ima svoje ime, a nema svoj narod, jer u Franscuskoj zive Francuzi, u Njemackoj Nijemci, u Rusiji Rusi, u Danskoj Danci, u Bugarskoj Bugari

a u Bosni eto sada zive samo Srbi i Hrvati koji se ni oko cega ne mogu sloziti izuzev da Bosnu treba podijeli, i zatrti sve ono sto na nju podjeca, pocev od Bosnjaka do bosanskog jezika.

Vrijeme donosenja odluka sa dva prsta o bosnjackoj sudbini je proslo. U buduce Bosnjaci ce sami donositi svije odluke, i pisati svoju istoriju. Vec imamo svoje nacionalno ime, nismo vise religijska skupina, vratit cemo svoj jezik, utvrditi njegove standarde, naravno, modernizirane, jer je jezik promjenjljiv.

Ovo ne podrazumijeva prisiljavanje bilo koga, a posebno Srba i Hrvata da prihvate bosanski jezik kao svoj. Neka Srbi govore srpski, hrvati hrvatski. Neka svako utvrdjuje svoje standarde i usavrsava svoj jezik.

tri naroda?
iz cega izvlacis taj zakljucak?

mog i tvog pretka ista je majka odnijela na krstenje jednog jutra.

Svaka dalja prica je suvisna ....
MOZDA KAD ODRASTES.


Ipak je to bilo sunecenje,

Preambula
Oslanjajuci se na postovanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti,
Posveceni miru, pravdi, toleranciji i pomimirenju,
Ubijedjeni da demokratski organi vlasti i pravicne procedure najbolje stvaraju miroljubive odnose unutar prularistickog drustva,
U zelji da podstaknu opce blagostanje i ekonomski razvoj kroz zastitu privatnog vlasnistva i unapredjenje trzisne privrede,
Vodjeni ciljevima i nacelima Povelje Ujedinjenih naroda,
Opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i politicku nezavisnost Bosne i Hercegovine u skladu sa medjunarodnim pravom,
Odlucni da osiguraju puno postovanje medjunarodnog humanitarnog prava,
Inspirisani Univerzalnom Deklaracijom o ljudskim pravima, Medjunarodnim paktovima o gradjanskim i politickim pravima, odnosno o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, i Deklaracijom o pravima lica koja pripadaju nacionalnim ili etnickim, vjerskim i jezickim manjinama, kao i drugim instrumentima ljudskih prava,
Podsjecajuci se na Osnovna nacela usaglasena u Zenevi 8.9.1995. godine i u Njujorku 26.9.1995. godine, Bosnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i gradjani Bosne i Hercegovine ovim utvrdjuju Ustav Bosne i Hercegovine:

Clan I
Bosna i Hercegovina

1. Kontinuitet

Republika Bosna i Hercegovina, cije je zvanicno ime od sada "Bosna i Hercegovina", nastavlja svoje pravno postojanje po medjunarodnom pravu kao drzava, sa unutrasnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom, i sa postojecim medjunarodno priznatim granicama. Ona ostaje drzava clanica Ujedinjenih naroda i moze kao Bosna i Hercegovina zadrzati clanstvo ili zatraziti prijem u organizacijama unutar sistema Ujedinjenih naroda, kao i u drugim medjunarodnim organizacijama.
......

Clan 6.

(1) Sluzbeni jezici Federacije su bosanski jezik i hrvatski jezik. Sluzbeno pismo je latinica.
(2) Ostali jezici se mogu koristiti kao sredstva komunikacije i nastave.
(3) Dodatni jezici mogu se odrediti kao sluzbeni vecinom glasova svakog doma Parlamenta Federacije, ukljucujuci vecinu glasova bosnjackih delegata i vecinu glasova hrvatskih delegata u Domu naroda.

Danasnji srpski knjizevni jezik ima dva knjizevna izgovora:
ijekavski i ekavski. Ta osobina je imanentna crta srpskog
knjizevnog jezika i kod samih pravoslavnih Srba, pa niti je
bila niti moze biti diferencijalna crta prema "hrvatskoj"
(katolickoj) i "bosnjackoj" (islamskoj) varijanti srpskog
knjizevnog jezika.
Ijekavska izgovorna varijanta srpskog knjizevnog jezika u
redakciji Vuka Karadzica prihvacena je sredinom XIX veka
u Hrvatskoj, sto su Hrvati iskoristili da opravdaju uvodjenje
dvoclanog naziva za srpski jezik (takozvani "hrvatski ili
srpski jezik"). U novije vreme, medjutim, sve vise se propagira
jekavska izgovorna varijanta, koja se zasniva na cinjenici da
najblizi srpski ijekavski govori (govori Like i Korduna) imaju
jednoslozni ije-refleks dugog jata (to jest neslogovno i i dugo
je umesto ije). Jekavska izgovorna varijanta srpskog
knjizevnog jezika razlikuje se samo u izgovoru reci tipa lijepo,
mlijeko, vrijeme — daje se prednost jednosloznom ije-izgovoru,
dok se u pisanju ne razlikuje od ijekavske (u oba slucaja se
pise: lijepo, mlijeko, vrijeme).
Srbi pravoslavne veroispovesti (u Srbiji, Crnoj Gori i
Republici Srpskoj, kao i u Slavoniji i Srpskoj Krajini i drugde
u svetu), bez obzira na to da li se sluze ijekavskom ili ekavskom
izgovornom varijantom, da li pisu cirilicom ili latinicom,
svoj knjizevni jezik zovu srpski (knjizevni) jezik.
Srpski jezik se podudara sa stokavskim narecjem. Kao sto
nije bilo Hrvata i Slovenaca stokavaca, tako nije nikada bilo
ni Srba cakavaca niti kajkavaca.

Srbi katolicke verske pripadnosti sluze se ijekavskom
varijantom srpskog knjizevnog jezika (ijekavskog i
jekavskog izgovora) i uglavnom latinickim pismom uz
neke vestacki nastale kovanice i niz leksickih i
onomastickih pozajmica proisteklih iz latinskog jezickog
posrednistva. Ijekavskom varijantom srpskog knjizevnog
jezika sluze se i etnicki Hrvati (cakavci) i zitelji istorijskog
Slovinja (kajkavci, koji se danas takodje zovu Hrvatima),
ali njima taj jezik nije maternji. Evidentan je, prema tome,
nesklad izmedju formalnog imena "hrvatskog knjizevnog
jezika" i stvarne etnicke pripadnosti. Takozvani hrvatski
knjizevni jezik jeste zagrebacka varijanta srpskog
knjizevnog jezika.
I Hrvati imaju svoj izvorni jezik koji ih razlikuje od drugih
naroda (cakavsko narecje). Hrvati su, medjutim, od XIX
veka odnegovali obimnu literaturu na srpskom knjizevnom
jeziku. Ono sto se sada naziva "hrvatskim jezicnim izrazom",
pa cak i "hrvatskim jezikom" moze u naucnom smislu da se
prihvati samo kao jedna varijanta srpskog knjizevnog jezika.

Stanovnici islamske verske pripadnosti sluze se ijekavskom
varijantom srpskog knjizevnog jezika, uz neznatan broj
reci orijentalnog porekla pomocu kojih zele da naglase
kulturnu posebnost, ali svoju varijantu knjizevnog jezika
(od poslednje decenije XX veka) etnicki netacno
nazivaju "bosanski knjizevni jezik". S obzirom na nesklad
izmedju formalnog imena i stvarne pripadnosti,
takozvani "bosanski knjizevni jezik" jeste sarajevska
varijanta srpskog knjizevnog jezika.
Izgradili su kao verske zajednice neke
osobenosti u svom jezickom izrazavanju, a nikako
poseban jezik.

dr Vera Bojic
mr Mirjana Vlajisavljevic
dr Dragoljub Dragojlovic
prof. dr Milos Kovacevic
Zoran Kostic
Vojislav Lubarda
prof. dr Radmilo Marojevic
prof. dr Petar Milosavljevic
prof. dr Bozo Coric
mr Mihajlo Scepanovic

Istorija srednjovjekovne samostalne države Bosne bila je predmet pažnje mnogih istoričara, ali je uvijek ostajalo neriješeno pitanje čija je Bosna, a kasnije i Hercegovina. Strani izvori, povelje i pisma bosanskih banova i kraljeva, kao i drugi razni spisi i djela nedvosmisleno pokazuju da je u novoj postojbini Srba bila i Bosna. Stari Bosanci i Hercegovci nazivaju sebe i svoje Srbima, bez obzira na vjeru. Srbi su jedini imali etnički identitet. Ovu tezu je u svojim radovima jedino dosljedno dokazivao akademik Milorad Ekmečić. Iz političkih razloga ova činjenica je izbegavana ili se težilo vještačkim simetrijama.*)
*) Na ovom mjestu navodim samo nekoliko izvora koji dokazuju našu tvrdnju:
1. Konstantin VII Porfirogenit u djelu "De administrando imperio" pominje zemljicu Bosnu samo kao geografski pojam - sa dva grada: Kotorom (Danas Kotorac kod Butmira) i Desnikom (nije ubiciran) u sklopu Srbije (sredinom X vijeka);
2. U ljetopisu popa Dukljanina (sredinom XII vijeka) se govori o tome da se Srbija dijeli "in duas provincias" (u dvije provincije);
a. Raško do Drine, i
b. Bosnu od Drine "usljue ad montem pini" (sve do Borova planine) - sjeverozapadno od današnjeg Jajca - što znači da je sredinom XII vijeka granica između srpske i hrvatske države išla na potezu od Plive do Cetine, preko Livanskog polja;
3. Vizantijski pisac Jovan Kinam 80-tih godina XII vijeka govori o rijeci Drini - kaže da ona dijeli Bosnu od ostale Srbije, što će reći da su Bosna i Srbija činile tada zajedničku državno-političku cjelinu;
4. Najeksplicitniji od svih je papa Urban III koji 1199. godine. Govoreći o vjerskim prilikama u balkanskom zaleđu kaže "regnum Servilium ljuod est Bosna" (oblast Srbija koja je Bosna), znači uopšte ne dvoji da su Srbija i Bosna jedno te isto. Da nije bilo tako zašto bi to baš jedan papa zabilježio takvu vijest?
5. Bosanski ban Stjepan II Kotromanić 1333. godine izdaje povelju Dubrovčanima oko prodaju Stona u po dva primjerka: od kojih su "dvije srpscie (srpske)" a "dvije latinscie (latinske)", što znači direktan pomen srpskog jezika u srednjovjekovnoj Bosni.
6. Na prostoru između rijeka Neretve i Cetine (na području bivše Paganije) - današnja zapadna Hercegovina krajem XIV vijeka, živi pravoslavna vlasteoska porodica Radivojević.
7. Bosanski ban Tvrtko Kotromanić proglašava se na Mitrovdan (27. oktobra 1377.) na grobu Sv. Save u Miloševu za "kralja Srbljem, Bosni, Pomorju i zapadni stranam" - što značI, proglašava se "kraljem Srbljem" Srba (etnički pojam), "Bosni" (državno-pravni pojam) itd.
prof. dr P. Vojinović

Zacetci skolstva u Hrvata sezu u 9. st. kad su na dvor kneza Trpimira stigli prvi benediktinci iz Italije. U 10. st. u Zadru se spominje prvi “magister” (ucitelj), a crkveni sabor u Splitu za kralja Tomislava (925.) raspravlja i o skolovanju. U Zagrebu za biskupa Kazotica u 14. st. postoji vec katedralna skola, sto je, zapravo, pocetak visega skolstva u Hrvatskoj. Hrvati su se skolovali na talijanskim sveucilistima i na pariskoj Sorbonni gdje je oko 1390. i prvi Hrvat, imenom Juraj iz Slavonije bio profesorom. On je prvi svijetu uz hebrejsko, latinsko i grcko pismo pokazao i glagoljicu kao "hrvatski alfabet".

Prije obrade suvremene jezicne problematike na podrucju danasnje Republike Hrvatske treba podsjetiti na nekoliko cinjenica: 1. da je samo hrvatski jezik, odnosno njegova tadanja staroslavenska varijanta, imala, kao sto rekosmo, pravo sluzenje mise i drugih crkvenih obreda na svom jeziku, te da su se na ovom prostoru rabila i tri domaca pisma: glagoljica, bosancica i cirilica. 2. da je tijekom 16. st. a i nesto kasnije hrvatski jezik (crovata lingua) bio vojnicki i diplomatski jezik od Beca do Carigrada i da su ga govorili “svi Turci, a napose ratnici” (M. A. Pigafetta). 3. da je ikavski govor, koji je poglavito hrvatsko narjecje, bio uobicajen u citavoj BiH od Jadranskog mora do Drine, te da su se istim jezikom sluzili i okolni krajevi kao Dalmatinska zagora, Lika, Slavonija, dakle jedno zaokruzeno podrucje citava danasnja BiH i rubni dijelovi Hrvatske. Do dolaska Vlaha, danasnjih Srba, nije se znalo za ijekavicu, pa je postojala samo Kraljeva Sutiska (ne Sutjeska), Tintiste (ne Tjentiste), kameni spomenik mrtvima se "usicao" u kamen (stecak) i nazivao "biligom" (ne biljegom).

Bosna je stara hrvatska zemlja a prvi put se spominje na hrvatskom drzavnom saboru odrzanom na Duvanjskom polju 753 God.. Tada je hrvatski vladar blazeni Budimir, koji je nosio naslov "Kralj kraljeva" utemeljio zupu koja je dobila ime po rijeci Bosni. Od njenog utemeljenja Bosnom su vladali samo vladari Hrvati. Najprije su to bili kraljevi Hrvatske ciji je Bosna sastavni i sredisnji dio. Razbijanjem hrvatskog kraljevstva od strane Latinasa i Madzara, nakon sloma na Gvozdu 1102 God., Bosna s Rasom i dijelom Crvene Hrvatske uspijeva se oduprijeti okupaciji i postaje hrvatsko podrucje - Banovina.
Stanovnici Bosne jesu Hrvati. Vladar Bosne jest hrvat koji nosi
naslov-Ban a samo hrvati imaju Bana. Jezik jest hrvatski-ikavski. Pismo je hrvatsko-Glagoljica. Kasnije hrvatska cirilica-hrvatkica koju jos zovu
bosancica. Vjera je katolicka a kasnije posebna Hrvatska Krstjanska Crkva.
Ovo stanje trajalo je do 15 stoljeca do tursko-osmanlijskog osvajanja i
porobljavanja. Godine 1463., Turci pod zidinama grada Jajca ubijaju
posljednjeg hrvatskog kralja Stipana Tomasevica nakon sto se ovaj na vjeru predao vjerolomnon Turcinu, koljacu i osvajacu Bosne.

Samo smireno procitaj i ovaj tekst. Nemoj omalovazavati nikoga. Postuj necije znanje i uvazavaj tudje titule koje su navedene u predhodnim tekstovima. Najvaznije je, da sebe ne uzimas za mjerilo svih stvari na svijetu. Ako i poslije ovoig tekst dobijes napad ljutnje ili bijesa, odi istusiraj se, popi kavu, kafu ili kahvu, smiri se malo, pa ponovo procitaj iste tekstove.