Puno je svakakvih ljudi ovdje,
gledam ih, svako je prica za sebe,
svako ima patnje, radosti, uzivanja.
Mislim na tebe.
Cini mi se da vijekovima nisam cula tvoj glas.
Nedostajes mi nemoguce...
Sipam jos jedno pice, ali ne mogu da te izbacim iz glave.
Sa punom casom i tako praznim srcem ustajem,
setam se kao luda, na glas se smijem
pokusavajuci da sakrijem bol, ali sve je uzalud...
Tako je toplo, ne mogu da izdrzim vrucinu.
Mozda je to zbog vina, gomile ljudi, ko ce ga znati?
Sjedam sa bilo kim, sa ljudima koje ne poznajem,
samo da mi, pa bar ne tren, zaokupe misli...
Nemam snage da te nazovem, da ti cujem glas,
kukavica sam, jer znam da te ne mogu imati.
Nije me briga ako cu se teturati i zavrnuti ocima,
samo da suze nakako prekrijem.
Nije me briga ako mi se smiju,
ako se pitaju sta mi je sad, koji mi je vrag,
ne mogu da mislim na te zlokobne ljude,
kad si ucinio da te ne nikad prebolim...
Sa punom casom i jos praznijim srcem ustajem,
gledam neke parove, muka mi je od njih,
ne mogu da ih gledam inace ce mi se srce pretvoriti u prah.
A prah se ne moze slomiti, i to je jako dobro.
Stojim, gledam u prazno, krecem ka toaletu bez cilja...
Gledam se u ogledalo, a osjecam te u svakoj pori svoga tijela,
uvukao si mi se pod kozu, stalno si mi u mislima,
dosao si kao uragan, pravis lom, ne das mi mira...
Kao popravljam sminku, kosa mi je u neredu,
cini mi se da ova suknja i majica nisu moje,
nesto sam drugo jutros obukla,nekako mi cudno stoje...
a ja bih da sam bilo gdje na svijetu, osim ovdje...
Izlazim iz toaleta, tako mi je hladno sad, drhtim...
a koliko je stepeni? trideset i pet?
i zbog tebe sipam jos jedno pice...
Sama sa sobom nazdravljam tebi i tvom zdravlju.
Vise ne mogu da se smijem, muka mi je,
tuga me je slomila, sve se izgubilo.
Ucini nesto.Vrati mi osmijeh na lice....
Iako ovdje stojim tako sama, ne znam hocu li te imati ikad vise,
ucini da je ovo samo ruzan san,
samo treba ova beskrajna noc da prodje,
da se probudim i sve ce biti mnogo bolje.
Sa prepunom casom iz koje se proliva vino
i previse praznim srcem da bi nekog drugog zavoljelo,
ne uzvracam osmijeh meni upucen i ne nazdravljam.
Vise ne razmisljam jer nemam o cemu.
Vise ne osjecam ni hladnocu ni vrucinu.
Vise se ne smijem jer ne znam cemu sve.
Vise nisam zivo bice. Stolica sam. Drvena.
Najdrvenija stolica koju svijet moze zamisliti.
I stojim. Samo stojim tako drvena.
I zelim...da dodje jedan tesar i izoblici moje srce
kao nikad do tada...
-ja
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
