|
BOSANSKI ILI BOSNJACKI JEZIK
DILEME BOSANSKOG / BOSNJACKOG JEZIKA
Nacija govori najcesce onim jezikom cije se ime prepoznaje po imenu doticne nacije. Dakle, ime jezika je identicno sa imenom nacije ciji je on produkt. Tako Francuzi govore francuski, Englezi engleski, itd. Znaci, svaka nacija ima svoj nacionalni jezik koje je obavezno i sluzbeni jezik u drzavi te nacije i to je pravilo za "jednonacionalne" drzave. (Danas skoro da nema drzave koja je jednonacionalna, jer su migracije ucinile da svaka drzava ima najmanje nekoliko nacionlanih manjina.)
Jedan od izuzetaka je spanski jezik. On jeste nacionalni jezik Spanaca, ali je i sluzbeni, prakticni jezik u svim drzavama Latinske Amerike (osim Brazila gdje se govori portugalski). Znaci, cijela Latinska Amerika ne govori svoj nacionalni jezik. Osim toga, izuzetak, da se jezik ne zove po naciji cini termin bosanski jezik koji nije svoje ime dobio po naciji koja ga govori, nego po geografskom pojmu Bosna. Bosna je geografski pojam koji je povijesno stariji od pojma Bosanac. Ime Bosna je nastalo od ilirskog imena rijeke Bosona (iz onomastike je poznato da prvo nastaju imena rijeka, planina, pa naselja). To ime su preuzeli Rimljani i preinacili u Bosinus. Ime su zatekli Slaveni i slavenizirali ga u Bosna. U ovom slucaju sasvim je logicno da ime jezika proizilazi od imena geografskog pojma, odnosno, kasnije, od imena drzave - a ne od imena naroda. Slaveni koji su naselili Bosnu nisu u nju donijeli svoje narodno ime, vec su ime dobili po svojoj novoj domovini. Moze se, u ovom slucaju zakljuciti da je pojam jezika siri od pojma nacije. On je takoreci - nadnacionalan.
Dokumenti srednjovjekovne Bosne su pisani na bosnjackom jeziku, jer je sasvim prirodno da se tako imenuje jezik Bosnjana. Vec bizantski car Manojlo Komnen (XII stoljece) navodi da u Bosni postoji slavensko pleme Bosnjani, koji govori slavenskim - bosnjackim jezikom. Po ovome vidimo da se ranije za bosanski jezik govorilo da je to - bosnjacki jezik. Medjutim, kako je vec spomenuto, pojam bosanski jezik dolazi od pojma Bosna i zato je pravilnije za srednjovjekovnu epohu Bosne reci da se u njoj govorio bosanski jezik, tim prije sto ga sve do nastajanja nacija u Bosni, (promoviranje bosanskohercegovackih katolika u Hrvate, a pravoslavaca u Srbe u XIX stoljecu) osim Bosnjaka govore jos i bosanskohercegovacki Hrvati i Srbi.
Cinjenica je da su osmanske vlasti tolerirale postojanje bosnjackog jezika i nisu instistirale na prihvatanju turskog jezika. Bosnjacki jezik je sta vise bio jedan od sluzbenih jezika na Porti u Stambolu. Onda je shvatljivo da su osim Bosnjaka, muslimana i katolici i pravoslavci govorili bosnjackim jezikom. Doduse, tada je u upotrebi u Bosni bilo jos nekoliko jezika, sto obogacuje kulturni zivot jedne zemlje. Ulema je koristila arapski, vojni sloj, a i trgovci su cesto upotrebljavali turski, a dijelovi intelektualne i umjetnicke elite sluzila se i persijskim. Osim njih, dolaskom Jevreja Sefarda u Bosnu korisiti se jevrejski - ladino. Pojam bosanski (a ne bosnjaccki) jezik bio je u upotrebi od pocetka okupacije 1878. do 1908. godine, zahvaljujuci prvoj "Gramatici bosanskog jezika" Frane Vuletica, koja je izasla 1880. i po njoj se predavalo sve do 1911. godine.
Guverner Bosne, B. Kallay je promoviranjem bosnjastva htio da zatomi nacionalne pokrete Srba i Hrvata, ali i Bosnaka, jednostavno receno, htio ih je da prije vremena strpa sve u isti kos, da budu jedna nacija. Po njegovoj smrti, dekretom je ukinuto bosnjastovo i naziv bosanskoi jezik, a uveden je termin srpskohrvatski jezik. To je smisljeno izvedeno: posto su Bosnjaci (tada) muslimani, samo vjerska grupa, dakle ne postoji ni islamska nacija, onda ne moze ni da postoji neki muslimanski jezik. Da je ostalo narodno/nacionalno ime Bosnjak, bilo bi logicno da taj narod, sad vec nacija, ima jezik koji ce se zvati bosnjackim. Jezik u doba poslijeratne BiH zvanicno je bio srpskohrvatski, ili hrvatskosrpski i nije bilo pomena o postojanju bosnjackog jezika. Tek u popisu stanovnistva iz 1991. godine jasno je izrazeno postojanje bosanskog jezika (sada ne vise bosnjackog, jer je logicki nevaljano). Cinjenica je da danas u BiH zive tri nacije koje imaju pravo da koriste svoje nacionalne jezike, naravno - ravnopravno.
Zasto je logicki neispravno bosnjacki jezik nazivati bosanskim?
Ako se nacija zove Bosnjaci, onda ime jezika te nacije proizilazi iz njenog imena, dakle zove se bosnjacki jezik. Ako postoji nacija Bosanci (a jos ne postoji) onda se jezik moze nazvati bosanskim. U pitanju je poistovjecivanje pojmova nacije i drzavljanstva. Nacija su Bosnjaci, ali drzavljani Bosne i Hercegovine osim njih su i Hrvati i Srbi, i Jevreji i Romi - i svi su oni po drzavljanstvu Bosancci/Hercegovci koji govore svoje nacionalne jezike. Zato je ispravno reci bosnjacki jezik, jer on je nacionalni jezik samo Bosnjaka, a ne svih Bosanaca. U doba srednjovjekovne Bosne mogao je postojati pojam bosanski jezik, jer nacije nisu postojale, pa nije moglo postojati ni nacionalno ime jezika. Danas kada su nacije u BiH jasno izdiferencirane, prirodno je da one imaju i svoj jezik.
Cinjenica je, sto je cesto s pravom isticao rhm. Alija Isakovic: "Bosanski jezik se utoliko razlikuje od srpskog i hrvatskog bar onoliko koliko se medjusobno razlikuju ta dva jezika."
Niko ne negira postojanje ni srpskog ni i hrvatskog, cemu onda negirati i bosanski jezik? Ako nista drugo, razlikuje se u izrazenijoj leksici jer u vokabularu bosnjackog jezika ima preko 8742 orijentalizama (A. Skaljic: "Turcizmi u sh/hs jeziku", Svjetlost, Sarajevo 1973. 3. izdanje) sto nije slucaj sa srpskim i hrvatskim. Iako i u srpskom i hrvatskom ima orijentalizama, ali to se namjerno presucuje, mada ih i jedni i drugi koriste svakodnevno, a neki su naprosto nezamjenjivi.
Ovo je samo kratak spisak nekih primjera: admiral, ajvar, alat, algebra, bakar, baklava, baksis, barut, basta, besika, boja, bor, boza, bubreg, cifra, carapa, carsaf, cekic, celik, cerga, cizma, coban, corba, celav, cevap, cilim, corav, cufta, ducan, dud, duhan/duvan, durbin, dzep, djon, ekser, ergela, galama, hapsiti, hasis, jarak, jaruga, jastuk, jatak, jorgan, jorgovan, jufka, juris, kais, kajgana, kajmak, kajsija, kalaj, kalemiti, kalup, kapak, kapija, karavan, kasika, kat, katran, kava/kafa, kavez, komsija, krec, kula, kundak, kutija, lakrdija, les, limun, makaze, majmun, majstor, mana, mangup, marama, meza, miraz, odaja, ortak, pamuk, papuce, pekmez, pirinac, pita, rakija, rusvaj, saksija, sanduk, sapun, sarma, sat, sirce, sundjer, sah, sator, secer, segrt, tambura, top, veresija, zanat, zavrzlama, zenit.)
Naravno, negirat ce ga oni koji negiraju BiH kao drzavu, a Bosnjake kao naciju, po rezonu: ako niste nacija (nego samo vjerska grupa: muslimani) onda nemate pravo ni na jezik. Ali to vise ne pije vode. Tocak povijesti se ne moze zaustaviti. Kao sto Srbi zahvaljujuci srpskim ustancima i Vuku shavtili da su nacija, kao sto su Hrvati zahvaljujuci ilirskom pokretu i Jelacicu da su nacija, u proslom ratu su najzad i Bosnjaci izborili svoje pravo da im se vrati njihovo povijesno ime nacije.
A ako jednog dana bude postojala bosanska nacija, tada ce biti logicno da se njen jezik zove bosanskim.
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
))))))))))))))) odlicno....evo rjesenjaaaaaaa...sto bi rekao drug Radovan:)))-covjek persooooona!!!!
