Citiraj:
Ako te zanima etimologija, pošto si postavila pitanje u tome potforumu [osmeh], uho jest izvorniji oblik, a uvo je kasnije dobijeno kada se izvorno /x/ gubilo iz našeg jezika. (Tako i suho : suvo, duhan : duvan, kuhati : kuvati itd.)
Što se prve dileme tiče — „srpski ili hrvatski“: pa, postoji i manje-više geografska polarizacija između tih varijanata; naime, svi ti oblici sa /x/ preovlađuju u zapadnijim varijantama (hrvatskoj, bosanskoj), jer se tamo gubljenje fonema /x/ iz jezika nije u toj meri provelo, dok oblici sa /v/ preovlađuju u istočnoj, srpskoj varijanti, u kojoj je gubljenje fonema /x/, dakako, apsolutno izvršeno u narodnom jeziku.
Ali, ne radi se ni o kakvim „kroatizmima“ i „srbizmima“ per se, već je izbor između svih tih dubleta, naravno, neovisan toliko o varijanti koliko o uzusu samoga govornika, njegovome jezičkom osećanju, naviknutosti i sl.
Što se pak drugoga pitanja tiče — „književno ili narodno“: i tu, sigurno, postoji, kao i iznad, jedan osećaj među govornicima da su oblici sa /x/ ujedno i „književniji“ i „stručniji, učeniji“, a oblici sa /v/ — „narodni“. I to je, naravno, opet zbog toga što se fonem /x/ gubio iz narodnoga jezika, a nije se gubio iz književnih varijanata, u kojima je pak po pravilu obavezan (knjiž. hleb, hrana, hvala itd. : narodno leb, rana, vala ili fala itd.). Pa tako i ovde, i iz toga se razloga verovatno medicinski stručni jezik po običaju koristi varijantom sa /x/.
Međutim, norma nije tako isključiva u ovom slučaju. I ti „narodskiji“ oblici bez /x/ (a sa /v/: uvo, suvo, kuvati, duvan itd.) takođe su pravilni kao i oni „knjiškiji“ sa /x/. I opet, izbor između jednih i drugih ovisiće o uzusu, osećanju, nameni teksta i sl.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
