Upravo sam kucala radove ucenika sedmog razreda jedne osnovne skole.
Radi se o pismenim sastavima iz maternjeg jezika (ma kako da ga vi zovete).
To su 'pobjednicki' sastavi,tj. dva sastava koja ce biti okacena na pano.
Nastavnica je ocito bila odusevljena njima.
Prvi sastav sadrzi maksimalno deset recenica,drugi mozda koju recenicu vise.
Uglavnom jednostavne recenice,koje je u stanju izgovoriti svaki dvogodisnjak,nema epiteta,gramaticke greske na sve strane,zarezi su nepoznata stvar...
Kad sam ja isla u osnovnu skolu pismeni rad je morao fino i citko da izgleda.
Pocetak prve recenice se uvlacio za dva prsta,postojala su bar tri djela teksta - uvod,sama radnja (koja je tematski morala biti usko vezana za naslov koji je nastavnica postavila ili dobijes jedan jer si 'promasio temu',ma kako dobro napisao sastav),te rasplet,takodje odvojeni novim redom i pocetnom recenicom koja je 'uvucena' za dva prsta.
Rad od maksimalno deset recenica u sedmom razredu bi moja nastavnica smatrala neozbiljno shvacenom obavezom,nedostatkom fonda rijeci i slabom sposobnoscu izrazavanja.
Ili bi to morao biti stvarno dobar i neobican rad.
Ove tekstove je prekontrolisala nastavnica iz Trebinja.
Ona,kao osoba koja djeci treba prenijeti osnovno znanje o vlastitom jeziku,bi trebala znati da se umetnute recenice obavezno odvajaju zarezom (osim ako neko od novokomponovanih 'strucnjaka',koji prekrajaju nas jezik samo da bi se pojavili u nekom udzbeniku,nije smislio nesto drugo),da se negacija pise odvojeno od glagola,da se na ovom podrucju govori ijekavica (progutala bih ja i ekavicu,ali nikako kombinaciju ijekavice i ekavice)...
Tesko mi je povjerovati da u tako malo recenica i sasvim bezlicnom tekstu postoji jako mnogo gresaka.
Jos mi je teze prihvatiti cinjenicu da su to najbolji radovi (bar po procjeni 'strucne' nastavnice) ucenika sedmog razreda.
Kakvi su onda bili ostali radovi?
