И ја се сјећам по мало тих дешавања у парку,али много више фрке БББ са муријом када су их изпендречили на тадашњем помоћном игралишту. На неком пургерском сајту сам читао прије пар година,да су им то највеће батине које су добили у СФРЈ. Било је неких вијања и по центру Вултуреса и загрепчана.
Te cu se Banja luke sjecati cijeloga zivota. Sto zbog utakmice sto zbog nekih privatnih stvari povezanih uz nju. No to jedna druga prica.
Tog se jutra na Glavnom kolodvoru skupila zagrebacka krema. Uz standardne BBB doslo je jos dosta ljudi koji su na tekme isli povremeno. Lokalni mangupi zeljni zabave, pa neki redari po zagrebackim diskacima itd itd.
Uglavnom svatko kome je stalo toga je dana morao biti u Banja Luci.
Ide se u pretezito srpski dio Bosne i nitko tko je imalo drzao to nije ni htio ni smio propustiti.
Dinamo je imao jako dobru momcad tada Boban, Suker, Shala, Soldo, Istvanic, Lesjak Ladic pa je dosao tog ljeta kao pojacanje Lipovac bas cini mi se iz Borca, Kuze trener, Zajec direktor. Uglavno svi uvjereni u pobjedu na terenu i van njega. Zavrsilo je drugacije.
...
Po dolasku u Banja Luku klasicno klecanje na kolodvoru i pjevanje Lijepe nase, Oj dinamo poginut cu za te itd itd. (opaska - i ta slika postoji jel na netu ili u necijoj arhivi)
Do stadiona smo isli pjesice. Nije bilo neke velike frke putem. Primjetilo se domace navijace tu i tamo ali nista nisu poduzimali. Bilo nas je puno, bilo je nekih dobacivanja sa strane pa pjevanja i tak to klasicina navijacka sema. Provokacije. Koliko se sjecam mali dio grupe se cak i uspio odvojiti pa usao u neki bus do stadiona. Uglavnom ZG80 ekipa. Ja sam nastavio dalje sa vecim dijelom grupe. Neki su pak uspjeli izmaknuti pratnji jer su isli nekim prijateljima/rodbini na zakletvu u JNa koja je bila istog dana.
Pocela utakmica.
Kako koja minuta negdje odmah na pocetku pocinje kaos. Baklje dimne petarde.
Dosta toga leti u teren. Murija nije dala na ogradu lupala je sve redom tko se priblizio i usla unutra na tribinu mislim kad je glavni sudac Mateo Beusan dao znak da se tribina isprazni. Tada pocinje zesci kaos. Murija preskace prakticki preko ograde medu nas.
I pocinje lemanje. Oni nas mi njih. Oni pendrecima mi rukama, remenjem i kamenjem od tribine koje se lomilo malo jacim udarcem noge. Kako su oni uletavali tako su vec sa ograde skakajuci mahali pendrecima a bogme bilo je i onih koji su u doskoku naletili direkt na sake. Neki su i kamenje dobili u letu. A bogme su bili pravi krkani, macani murijaci sto je je. Udaraju kao da im je zadnje. Valjda se nisu nikad do tad ni namlatili toliko. Ovo im je valjda bila prilika da provjere fizicku spremu. A ni mi se nismo dali samo tako. Na kraju fino su nas izdevetali ali i mi smo pokazali zube.
Oni koji su bili gore vise na tribini skacu preko ograde u vojarnu jna , neki se zavlace pod tribinu. Traje to nekoliko minuta meni se cinila cijela vjecnost. Naprijed nazad oni nas guraju van mi se nadamo. Lete pendreci, lete sake, padaju sapke. Dosta razbijenih glava i noseva. I sarenih leda. Sa nase strane. Dok nas nisu sve izgurali na pomocno igraliste koje je bilo ogradeno takoder zidom vojarne. Do kraja utakmice cekali smo tu. Murija se setala trazeci nekoga. Neke su i odveli. Ali vise onako nasumce. Glavna ekipa se smirila, neki od njih su uspjeli i pobjeci preko zida u vojarnu pa autima,busevima, taksijima za Zagreb kako se tko snasao. Tu su u jednom trenutku pojavljuje i ZM koji dolazi sa Zajecom.
Neke su sendvice donjeli, kojih je malo bilo neki odbijaju a neki i uzimaju, i sa murijom organizirali vodu i kako cemo natrag doma.
Nakon nekog vremena, par sati, krecemo prema stanici onako svi u koloni. Dolaskom na stanicu murija malo popusta pa se moze otici uzeti neka klopa i cuga ali sve u krugu stanice. Ne pustaju prema gradu makar neki uspiju i pobjeci. Ja sam odlucio ostati na stanici jer sam sutra ujutro morao biti u Zg
i ovo mi se cinilo kao najbolje rijesenje i vlakom sto prije natrag.
...