Jedan je AbidSvaki dan stizale su brojne primamljive ponude, ali, Banja Luka i Borac nisu dozvolili da ostanu bez najboljeg igraca.
Plavokoso lijevo krilo banjaluckog Borca, sa idealnim centarsutevima prefinjeni tehnicar sa hiljadu "laznjaka" koji je protivnicke bekove znao dovoditi do ludila, igrac sa jakim i preciznim udarcem, vodja i kapiten, Borcu je povetio najbolje godine zivota. Abid Kovacevic sigurno je jedan od najboljih, ako ne najbolji nogometas koga je sportska Banja Luka i njen zastitni znak Borca za 75 godina postojanja iznjedrila.
Poslije uspjesne karijere imenovan je za tehnickog direktora kluba. Tih i miran po prirodi, Kovacevic se povlaci iz nogometa. Jedno vrijeme u toku rata u BiH zivio je u Zagrebu i Rijeci, a danas je zajedno sa porodicom i kumom Dzevadom Kresom i rodjakom Almasom Maifom Kovacevicem u dalekoj Americi.
Prosao je komletnu nogometnu skolu Borca, a trener mu je bio rahmetli Alija Osmancevic, poznatiji medju Banjalucanima kao "babo". Sa nepunih 17 godina sa specijalnim ljekarskim pregledom protiv vjecito nezgodnog protivnika tuzlanske Slobode, Kovacevic je debitovao na Gradskom stadionu. Postigao je gol za Borac, savladao je velikog vratara tuzlanske Slobode Fuada Hajrovica, a svom klubu donio zlatnu pobjedu. Od te utakmice Kovacevic se ustalio u crveno-plavom dresu sa brojem 11 na ledjima. Za rekordno kratko vrijeme postao je miljenik "armije" navijaca.
Sportski listovi tada su bili pune bombasticnih naslova: nova nada, cigra sa Vrbasa i tako redom. Kovacevic tih, miran, radan, je trenirao, ucio od starijih, igrao za Borac i odbijao mnoge primamljive ponude velike "cetvorke" Crvene Zvezde, Dinama, Hajduka i Partizana. Petnaest punih godina Kovacevic je uspjesno nosio dres Borca, nastupio je za Olimpijsku reprezentaciju bivse koju je vodio Djalma Markovic, gdje su bili Vladic, Curkov, Lukacevic, Ante Mirocevic, Vidacak i brojni drugi afirmisani igraci. Svaki dan na adresu banjaluckog prvoligasa stizale su brojne primamljive ponude, ali, Banja Luka i Borac nisu dozvolili da ostanubez najboljeg igraca. Dali su mu ono sto su mu nudili drugi i Kovacevic je ostao vjeran dresu Borca. Sa svojim Borcem Kovacevic je prosao sve uspone i padove. Igrao je u finalu Kupa Marsala Tita 1976. godine u Beogradu, kada je Hajduk pogotkom Boljata dobio sa 1:0.
Nastupao je u Kupu Evrope, prvu utakmicu Banjalucani su visoko rijesili u svoju korist protiv tima iz Luksemburga 5:1 u Esu i 9:1 u Banjoj Luci. U drugom kolu Borac je od Anderhelta porazen sa 3:0 u Briselu, a u Banjoj Luci, Borac je slavio minimalnu pobjedu od 1:0 zgoditkom Muhameda Ibrahimbegovica. Osvojio je odlicno sesto mjesto u Prvoj ligi. Za "A" selekciju samo je jednom pozvan, nije mogao da igra jer "mocnici" nisu dozvolili da iz male Banja Luke igra za najbolji sastav.
U zenitu svoje forme Kovacevic pristupa zagrebackom Dinamu, kojeg je tada predvodio Miroslav Ciro Blazevic. Poslije Dinama nastavlja karijeru u grckom prvoligasu Etnikosu. Poslije tri sezone uspjesnog igranja, Kovacevic se iz Grcke ponovo vraca u Borac. Preuzima kapitensku traku, a igrao je jos kratko vijeme i na utakmici protiv grckog Etnikosa, Kovacevic se oprasta od svojih vjernih navijaca i sportske javnosti Krajine.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
, Pojasni ljudima
