'ajme tugo, čemeru i nesrećo... Poslije prve četvrtine sam prestao da gledam na semafor. Poslije dugo vremena sam otišao u "Borik" na utakmicu, a nakon ovoga, mislim da ću dobro da razmislim, da li ću ponovo da ovako uzaludno utrošim 2 sata sopstvenog života. Suštinski, odnosno prostim rječnikom rečeno j..o poraz, čak i kada je ovako velika razlika u pitanju, ali nikada nisam bio u stanju da shvatim nedostatak elementarne motivacije, odnosno tu totalnu anemiju, nezainteresovanost i indolentnost. Umjesto derbi meča, ispade da je Igokea u Banja Luku došla na jači trening i svaka im čast. Došli, odigrali, borili se i pobijedili. A Borac? Bezidejno, neborbeno, amaterski, diletantski... Ima li negdje prava riječ da opiše tu sramotu na terenu. Čak je i Pejić negdje pred kraj digao ruke od svojih košarkaša, evidentno zalutalih na ovu utakmicu. Čovjek je na tajm-autu, sjedio mirno sa strane, kao da ga se ta utakmica uopšte ne tiče... Raspad raspadnutog sistema. I tu sad dolazi pitanje? Da li je za ovakve patetične predstave potrebno dovoditi igrače sa strane, Amerikance i ostala "pojačanja" ili je bolje pustiti na teren sopstvene juniore, koji, ubijeđen sam u to, ne bi ovu utakmicu izgubili sa puno većom razlikom. Ko tu koga pravi ludim? Istovremeno, odnosno ne baš istovremeno, ali koji dan ranije, Zlatko Jovanović, čovjek koga niko nije pokušao da zadrži u Borcu, ubacio je Hercegovcu 35 poena u pobjedi Slobode. Stavlja li iko tu prst na čelo? A karte su tek posebna priča... Neko se bistro dosjetio da za "derbi" stavi cijenu karte, kao da igraju protiv Olimpijakosa. Pet maraka da neko gleda, kako se mrljavci vuku po terenu, ne pokazujući ni gram želje da se pokrenu... Sramota za Banja Luku, sramota za Borac, sramota, sramota, sramota....
_________________ "Your dad always said that one day Del Boy would reach the top. Then again, he always said Millwall would win the cup."
|