Realnost je ta da je Borac tek poceo svoj uspon,dakle na samom je pocetku razvoja.Od ujedinjenja liga,Borac je odigrao dvije solidne sezone,zavrsio obe na 7.mjestu.A onda sezona 2004/05,katastrofa,ispadamo,zahvaljujuci...Ma muka mi je i pisati o tome,nisam bas imao nesto puno godina,ali znam da su stariji momci iz naselja,ljudi,psovali sve zivo,neki su plakali,sramota je bilo sta nam se desilo.I onda,od tada,pocinje mucenje nase svetinje,pocinje grcanje.Stalno je bila borba za goli zivot,borba za opstanak,razni mesetari su prolazili kroz klub,izvlacili korist,muzli koliko su mogli,i onda napustali brod,koji je realno tonuo.Dugovi su se gomilali,atmosfera oko kluba je uvijek bila crna,rezultati su bili katastrofalni,taman sto se vratimo u Premijer Ligu,opet ispadnemo.Istinskim zaljubljenicima to nije smetalo,bilo im je zao,krivo,kao i meni,ali su voljeli pogledati Borac bez obzira s kim igrao,na stadionu je uvijek bio fin broj Lesinara,naravno ni priblizno kao danas,ali Borac je i u toj "drugoj" ligi imao podrsku na kojem bi mu zavidjeli i mnogo veci klubovi.Nikada se nije bojkotovalo,iako smo mi mozda imali i najvise razloga da to uradimo,cekala su se neka bolja vremena i vjerovalo se da ce ta vremena doci...Bilo je na stadionu jos ljudi,otprilike oko 200tinjak istinskih navijaca,simpatizera,cisti primjer je nas @Simpatizer,koji je fino opisao kakva je atmosfera vladala u ta vremena."Liga bez briga".Eh,kad se sjetim sve nam je bilo smijesno,igranje Evrope misaona imenica,ulazak u PL,jos smjesniji jer smo navikli da cim udjemo izadjemo.
Sve je nekako bilo opusteno,bar nama mladjima,a vjerujem i starijima,nije bilo nerviranja,tenzija,ma niceg.Vrhunac je bio kada dodju seljaci iz Teslica
,smjeste ih na zapad,i onda se mi s njima prozivamo,dozivamo,ma jednostavno zezancija teska.Ono sto je bilo bitno,je da mi nismo imali bukvalno nikakve ambicije,sve je bilo mastanje i pusti snovi,prema tome nije ni bilo nekih razocarenja...Tada je i nastala ona pjesma:"Sanjam kako imam vizu,sanjam pobjede u nizu,sanjam,tu Evropu ja,sanjam-Borac Liga Sampiona,nanana...".Sve je zavrsavalo na snovima.
A onda...Dolazi sezona 2007/08,odigrali smo fantasticnu sezonu,ekspresno se vratili u visi rang,zlostavljali smo protivnike u 1.RS,i na kraju zavrsili sezonu sa 14 bodova ispred drugoplasirane Sloge iz Doboja.I tada sve pocinje...Pocelo je odlicnom igrom u Mostaru,kada sam bio prisutan,i kada su nas sudije pokrale nevidjeno.Ljudi su vec tada poceli pricati da opet ispadamo,jer ono sto su nam tamo uradili je bilo strasno.Izgubili smo 3:2,nezasluzeno.Uprkos porazu ljudi su primjetili da igra i nije tako losa...Odlucujuca utakmica te sezone,utakmica od koje je krenuo uspon Borca,sigurno,je gostujuca pobjeda u Tuzli.Nisam isao u Tuzlu,utakmicu sam pratio preko teleteksta,ali mi je u sjecanju ostala,jer sam imao jednog druga zakletog Deliju,koji me je uvijek zajebavao sto navijam za Borac,i da mi dokaze koliko je Borac los,on uzme 20KM i stavi na tiket,i uz sve odigrane utakmice,kao "meni u inat" ubaci Sloboda Tuzla-Borac 1.
Kad ono prc,0:1!!!Zovu mene ljudi,ne mogu vjerovati,Borac uzeo u gostima!Ovaj me isto zove,Aco mu je ime,jebe,grebe,kaze jebo te Borac,sad je nasao pobjedjivati,a ja u transu,suze u ocima od radosti,hocu nekog da zagrlim!Ma neopisivo.I onda kuci rutinska pobjeda protiv Veleza,i prvi put se moglo zapjevati "3 na strani,3 kod kuce,Borac cini nemoguce".
Pocinje,pocinje.Nakon toga,uzimamo bod u Modrici,i vec tada se polako pocinje vjerovati da ova sezona nece biti kao ostale.Apetiti pocinju rasti,i vise se na gostovanja ne ide sa bijelom zastavom.Te sezone smo uzeli bod u Orasju,na Kosevu poveli golom Vranje,i izgubili 2:1,uzeli smo 3 boda u Laktasima,Posusju,i nasladja pobjeda protiv Celika u sred Zenice(tad je krenulo nase silovanje Celika),golom Bilbije iz slobodnjaka pred sam kraj.Mrlju na tu sezonu stavlja ono sto se desilo protiv Slavije,po ko zna koji put smo pokradeni bili,pred rodjenim ocima,oteli su nam Evropu.Al dobro,nema veze,naplaticemo mi to,vec naplacujemo.Bilo kako bilo,zavrsavamo na odlicnom 5.mjestu,Evropu gubimo zbog vise stvari,ali ljudi su prezadovoljni,i niko nema zamjerke.
I ostalo sve znate,sljedece sezone penjemo se na 3.mjesto,stadion se renovira,igramo Evropu konacno,zamalo da prodjemo Lozanu,samo ih je "onaj cije ime ne spominjemo" spasio,i nase neiskustvo.Inace bi fasovali debelo,da su im Vlado i co.bili na megdanu.
Sada se borimo za titulu,silujemo sve redom ovom ligom,apetiti su toliko porasli,da nam sad nista ne valja.
Neka,i treba da rastu,jer Borac je klub sa velikom tradicijom,i ovakva sezona kao sto nam je sad,treba i mora da se ponavlja iz godine u godinu.Banjaluka se budi,neki ce reci,pa budi se kad je Borac prvi,a ja kazem pa sta ima veze,jbg ljudi,mase dolaze s rezultatima,to je najnormalnija stvar.Neki ce otici kad odu rezultati,ali neki ce ostati,i to je za svaku pohvalu.Mislim da nikad nije ovakvo jedinstvo bilo sto se tice stanovnika naseg grada,nekako izgleda da konacno svi pocinjemo disati kao jedan,za Borac i Banjaluku.Sad na utakmici protiv Drine,vidim ide tata,sa dvoje djece,djecak i djevojcica,citavi umotani u rekvizite Borca,kao eskimcici.
Kapice i salovi,crveno plavi,Borac!Rastopio sam se...Kako je fino to vidjeti.
Napisao bi jos svasta,uhvatilo me nesto,neka dragost,ali ionako je prevelik post.Ljudi ovo je tek pocetak,puno stvari ne valja,puno stvari skripi,ali idemo na bolje,napredujemo,i samo zajedno mozemo napredovati jos vise,sta god pozelimo mozemo ostvariti.Nekad nam je Evropa bila san,dosanjali smo ga,sada sanjamo grupnu fazu LE,zasto ne?Sve se moze kad se hoce.Samo ne treba odustajati.Samo Borac,Bog i pobjeda,vidimo se u nedelju na Gradskom braco moja.
FAQ
Poslato: 24 Mar 2011, 19:05 
"
