Krajisnik iz Luke je napisao:
Borac - Metalist 2-0, kakva utakmica. Po meni najbolja svih vremena Borca, a pratim ga od Abida Kovacevica, Kimeta i kompanije.
Ljetnji dan, reflektori sijaju, Banja Luka te godine u transu, ito fudbalskom. Startovala Jedinstvena liga, Kuže na klupi, a naš Borac prvi. Vulturesi počeli sa organizovanim navijanjem, publike sve više, nije važno da li je to Bačka, Borac Čačak, Pelister, ili Kikinda, i dolazi ta čuvena utakmica tada sam mislio sa Rusima, a koju godinu kasnie shvatih da su Ukrajinci. Neću ulaziti u arhivu, ali čini mi se da je Borac igrao u sastavu: Jakovljević, Malbašić, mataja, Bilbija, Lipovac, Špica,Lemić, Matejić, Beširević, Buvač, Lupić.Najbolja u istoriji Borca !
Tu utakmicu inače je radila direktni prenos tadašnja državna televizija, i bivša Juga je bila oduševljena onim što je vidjela od drugoligaša. Kakve su to akcije bile, sitan vez. Niti jedne lopte napamet. Matejić i Buvač drže sredinu terena, Kineski zid ispred Ante sačinjavaju Bilbija, Špica, Lipovac gospodari našom polovinom. Šanse se stvaraju kao na filmskoj traci, ali lopta neće u gol, ali sve imamo. Srce puno, igramo kao Mančester. Vjerujete mi nisam nerealan, ali onom igrom tada bi pao i Milan, za one starije tadašnji vladar Evrope. Bili smo moćni. Lemić Vladica, o bože kako lijep ime,igrač ponikao na onom pomoćnom terenu koji nikada nije vidio travke, zabi za 1-0, pred sam kraj poluvremena. nastavak Metalist stisnuo prvih nekoliko minuta, lopta šeta po gol liniji, ali neće u gol. Borac vrlo brzo dolazi do daha i nastavlja tamo gdje je stao u prvih 45 minuta. I onda delirijum. Zvone Lipovac daje gol, a nije ih dao puno u karijeri. Inače u petak dva dana poslije utakmice naš Lipe dobio je za svoju utakmicu čistu 10. ej u beogradskom Sportu i Zagrebačkim Sportskim novostima. Nije to ko sada kad boranija piše za flašu piva. Gledao sam sve velike utakmice Borca, kažem pamtim i Abida, po meni najvećeg svih vremena i onu čuvenu sa Dinamom 5-1 krajem 70 -ih prošlog vijeka , kada odbrana modrih nije znala izaći sa stadiona. Ajd Abide, Ajd Abide, jednom, pa drugi, pa treći put, pa se vrati, pa opet kroz noge, i onda za 15 hiljada navijača da gol. E to je bio igračina.
Eto toliko o Borcu i Metalistu, imao bi tu još mnogo što šta reći, emovije su me preplavile, jer to su trenuci koji su se uretzali u moj život kao jedni od najljepših. O revanšu nećemo, jer sudija iz Švedske nije zaslužio da o njemu pričamo.
Pozdrav za sve navijače Borca uz želju da podržimo klub i da mu budemo zaista 12. igrač na terenu. Uprava na jednu stranu, marketnig na drugu, gradnju stadiona na treću, ali onih 11 momaka koji istrče na teren. Oni su iznad svega, oni žive za nas, a mi za njih, jer Borac mi volimo, Borac to smo svi !
Odlican post!
Umjesto komentara-"Jebacemo Svedjanke"
