banjalukaforum.com

Hrabro Borčevo srce

Jedan od onih koji su obilježili Borčevu blistavu jesen jeste i Boris Raspudić. Igrač koji je za Borčev dres i grb koji nosi na njemu spreman staviti glavu gdje mnogi ne bi ni nogu, tiho se prošlog ljeta vratio iz Irana, gdje je proveo tri godine. Želja s Borcem je samo jedna, donijeti titulu u grad na Vrbasu.

- Imamo ekipu za šampionsko slavlje. Sve zavisi od nas. Očekuje nas 15 paklenih dana u Antaliji i pet jakih provjera, a kao šlag na tortu doći će i generalka sa Zvezdom na "Marakani". Ne sumnjam da ćemo ući spremni u nastavak Prvenstva. Iako prvi put sarađujem s trenerom Vladom Jagodićem, vidi se da je profesionalac od glave do pete. Čovjek na mjestu i ono što je možda još važnije, Borčevac do srži, a takvi ljudi su potrebni klubu. Rezultat je već vidljiv, a ono pravo očekujem na proljeće - kaže Raspudić, koji glavnog konkurenta vidi u rivalu s "Grbavice".

- Mislim da ćemo sa "Željom" voditi odlučujuću bitku. Još pamtim ispadanje iz Premijer lige, kada su pustili u posljednjem kolu Žepču. Najslađa osveta bila bi kada bi u pretposljednjem kolu pokorili "Grbavicu" i onda u revijalnom meču dočekali Leotar. Onako, za gušt nas fudbalera i navijača. Živim za taj trenutak - poručuje Raspudić, koji se osvrnuo i na eventulane odlaske Asmira Avdukića i Vuleta Trivunovića iz ekipe.

- Bili bi oslabljeni njihovim odlaskom, bez obzira koga bi doveli na njihovo mjesto. Oni su dio ekipe, a znate da za novajlije treba vremena da se uklope, a često i ne pogodite sa zamjenom. Međutim, koga nema bez njega se mora. Borac nije pojedinac, ma kako se on zvao. Baš kao i što nam ime kaže, borićemo se do posljednjeg atoma snage da se u Banjoj Luci gledaju kvalifikacije za Ligu šampiona. Ako i ne uspijemo u tome, znam da ću ostaviti srce na terenu. U svakom slučaju, Evropa nam neće izmaći, to je cilj ispod kojeg ova ekipa ne smije ići - jasan je 28-godišnji defanzivac banjolučkog premijerligaša.

On se osvrnuo i na tri godine provedene u iranskom fudbalu.

- Godinu dana igrao sam za Traktor, a dvije za Petrošimi. Iako to možda na prvi pogled ne djeluje tako, fudbal u Iranu nije na ništa lošijim granama od bh. lige. Mnogo ulažu, stadioni su puni i iz godine u godinu približavaju se ozbiljnijim ligama. Ne kajem se niti jednog trenutka što sam bio tamo, jer lagao bih kada bih rekao da sam stagnirao. Sada imam ugovor do ljeta 2012. godine i mislim samo na Borac. Poslije ko zna. Najveća mi je želja da se ovdje stvari stabilizujuju i da se ne mora nigdje ići. Gdje je ljepše nego u svom rodnom gradu i voljenom klubu - poručio je Boris Raspudić, Borčevo hrabro srce.

Ljubimac navijača
Nije tajna da je Boris Raspudić ljubimac Borčevog istoka. On o tome ima ovakvo mišljenje:

- U svaku utakmicu ulazim da ostavim srce na terenu. Svako može imati loš dan, sudijsku krađu ili da je protivnik bolji, ali poslije 90 minuta rata na terenu morate biti čisti sami sa sobom da ste sve učinili da dres kluba koji nosite ne osramotite. To valjda navijači vide, a ja zaista u Borcu nikada u utakmicu nisam ušao s devizom "lako ćemo". Pošten odnos, iako to u ovim ludim vremenima i nije tako, uvijek se vrati. Kad-tad - poručio je Raspudić.