VRS je imala dvije vrste topova koji spadaju u dalekometnu artiljeriju. 155mm M1 americke i 130mm M46 ruske proizvodnje. Topovi 155mm su upotrebljavani uglavnom u rejonu koji se veze na Vlasic, nekad sa teslicke, a nekad sa knezevske strane. Krajnji domet im je oko 23km. Topovi 130mm su sasvim slucajno zavrsili na Ozrenu, detalje ne znam, ali svakako je Ozren bio najpovoljnija lokacija za njih. Mogla se kontrolisati jako velika linija fronta, pocevsi od Gracanice pa sve u krug do Maglaja.
U nekim "normalnim" ratnim uslovima, ova vrsta artiljerije se koristi ako postoji mogucnost osmatranja cilja, da li sa neke osmatracnice ili aviona/helikoptera. Na vlasickom pravcu to nije bilo moguce, pa je njihova upotreba imala samo simbolicno dejstvo, jer nije bilo moguce znati sta se gadja i da li je cilj pogodjen. U svakom ratu su bombardovani gradovi i uopste nije bilo neuobicajeno na vatru odgovoriti vatrom, proporcionalno. Doboj i Teslic su bombardovani svakodnevno, te otud njihovo kretanje Teslic - Knezevo. Treba znati da je u stvari ispaljeno jako malo granata iz ovih orudja, upravo iz razloga sto se nije znalo gdje i sta granate pogadjaju. U odnosu na haubice 122mm odnos ispaljenih projektila je sigurno 1000:1. Sto se tice polozaja na Ozrenu, dobri vremenski uslovi su omogucavali relativno dobru opticku pokrivenost jako velikog dijela fronta po dubini. Svakako se vidi Gracanica, dio Lukavca i sta sve jos ne. Dakle, nije nista cudno u tome sto su na Ozrenu bili ti topovi. Teoretski, mogli su gadjati rejon Tuzle, i vrlo vjerovatno je da jesu.
U slucaju da se gadja sa vecom elevacijom (top moze imati maksimalnu elevaciju od 45 stepeni) kod topa 130mm je na vatrenom polozaju potrebno iskopati jednu malo vecu rupu izmedju lafeta, da bi zadnjak mogao nesmetano ici u zadnji polozaj po opaljenju. Ukoliko na vatrenom polozaju nisu postojale te rupe, onda sa tih polozaja nije gadjan nijedan cilj dalji od desetak kilometara.
Govoreci nepristrasno, u slucaju tuzlanske kapije su moguca dva scenarija:
- Granata je stvarno ispaljena sa Ozrena, iz topa 130mm. (cijev topa relativno nova, toplije vrijeme i vjetar koji duva u pravcu Tuzle, te znacajno nadvisavanje VP-a u odnosu na cilj) U ovom slucaju (jer je teoretski moguc) broj mrtvih i povredjenih je vrlo malo vjerovatan, te je jedino logicno da su zrtve podmetnute ili preuvelicane. Bitno je dodati da je krajnji domet 27.400m samo pod uslovom da je nadvisavanja VP-a u odnosu na cilj preko 1000m. Ako je nadvisavanje +-200 m, onda je krajnji domet ~26.500 - Granata nije ispaljena, nego je na samom trgu aktivirana neka eksplozivna naprava. U ovom slucaju i dalje broj zrtava ostaje problem. Uprkos tome sto je u tom trenutku tu bilo jako puno ljudi, i dalje ostaju ista pitanja o vrsti i kolicini eksploziva, gelerima i rasprostiranju udarnog talasa kroz masu.
Dakle, vrlo lako bi bilo dokazati (van svake sumnje) da je eksploziju izazvala granata ispaljena sa Ozrena, da je tada napravljena istraga koja bi prikupila potrebne dokaze - ostatke gelera, ostatke bakarnih prstenova i da je uradjena analiza svih gelera koji su izvadjeni iz poginulih i povredjenih. Analizom bi se utvrdilo da li svi geleri poticu od jedne granate ili ne. Koliko znam, nista od gore navedenog ne postoji ili nije prezentovano. Treba biti posten pa reci da se u ratno vrijeme nije imalo sredstava i kadra za provodjenje takve istrage, niti su vjerovatno bile utvrdjene procedure za postupanje u tim slucajevima.
Dakle, general je osudjen jer je naredio da se granata ispali. Da bi se to dokazalo van svake sumnje, logicno bi bilo da neko posvjedoci da je primio ili proslijedio takvu naredbu, logicno bi bilo da neko od posade sa tih topova svjedoci na sudu, da neko od racunaca svjedoci, ili bilo ko ko je ucestvovao u lancu komandovanja. Opet koliko znam, nista od toga ne postoji, i u generalovom slucaju je tesko povrijedjen jedan od postulata pravednog sudjenja, a to je dokazivanje krivice van svake sumnje.
_________________ Нема ту чојека чим слави посну славу . . .
|