banjalukaforum.com

Vrlo lako je moguce da se neko predstavio kao "korpusna". Kao da je bio problem staviti bijeli opasac . . .

Znaci li ti ista ime "Sinisa Pucar" ? Kafa je bila njegova.

_________________
Нема ту чојека чим слави посну славу . . .

Ne....jedino sto mi je ostalo u sjecanju je neki stevanovic iz blatnice i sjecam se nekog kome smo oduzeli puno robe i para...neki sto je bio mislim predstavnik bip piva ili tako nesto

Neso, bivsi bankar, imao mali kafic ?

_________________
Нема ту чојека чим слави посну славу . . .

@Rokeru za ovo sto si napisao ja prvi put cujem.......a da je to neko od nasih pripadnika uradio znalo bi se!!!!

Iskopace to Krol siguran sam

_________________
1.If in doubt , flat out !
2.A true soldier fights not because he hates what is in front of him, but because he loves what is behind him.

Ako budem imao vremena svraticu do Sinise kad budem isao u Teslic, on je sigurno imao dva ili tri policajca sa kojima je nesto radio, pa i taj BOV sa kafom.

Ni ja recimo nisam znao da je Pajin bataljon na vitkovcima "radio" sa Hrvatima, pa sasvim slucajno saznam u Jelahu kod jednog predratnog poznanika koji je tesko ranjen noseci vrecu secera . . .

Kaze da se probudio negdje u bolnici i doktor mu kaze, "Tesla nemoj da se brines, sacuvali smo ti nogu".
A Tesla mu rekao "Jebes nogu sta je sa secerom".

Ne znam da li sam pricao nekad prije, ali ja sam dobio pismo od bivseg bubnjara tim svercerskim kanalima preko vucje planine.
Nazalost, nisam ga sacuvao, ali sjecam se da mi je opisao njihovu bjezaniju iz Kamenice do Sehera, pa onda kad su zaratili sa Hrvatima ponovo preko brda martinskog visa do zeljeznog polja . . .
Uglavnom, pozdravio me i na kraju rekao "Ako ti bilo sta zatreba, samo javi, imamo para ko blata . . .".

_________________
Нема ту чојека чим слави посну славу . . .

Da...i meni je bila neobicna saradnja sa hrvatima....tamo me ugostio neki Luka Babic i poklonio uniformu....sef policije....nisam se mogao opustiti i jedva sam cekao da nagulim iz Zepca i Sehera

Dobro, tebi je bila neobična jer si se klao s njima po Hrvatskoj.

Ja sam isao u akciju na neko brdo prema tesanjskoj strani zajedno sa HVO vojnom policijom. Umalo budala da nas dovede njima u ruke, nismo znali da su neki ozrenci napustili polozaje . . .

Kad onda ne pogiboh nikad necu.

_________________
Нема ту чојека чим слави посну славу . . .

Moja prva borba
Povratak 1.bVP sa derventskog ratista ,maja '92 , posmatrao sam stojeci pored puta ,pun nekog ushicenja i maste u kojoj sam vec tada i ja bio dio tog bataljona. Moji snovi i zelje uskoro su postali stvarnost . Srce mi je igralo od srece i uzbudjenja kada mi je uskoro kao mladom vojniku saopsteno da sam prekomandovan u vojnu policiju.......
Kao mlad vojnik stigao sam u 2.cVP zeljan borbe,slave,dokazivanja.....Od tog mog dokazivanja u pocetku nije bilo nista jer su me komandiri ,kao mladog i neiskusnog uglavnom postedjivali od poslova koji su zahtijevali znanje,vjestinu i sposobnost.
Gledao sam nekako postidjeno svoje starije saborce kako se pripremaju i odlaze na zadatke osjecajuci se nekako jadno i tuzno,odbaceno. Moje prvo "vatreno krstenje" bilo je u s.Kolibe, opstina Brod. U toku odlaska,prevozenja kamionima, jedva smo cekali da borba pocne,da se dokazujemo,a ja sam mislio da od mene HRABRIJEG NEMA. Tokom dolaska na polozaj prvi put sam osjetio eksploziju granate u neposrednoj blizini kao i zvizduk metka. Prvi put sam vidio i ranjenika , tada su u mojoj neposrednoj blizini ranjeni vojnik K.O. i porucnik P.Z. Moj prvobitni elan , zelja za borbom je odjednom dobila neke realnije okvire , NAUCIO SAM STA JE STRAH.
Kada je naredjeno "napred" izasao sam sa ostalim vojnicima i starjesinama i krenuo u svoju prvu borbu.Nisam otvarao vatru iz svog mitraljeza M53 jer nikog nisam ni vidio sve dok nismo dosli do prvih kuca. Tada mi je neko rekao da se na nekih 150-200 metara naprijed primjecuje kretanje i da bi bilo dobro da dejstvujem mitraljezom. Brzo sam pripremio mitraljez za dejstvo i otvorio vatru. Ali ,na moju nesrecu , a neprijateljevu srecu, mitraljez je ispalio samo par metaka i jednostavno se poklopac otvorio ,zatvarac iskocio,kundak ispao,sav se raspao.
Lezao sam zbunjen i ne cujuci porucnika Zorica koji je zbog svega toga psovao. Razumio sam kada je mi je rekao: "Idi nazad , kada nema mitraljeza sad mi ni ti ne trebas". Ja se okrenuh nazad i kada vidjeh koliki put treba proci sam kroz sumarke i preko livada, okrenem se Zoricu , i onako necim osokoljen ,hrabro se usprotivih da NECU NAZAD da idem......
vojnik L.R.
Ovaj moj saborac je odlikovan Medaljom zasluga za narod i Medaljom majora Milana Tepica

_________________
1.If in doubt , flat out !
2.A true soldier fights not because he hates what is in front of him, but because he loves what is behind him.

"Na tavanu kuce nasao sam knjigu"............
"Sta to citas?" pita me Oliver dok drema pokraj mene na podu razvaljene kuce u razvaljenom selu. Mnogo godina kasnijepitaju me Oliverovi roditelji i sestra da im ispricam o cemu je Oliver govorio poslednjih dana svog zivota. Preziveo je cetrdeset dana zarobljenistva , sveg su ga od batina polomili , nekoliko puta na srteljanje izvodili , a on mi je to pricao veselo kao da govori o srednjoskolskoj ekskurziji na Bled ili Bohinj , recimo. Par dana nakon sto je razmenjen vratio se u jedinicu. Skakao je nocu , naslanjao se na zid , pricao ,vikao , smejao se i plakao. Nakon sto zaspi , sklanjali smo oruzje sto dalje od njega. Imao je 19 godina kada se njegova precista dusa preselila u bolji svet.

Vojnik korpusne S.M. Beograd

_________________
1.If in doubt , flat out !
2.A true soldier fights not because he hates what is in front of him, but because he loves what is behind him.

"Borio sam se......."
......pokusavam da nastavim pisanje ,ali tada iskace Zeljko Brborovic , golobradi decak , a vec vodnik. Nagovara me da uskocimo u transe koji vodi do muslimanskih rovova i na prepad probijemo neprijateljsku liniju. Na pola puta OBE STRANE OSIPAJU PALJBU po nama.
"Ako ovako glupo poginem , krvi cu ti se napiti " sikcem besno , dok se "herojski " povlacimo natrag u sumu. Zatim cucimo u nekoj rupetini , a on crkava od smeha : " A kako bi mi se krvi napio da si poginuo , matere ti ?"
vojnik korpusne S.M. Beograd

_________________
1.If in doubt , flat out !
2.A true soldier fights not because he hates what is in front of him, but because he loves what is behind him.

Veza sa ovom pricom je ona moja iz sjecanja i Oj Krajino......

206 gelera
Kada se danas prisjetim svojih ratnih rana , dodje mi nesto mucno i tesko. Ne zbog rana nego zbog onoga sto danas imam kao posljedicu tih rana. To je ono mucno osjecanje da me vlast ne zeli , da jedva cekaju da me nema , da jedva cekaju da mi ukinu invalidninu i tako "usparaju" pare. Ja sam u rat otisao sa dvadeset godina , cim sam stigao iz JNA.
Nisam isao zbog para niti zbog slave , isao sam zbog spasenja naroda kome pripadam i svih drugih cestitih ljudi koji su ostali da zive u Republici Srpskoj. Nisam isao da bih danas bio potcenjivan i omalovazavan. Ranjen sam na Markovcu , 6.aprila 1995.godine oko 17h , gelerima tromblonske mine. Zima , snijeg dubok ,rane teske. Nosili su me moji drugovi u cebetu kroz taj snijeg do prvog previjalista i traktora koji me odvezao do saniteta. Prva pomoc u Babanovcu , pa Knezevo , pa Banja Luka.
Previjanja , ciscenja rana , vadjenje gelera i na kraju operacije. Bilans - 206 gelera.
Boli danas tih 206 rana kada vidim koliko nas vlast RS ne voli , koliko jedva ceka da pomremo. Bole rane danas kada vidim kako ratni profiteri i dezerteri vladaju.
Daj im , Boze , da se opamete.
Vodnik S.M. odlikovan Medaljom majora Milana Tepica

_________________
1.If in doubt , flat out !
2.A true soldier fights not because he hates what is in front of him, but because he loves what is behind him.

Isjecak iz monografije
List VRS - Krajiski vojnik - avgust '95

Stigla korpusna.........
Momci sa bijelim opasacima uvijek su tamo gdje se osjeca miris smrti........

Svi Rasini momci
Derventa , vrijeme kada su su u ustaskim kazamatima na Rabicu umirali srbi , a korpusna dolazila do mosta u Derventiti i vracala se......proboj za probojem. I pricali su mi kada je sve proslo da su nogom skidali okvire sa puske , jer od vreline oruzja nisu mogli to raditi rukom.
"Sestro da si me vidjela kada sam plivao u caurama do koljena".

Smrt u zoru
Kostres.......noc kada je trebalo zacepiti liniju. Haos i nista drugo. Sve pobjeze sa linije a Raso kaze odoh po pojacanje , a onda ostajem da poginem sa vama....
Kolibe.....kao kletva , kao velika smrt. Tamo ih je ostalo 16. Ostalo kazem a i danas su osmijehom negdje na nekom punktu , u nekoj bici i ne daju da radost barem na tren razgali momcine iz Korpusne.....
Gradacac ......ono krvavo jutro kada je ON , ranjeni borac Bataljona korpusne policije , do zore dozivao svoje ratne drugove koji nisu mogli da ga izvuku na petnaest metara od neprijateljskog rova. U zoru je umro. Ime mu znaju dobro i pemte to jutro kao veliku ranu koja uvijek prokrvari kada se sretnu dva ratna druga iz Korpusne........

_________________
1.If in doubt , flat out !
2.A true soldier fights not because he hates what is in front of him, but because he loves what is behind him.

Slava mu

Sent from my LG-D855 using Tapatalk

Ta noc je najduza noc mog zivota....ne zelim je ni najcrnjem neprijatelju....

Pokusavam zamisliti, ali ne ide. Uzas.

Slusas vojnika kako te cijelu noc doziva imenom....vise puta pokusavas doci do njega...rizikujes sve...a oni nece da ga ubiju namjerno nego i oni arlaucu....zovu...sprdaju se....osjecas se bespomocno...jadno.....tri dana smo se tukli da bi dosli do tijela

Ne daj boze nikome.

Kapetan Ugljesa , pozadinac i moralista , drugim rijecima MAJKA za sve u 1.bVP. Imao je ubjedljivo NAJTEZI ZADATAK u 1.bVP. Svakoj porodici poginulog pripadnika 1.bVP je dosao na vrata da izjavi saucesce i obavijesti o pogibiji....pomoc porodicama oko sahrane!
Ugljo brate nijedan moj teren ili akcija , nijedno smrzavanje , nikakav strah i ocaj , nikakva hrabrost moja nije nista spram onog sto si ti prolazio ..........

" SMOTRA" NEUSTRASIVIH

......bili su to, kako se ono kaze , "vojska de luks". Svaka , pa i najsavremenija armija svijeta , samo bi takve junake mogla pozeljeti. Tako kaze nas djeneral Novica Simic , tako je jedne davne ratne godine zborio pred strojem u kojem vise nema mnogih od heroja kojima se njihov djeneral divio.
Listam pozutjele zabiljeske iz rata . To je neka vrsta mog ratnog dnevnika a zaustavljam se na poslednjem danu crne septembarske noci , ljeta Gospodnjeg 1993. Citam izblijedjela slova i sricem tada zapisanu recenicu: "svuda oko mene tisina , nema mjeseca , nema zvijezda , mrak je u toj tmini meni se pojavljuju poznata i draga lica mojih drugova kojih vise nema , onih koji ostadose NA VJECNOJ STRAZI.
Zapisujem: Predrag , Sasa , Dragan , Mladen , Goran , Dusko , Zoran , Oliver , Novo , Dusko , Radomir , Zeljko , Darko , Marinko , Dragoje ,Zoran , Sinisa , Stojan , Nenad , Spiro , Ranko , Mirko , Ljubisa , Drazenko , Radomir , Ivan , Drago, Zeljko , Mirko , Aleksandar , Predrag , Marko , Milivoje , Goran , Zlatko , Zeljko , Drazenko , Nenad , Radenko , Dragan ,Sinisa , Jovan , Vitomir.
To je ta mladost u cvijetu neprocvala u zrenju nedozrela. Ne slutise smrt , ali koljacka ruka ih smace. Kursumi ih pokosise , a mi poslije njihovog gubitka postajemo jos jaci . GURAMO NAPRIJED I ZA NJH I ZA SEBE.

_________________
1.If in doubt , flat out !
2.A true soldier fights not because he hates what is in front of him, but because he loves what is behind him.

PRICA NEISPRICANA

Iz pozugjele kupusare , svoga dnevnika , citam dalje : " O cemu ste sanjali ,drugari moji , o ljubavi i slobodi ,necijim plavim ocima . Bili ste mladi i radoznali , preko noci ste odrastali kada ste se sa po prvi put sa smrcu susretali. " I dalje listam to sto se dnevnik zove. Prica za pricom , a svaka o junastvu mojih drugova. I zaustavih se ovog puta na godini 1996. kada je vec rata nestalo , ali to i nije bio kraj nasih nesreca. I opet neka nova smotra , sjecanje na one koji poslije 1993. ostadose na braniku domovine.
Sada su to nova draga imena koja pokusavam otrgnuti od zaborava : Sinisa , Bozidar , Radenko , Rade , Goran , Milan, Sinisa , Zlatko , Milanko , Dragi , Velibor , Dusko , Nikola , Momcilo , Srdjan , Goran , Milanko , Nikola , Milenko , Nenad , Luka , Dragan , Mirko , Dragoslav , Borislav , Goran ...... Drama i agonija ove mladosti ce obiljeziti moj zivot.
Neka vas andjeli cuvaju drugari moji . Mozda niste znali , a niste , jer otisli ste prije osvita slobode , vas bataljon je odlikovan Ordenom Nemanjica i Ordenom Petra Mrkonjica. To su odlicja VAMA , koji ste u SVIM JURISIMA BILI PRVI.
A nama osta samo da budemo ponosni na VAS , da budemo ponosni sto smo cinili drustvo onima koje ce ISTORIJA PAMTITI.
kapetan Ugljesa S.-G.

_________________
1.If in doubt , flat out !
2.A true soldier fights not because he hates what is in front of him, but because he loves what is behind him.