... Nakon popodnevnog odmora ukljucio sam se u rijecnu maticu rijeke Drave, usmjerio kanu prema istoku i zaveslao. Nakon oko sat i pol vremena iz daljine cujem žamor veselih ljudi na šljuncanoj rijecnoj plaži. Prilazim bilže, a ono povik iz više grla da dodem na pice. Prema boji glasova i veselosti poziva odmah sam "procitao" da tu nema soka, a to znaci da je tu moje prisustvo i te kako poželjno. I pristadoh na plaži.
A tamo skupina seoskih momaka iz obližnjih sela nizvodno mjesta Virje, došli traktorima i prikolicom, ponijeli ica i pica, zapalili instrumentarij za vikend pripremu hrane, otpustili kocnice i uživaju.
Kada su culi da idem za Beograd gotovo svi su se nekoliko puta prekrstili pa navalili na mene raznim pitanjima. Pobrinuli su se dobrano da mi rijeci ne zapinju u suhom grlu, a kada je zecetina bila gotova navalili smo na nju, prethodno pojevši ribu koju su toga prijepodneva ulovili u rijeci.
Nakon jela još smo se više raspricali i raspili, a nakon nekog vremena morao sam se od njih oprostiti i krenuti na put. Htjeli su mi natrpati svega i svašta za put, ali sam ponio jedan PAN, da si osvježim dan.A momci i njihove dame ostadoše na plaži dugo mi mahajuci za srecan put.Na kraju prije nego zamakoh za krivinu rijeke još jednom su mi povikom zaželjeli sve najbolje na putu...
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
