Davnih godina bješe kada sam se prvi puta u prirodi susreo sa životinjama koje nisu "rastile" u mojem dvorištu. Koliko me sjecanja služe prvo su to bili fazani i zecevi, a kako sam odrastao susreti sa ostalim životinjama ravnice su se zaredali.
Uvijek me je oduševljavao susret sa stanovnicima prirode. Divio sam im se kako naizgled bespomocni uspijevaju preživjeti u divljini. Kasnije sam shvatio da im divljina nije neprijatelj, vec dom, da da im je glavni neprijatelj covjek.
Ploveci rijekama susretao sam razne životinje uz rijeke ili cak u i rijeci. Na rijeki Savi prisustvovao sam preplivavanju jelena iz BiH u Hrvatsku desetak kilometara nizvodno od Jasenovca...
Medutim prvi susret na rijeci sa vecim stanovnikom prirode zbio se negdje kod Podravske Moslavine s desne strane rijeke Drave. Ploveci rijekom, koja je bila jako nabujala i osmatrajuci njenu površinu u jednom trenutku sam se našao oci u oci sa prelijepom kraljicom divljine - srnom. I ona je bila iznenadena mojim dolaskom tako da me netremice promatrala, što sam iskoristio i fotografirao je.
I sada kada gledam njenu fotografiju nešta me toplo oko srca obavije pri sjecanju na taj susret koji je trajao svega nekoliko trenutaka, jer me je rijeka odnijela, a srna me ispratila pogledom i pocela piti vodu iz rijeke.
