Kao dobar poznavaoc ruže vjetrova koja vlada na ovom mikro djelu Zagreba, zapalio sam vatru gledajući da lagani povjetarac ponese dim u pravcu prozora stanova mojih komšija. Tih petnaestak stanova ima danas da osjete moju osvetu za sve ono što me kod njih smetalo proteklih dana, a što sam prešutio u ime dobrosusjedskih odnosa ne prigovarajući im niti zapodjevajući svađu ili raspravu.
![Slika](http://img21.imageshack.us/img21/2825/p7020017.jpg)
. . . na vatru sam stavio rešetku da se dobro zagrije dok se ne napravi obilati žar koji će mi i te kako dobro doći u mome podlome naumu . . .
![Slika](http://img638.imageshack.us/img638/1530/p7020020.jpg)
Zaleđinu mi je čuvao i obezbjeđivao moj vjerni strašni tjelohranitelj, pobjednik mnogih bitaka sa mačkama lutalicama koje nepozvane naiđoše u dvorište . . .
![Slika](http://img220.imageshack.us/img220/183/p7020024.jpg)
Potom krenu moja osveta. Nakon što sam im, (komšijama), dimom nagovjestio buduće vrijeme patnji i nakon što se stvorio bogati žar stavih na rešetku papriku ...
![Slika](http://img844.imageshack.us/img844/3883/p7020027.jpg)
Malo kasnije razliježe se dvorištom miris pečene paprike koji moj saveznik, povjetarac, tihano pronese kroz otvorene prozore u stanove komšija. E sada je postalo dinamično.
Miris pečene paprike počeo im je iritirati žlijezde sluznice u grlu. Iziritirane žlijezde počele su lučiti slinuu obilnim količinama tako da mi komšije počeše gutati na prazno. He . . . he . . . he . . .
![Slika](http://img41.imageshack.us/img41/3484/p7020028.jpg)
Taj teror mirisom pečene paprike potraje dobrih pola sata. Kada su se privikli na njega odahnuše sa zadovoljstvom misleći da su prebrodili moju osvetu samo tako.
To sam i čekao. Uzeh drugo pripravljeno "oružje" i raspalih njime sa pune rešetke. . .
![Slika](http://img638.imageshack.us/img638/17/p7020033.jpg)
. . . opet se, kao na pravome ratištu, diže obilje dima kojega povjetarac, stalni današnji saveznik, ponese ka prozorima komšija.
![Slika](http://img151.imageshack.us/img151/104/p7020034b.jpg)
Sada postade još ozbiljnije. Mirisi upacanoga mesa, slaninice, začina i masti koja je pala na žar začas ispuniše dvorište. I ne samo dvorište već se raširiše i po djelu kvarta u kojemu stanujem. Krug osoba koje su počele gutati slinu se proširio. Neki od komšija su proturili glave kroz prozor čežljivo gledajući u izvor ovih neodoljivih mirisa.
Prvo napunih jednu tacnu pečenjem koje laganim hodom pronesoh kroz dvorište u stan, diskretno, tako da svi dobro vide . . .
![Slika](http://img713.imageshack.us/img713/664/p7020037.jpg)
Poslije i druga tacna prođe isti put. Oni na prozorima razrogačenih očiju, sa punim grlom sline, gledaše kako prođoh njome prema stanu.
![Slika](http://img121.imageshack.us/img121/3827/p7020038.jpg)
Mogu zamisliti kako im je bilo. Neka, neka. Neka vide da ima načina i bez proturječja, ružnih riječi i psovki da im napravim podlost koju su morali trpiti gotovo dva sata, koja im je sve žlijezde sluznice aktivirala, pobudila čireve u želucu, gastritis i tko zna šta već ne, a ne mogu mi ništa.
I ne samo to. Nakon ovakve "torture" komšija, bezobzirno sam sjeo uz stol i navalio da uništim dokaze torture komšija. Nije me niti savjest pekla za to, već naprotiv, aktivirao mi se apetit do zadnje molekule moga organizma.
![Slika](http://img221.imageshack.us/img221/4669/p7020040.jpg)
Vama za utjehu neka ostane činjenica da mi niste komšija i kao takvi ste lišeni torture. Ali ako vam se moja metoda svidjela, tko vam brani da je primjenite u vašoj sredini. Bolje to nego da se s njima svađate. A osveta vam je doslovce slatka . . .
Dobar tek.