Osvanuo prekrasan zimski dan. Sunce preobrazilo zimsko sivilo šume u prekrasnu suncem okupanu šumu koja svojom ljepotom mami da se pode njenim stazama. Nisam odolio zovu šume. Stavih malo ica i pica u ranac, pozvah prijatelja da protegne noge i dodosmo do ruba šume Medvjednice iznad zagrebackog naselja Šestine.
Tu ostavismo cestovno prometalo, stavismo rance na leda i krenusmo uzbrdo.
Put na pocetku strmo polazi uzbrdo da bi nešta kasnije (taman na vrijeme) postao manje strm. Vec smo pomišljali da malo zastanemo i rasteretimo ranceve barem za po jedan ispijeni gemišt, ali odustasmo i od stajanja i od gemišta.
Taman nam ravnina puta malo opusti nožne mišice kada naidosmo na šumsku cistinu sa koje se pruža lijep pogled na hrbat Medvjednice.
Malo zastadosmo da uživamo u vidiku, a nakon toga produžismo put. Staza nas odvede pored kucice Medvedgradskog patuljka. Malo smo zavirili u njegovu kucicu, ali patuljka ne vidjesmo. Vjerojatno i njega sunce istjera van .
