Da je rijeka jako prevrtljiva poznato je svakome tko se krece uz ili po njoj. Njena razina vode konstantno se mijenja, a svojim promjenama uvjetuje i mjenjanje dubina vode.
Oni koji plove, pogotovo profesionalno, moraju dobro poznavati plovnost puta u rijecnome toku. Pri tome im pomažu i plovne karte, ali unatoc njima moraju dobro paziti kojim dijelom rijeke plove kako se ne bi nasukali. Normalno pri tome moraju znati i gaz plovila kojim upravljaju.

Za male brodice nekako je lakše kada se nasuce, mada to i nije uvijek pravilo. I sa njima zna biti "posla" i muke dok ih ne izvucemo u dublje vode. Ali kako to izgleda kada se nasucu veliki brodovi.
Jula mjeseca 2007. godine na oko kilometar uzvodno od željeznickog mosta u Šapcu vidio sam brod natovaren drvenim trupcima kako se nasukao. Brod je pravilno stajao, ali nije mogao dalje. Izgleda da je kapetan previdio poznate Šabacke plicine, nije dobro odredio mjesto plovnoga puta, vodostaj je bio nizak i ostade blokiran na plicini.
Nedaleko od njega sam na desnoj obali nocio, a ujutro drugoga dana krenuo nizvodno prema Beogradu. Na par kilometara nizvodno od betonskog mosta kod Šapca i drugi takav brod je bio nasukan, Da se ne bi onako natovaren drvima prekrenuo, ovoga je "pridržavao" remorker. Oboje su bespomocno cekali rast vode kako bi ih voda odsukala kada dovoljno naraste.
Te godine bio je izrazito nizak vodostaj rijeke Save i dugo je trajao. Nije mi poznato koliko dugo su ova dva broda ostala nasukana, mada bi želio saznati kada su i kako se otsukala.
Namece mi se i pitanje zar pored sve prisutnije tehnike u navigaciji, pored tehnike u mjerenju dubine vode brodovi ostadoše bespomocni? Da li je ta tehnika zakazala, ljudi koji bi je trebali nadzirati ili jednostavno nije niti bila ugradena u brodove, a "sigurna" plovidba je prepuštena kapetanu i njegovom poznavanju rijeke, onako "odoka" i po iskustvu.

Neovisno o odgovoru na moje pitanje, nama ostaje da dok plovimo rijekom u bilo koje svrhe, dobro pazimo na nju, njen tok, prepreke koje stavlja pred nas i dobro ocijenimo gdje i koliko možemo, a gdje se ne može. Samo tako imati cemo zadovoljstvo plovidbe. I što je najvažnije nikada ne smijemo žuriti. Žurba nam smanjuje opreznost, a ukoliko želimo prije negdje stici, krenimo ranije i na vrijeme da imamo dovoljno vremena doploviti do cilja.