Pokušao sam smanjiti ovu pricicu na najmanji broj slicica, ali mi to ne uspije. Kada sam se požalio kolegici na poslu na problem redukcije snimljenih fotografija mudro mi je rekla:" jedna fotografija više govori od hiljadu rijeci". Da mi nije to ona rekla još bih i povjerovao, ali ja nju bolje opišem u pet rijeci nego cete shvatiti iz njene fotografije o kome se radi, a pogotovu kako izgleda. Ali šta cemo, krenimo sa podužom pricom dalje...
Ovoga puta kolega i ja zajednicke životne težine od 113 godina uputismo se na Medvjednicu, planinu sjeverno od Zagreba koja grad štiti od jakih vjetrova dalekoga sibira. Put zapocinjemo sa zadnje tramvajske stanice, onima koji poznaju Zagreb, rekli bi od tunela.
Tunel je primjer promašenih investicija prije II svj. rata, kada su zagrepcani htjeli probiti tunelima Medvjednicu kako bi iz grada direktno mogli doci u Zagorje. Bušili su ga i kopali, a kada su vidjeli koliko novca i truda potrošiše za nešta što bi se reklo predtunel kroz Medvjednicu, odustaše od daljnjeg rovarenja po planini. Sada ga koriste planinari i izletnici jer nije nikada završen i kroz njega ne tece promet.
Prolaskom kroz tunel i laganim hodom još malo naprijed dodosmo na pocetak planinske staze koja vodi uzbrdo.
Cilj današnjeg obilaska planine je da dodemo do planinarskog doma Puntjarka, tamo se malo okrepimo pa produžimo do sljedeceg planinarskog doma Runolist, a zatim da se vratimo nazad u grad. Šetnja od nekih 6 sati za zadržavanjem radi okrijepe.
Uz put naidosmo na putokaz napravljen od starog debla u koji je ugraden odvod vode iz izvora tako da izgleda kao da drvo piša u panj koji je ispred njega. Veoma simpatican rad i velika mašta da se to napravi. Moje cestitke majstorima koji to sagradiše.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
