Kao mali kontinentalni djecacic sanjao sam o svojem brodicu. Brod sam samo vidio na slici, a najveca voda je bila poplavljeni pašnjak u proljece, pored mojega sela, kada se snijeg (nekada ga je bilo puno više nego sada) otapao. Pa iako broda nisam u to vrijeme nikada vidio "uživo", ipak imao sam svoje snove...
Život me nije mazio, ali ipak sam si otvorio mali prostor u vremenu svake godine u kojem mogu putovati kanuom po rijekama. Imam i svoj brodic, ali kanu je kanu.
Na svojim putovanjima svašta sam vidio, ali ovakvi prizori, koji nažalost nisu osamljeni, su me rastužili.
Koliko je nas snivalo svoje snove sa plovilima i manjima od ovih, koliko bi nas željelo ovakva plovila, pazili bi ih i mazili a pogledajte.... nemar,,,,,,nebriga...... ili šta je u pitanju.
Meni srce puca kada vidim svoje foto zapise i na njima ovakve scene propadanja necijih snova. Scene koje me užasavaju, rastužuju, scene koje sa nevjericom promatram.
Kako vi doživljavate ovakve scene?...
