O mostovima vec ima toliko napisano da mislimo da više nema šta da se napiše, a da se ne ponavljaju stare price: "te da su poveznica dvije obale rijeke, povezuju narode i države, spajaju kulture i civilizacije, omogucuju brz i siguran prelazak sa jedne na drugu stranu rijeke..."
I o ljubavi i zaljubljenosti ispjevaše se pjesme, ispricaše price, napisaše se romani i knjige, brdo materijala iz ove oblasti ekranizovalo se na filmovima, TV serijama... Neiscrpna tema o kojoj se svakodnevno nešta novo napiše.
Svojim obilaskom grada Kelna u Njemackoj, nekako spojih mostove i zaljubljenost. Pa krenimo nekakvim redom koji smo svi na ovaj ili onaj nacin proživjeli, proživljavamo ga ili cemo proživljavati.
Pjesnici kažu da je vrijeme zaljubljenosti najljepše vrijeme u ljudskom životu. Sve nekako lebdimo u oblacima snova proživljavajuci životne trenutke sa izrazitim ispoljavanjem emocija. Želimo da nam to stanje potraje jako, jako dugo, beskonacno.
U zaljubljenosti skloni smo raznim "obredima" za koje smo mišljenja da ce nam vezu sa najdražom osobom uciniti besmrtnom i vjecnom. Jedan takav obred (odnosno posljedice njega) vidio sam na željeznickom mostu preko rijeke Rajne.
Most zapocinje odmah iza poznate Kelnske katedrale.
Preko njega prelazi nekoliko kolosjeka željeznickih tracnica, a s jedne i druge strane mosta postoje pješacke staze sa kojih puca prekrasan pogled na rijeku i grad. Da ne bi pješaci prelazili preko željeznickih tracnica podignuta je žicana ograda koja sprecava prelaske preko tracnica.
A na toj ogradi mladi i zaljubljeni stavljaju lokot sa natpisom svojih imena i datuma koji zakljucavaju za žicu ograde u nekakvom svom "obredu" koji simbolizira zauvijek zakljucanu vjernost i ljubav jednoga prema drugome.
