Velike vrućine koje su vladale ovih dana "natjerale" su me da pronađem nekakav lijek protiv njih, ali ne da taj lijek bude sjedenje u nekoj klimatiziranoj porstoriji ili šetnja klimatiziranim šoping centrima, već da ga nađem u prirodi.
Moje razmišljanje je izgleda "pročitao" i moj vjerni pratilac čije je lice ukrasio osmjeh pri pomisli da negdje idemo u prirodu

Obožava odlaske u prirodu, obožava slobodu koju tamo ima, nove mirise, susrete sa nepoznatim. Pravi avanturistički duh je u njemu.
Ovoga puta odlučio sam se za posjet špilji Veternici na jugozapadnim obroncima Medvjednice.

Na put smo krenuli ujutro , automobilom i njime došli do puta koji će nas kroz šumu voditi ka cilju. Nismo imali u planu žurbu, nismo očekivali ništa neočekivano.

Na samom ulazu u šumu postavljene su jasne oznake puta. Veselo uđosmo u šumu, radujući se prirodi i ljepotama koje će nam pokazati.

Malo dalje put se račva. Bilo kojim da krenemo odvesti će nas na isto mjesto. Desni je asvaltiran, dok je lijevi šumska staza. Izbor prepuštam pratiocu . . .

. . . a pratioc, stari iskusni lisac, zasićen asvaltom i betonom, zavio je na šumsku stazu, prethodno dignuvši nogu i obilježivši put kojim idemo kao njegov teren.

Duboka hladovina šume pružila nam je veliko osvježenje zadržavši noćnu svježinu u svojim njedrima.

Mračna tajanstvenost šume nije nas zaplašila, naprotiv, dala nam je razlog da nam mašta proradi.

Samo drveće prekrasno se razvilo u razne oblike. Tako tajanstveno još je više pojačavalo našu maštu.

