banjalukaforum.com

Za sve one koji imaju razne alibije koje sebi sami postavljaju da se opravdaju zašto ne idu u prirodu imam jedan prijedlog. Ali prije svega da malo podsjetim da se krećući kroz prirodu smatramo gosti u njoj, da je čuvamo, pazimo i ne uništavamo. Za takvo naše ponašanje ona će nas nagraditi svojom ljepotom i "napuniti" nam baterije kako bi dalje lakše kroz život prolazili.

Kretati se možemo na razne načine : pješke, trčanjem, biciklom, skijama, plovilima na vesla . . . Radi vlastitoga užitka, ali i da ne ometamo druge u prirodi, a naročito životinje kojima je dom teren kojim prolazimo, ne preporučavam upotrebu prevoznih sredstava na motorni pogon. U prirodu zalazimo da se odmorimo, a ne da si stvaramo buku krećući se njome.

Pješke se možemo kretati svuda gdje je čvrsto tlo, planine, šume, ravnice . . . Ali pješice možemo hodati i po vodi.Pitate se kako? Vrlo jednostavno.

Uzmimo malo čudne "cipele" ovakve kakve vidite na fotografijama.





Univerzalne su i prilagodljive svim veličinama nogu, tako da ne morate razmišljati koji broj vam treba. Bitno je da ih imate.





Još je ljepše ako imate nekoga da sa vama krene u pješačenje po površini vode.





Zavežite si "žnjiravce" oko nogu, ne da bi vam "cipele" ispale, već da vam se ne zaprska voda u njih.





Zaboravih reći, na vodi ste, pa bez vesla ne ide šetnja. Da ste na planini imali bi štap. Dakle veslo u ruke (obostrano) i hrabro zakoračite površinom rijeke.

_________________
Živim snove, ne sanjam život

Ne morate se bojati da ćete "propasti" kroz površinu rijeke, da ćete potonuti ili da je nemoguće hodati.





Jednostavno krenite. Stavite si ranac na leđa, odredite pravac kretanja (nizvodno je lakše) i rijeku pod noge.





U kretanju veslom si pomažite da održite ravnotežu, ali i da brže hodate. Ono je značajni dio opreme i nemojte ga zanemariti.








U društvu vam je ljepše kretati se površinom rijeke. Možete razgovarati kao i za "pravoga" pješačenja, razmjenjivati osvježavajuće piće koje nosite i sl.





Možete i zajednički hodati držeći se jedno drugome za veslo. Mogućnosti su raznolike.





Vaše hodanje neće biti nezapaženo. Mnoge radoznale oči pratiti će vas u daljinu diveći se vašem načinu hoda kroz prirodu i pohoda prirode. Mnogi će i komentirati kako ste hrabri da se odvažite na takav način kretanja, a mnogima će i srce zaigrati od uzbuđenja pri pomisli da bi i oni mogli ovako da se upute rijekom. Tu je i mjesto za vas. Krenite, ne kolebajte se.





Pitate se što kada se umorite, kada vam noge postanu otežane od kretanja. Što onda? Ići negdje na klupu, sjesti na obalu ili kako se odmoriti u tome slučaju. Na površinu rijeke ne možemo sjesti da se odmorimo jer bi potonuli.

I za to ima odgovor i riješenje. Jednostavno sjednete na dio "cipela" koji se proteže iza vaših peta i prepustite se rijeci da vas nosi. Sjedite a idete. Poznato?





Kada se odlučite da prekinete šetnju rijekom, izađete van, ostavite "cipele" na obali i uputite se u najbliži objekt gdje ima nešto za osvježenje. Neću vam tajiti. Pivca tada tako dobro prija.




Za radoznale, sve to viđeno i snimljeno na rijeki Muri prilikom učestvovanja na 10. Spustu murskih ladja.

Savjet za kraj. Prilikom hodanja rijekom, nemojte je podcijeniti. Promatrajte je, izbjegavajte prepreke pažljivo i oprezno i respektujte njenu snagu i nju.

Sretno vam na putu.

_________________
Živim snove, ne sanjam život