Čuvajte se hipno-lopovaU Rusiji i svetu su sve češći napadi pljačkaša koji kao jedino oružje koriste - hipnozu • Ovo je, svakako, nenasilan, gotovo nežan kriminalni metod - s druge strane, pitamo se, može li nam se desiti i da budemo opljačkani - a da to i ne znamo?autor: Đimitrije Manojlović
Pljačkaši banaka se snalaze na različite načine. Jedni prete nožem, drugi gumenim pištoljima. Oni ozbiljniji upadaju naoružani najrazličitim vatrenim oružjem, uključujući i automatsko. Ima i takvih koji kopaju tunele ispod čitavih ulica. Iskusni policajci i pripadnici službi obezbeđenja verovatno su se svega nagledali, ali inspektori širom sveta se u poslednje vreme suočavaju sa novom vrstom lopova: hipnotizerima kojima službenici banaka jednostavno daju novac, bez straha i panike, bez pogovora i bez pritiskanja skrivenog tastera za alarm.
Skidam kletve, lečim, pljačkam...U novembru prošle godine, Ruskinja Galina Korzova je u jednom malom mestu kraj Volgograda, koristeći hipnozu, naredila službeniku banke da joj preda desetine hiljada dolara. Policija smatra da je ovo samo jedan iz serije sličnih slučajeva i da hipnotizam uopšte nije tako retko i neobično "oružje" kriminalaca. Galina je uhapšena pod optužbom da je neimenovanog službenika hipnotisala i naredila mu da stavi novac u plastičnu kesu, zatim da izađe i sretne se s njom na ulici. Tako je i bilo, a jadni službenik joj je dao kesu u kojoj se našlo evra, dolara i rubalja u vrednosti od preko 80 hiljada dolara. Islednici veruju da je Galina išla od grada do grada i na ovaj način "ojadila" tridesetak ekspozitura banaka širom zemlje. U jednom od slučajeva, Galina je na ulici zaustavila službenicu banke i ponudila joj da s nje skine kletvu i pomogne njenim bolesnim rođacima. Nekoliko sati kasnije, žena se osvestila i ubrzo shvatila da joj je dala novac iz sefa.
Da je ova pojava u Rusiji neobično raširena, govori i poznati incident iz 2003. godinetkad je olimpijska plivačica Julija Šestakovič hipnotisana na ulici u sred Moskve. Julija je kasnije objasnila da se ničeg ne seća - jednostavno je zastala da odgovori nepoznatim ženama na pitanje koliko ima sati, i probudila se dva sata kasnije. Ispostavilo se da je odvela te dve žene u svoj stan i dala im sav novac i nakit, ukupne vrednosti oko dvadeset hiljada dolara.
Hipnotisan policajacJevgenij Višenkov iz moskovske Agencije za istraživačko novinarstvo, inače bivši policijski inspektor, medijima je povodom slučaja Galine Korzove objasnio da je kao policajac imao prilike da vidi hipnozu na delu još osamdesetih, a da ga je bilo još u carskoj Rusiji. Jednom prilikom, priča Višenkov, ostavio je na trenutak mlađeg kolegu sa čovekom kog su uhapsili zbog posedovanja hašiša. Ubrzo je primetio da osumnjičeni beži, dok njegov kolega mirno stoji. Stigao je prestupnika i ponovo ga uhapsio, a ispostavilo se da je mladi policajac hipnotisan i kako je čoveka ne samo pustio, već mu i vratio zaplenjenu drogu. Na pitanje kako se on odbranio, Višenkov je odgovorio: "Ja im samo kažem da zatvore usta."
Staljinov mali eksperimentU Rusiji je poznata i priča o Volfgangu Mesingu, jednom od najčuvenijih mistika prošlog veka, nemačkom Jevrejinu koji je još pre rata pobegao u Rusiju i navodno je bio Staljinov lični medijum i hipnotizer. Mesing je, na lični Staljinov zahtev, izveo eksperiment u kom je hipnotisao službenika banke i naredio da mu preda sto hiljada rubalja, što je ovaj i učinio. Tajna policija je kasnije vratila novac, a službenik, kome su objasnili šta mu se desilo, doživeo je srčani udar.
U oktobru 2005. godine, svetski mediji su preneli zanimljivu vest iz Moldavije, zemlje koja važi za najsiromašniju u istočnoj Evropi, o čoveku koga je policija identifikovala kao Vladimira Kozaka i nikako ne uspeva da ga pronađe i strpa iza rešetaka. Tada 49-godišnji Vladimir je optužen da je ukrao desetine hiljada dolara iz moldavskih banaka tako što bi hipnotisao službenika na šalteru i tražio mu novac. Učinio je to najmanje šest puta. Tačnije, za šest puta se zna, a ko zna koliko ljudi je izgubilo posao i završilo u zatvoru zbog pronevera, a kleli su se da su nevini. Policija je na kraju podelila njegove slike ekspoziturama banaka i apelovala na zaposlene da istog trena pozovu obezbeđenje ako ga primete. Instrukcije su uključivale i upozorenje da ne pokušavaju da ga zadrže - zbog njegove sposobnosti da se brani hipnozom. Nije nam poznato da li je Vladimir ikada uhapšen.
Sramota za visprenog IndijcaJedan posebno zanimljiv slučaj dogodio se u septembru 2007. godine u mestu Marlboro u Nju Hempširu (SAD), kad su dva Indijca, odevena u hindu svešteničke odore, ušla u radnju i potpuno pomela vlasnika Jogeša Patela, takođe Indijca. Ceo događaj je zabeležen i na sigurnosnim kamerama, a snimak možete pronaći na internetu. Prvo su mu rekli kako znaju da čitaju misli. Izvadili su papirić na kom su nešto napisali, a onda ga pitali koji je njegov omiljeni cvet. Kad je on rekao "ruža", pokazali su mu papir - na njemu je pisalo "ruža". Jogeš je već tada bio dopola gotov. Isto su uradili sa omiljenom životinjom, a onda su prešli na ime njegove žene i bivše devojke. Dok su razgovarali, Jogeš je skupio novac i dao im - oko 1.000 dolara - a da nije bio ni svestan šta radi. Policijski inspektor je kasnije izjavio da mu ne bi verovao da nije video snimak.
Opisan od suseda kao veoma bistar i vispren, Jogeš je kasnije izjavio da je za njega to veliki gubitak i kako ga je sramota. "Čuo sam za takve prevare, ali smejao sam se pri pomisli da bi se to moglo meni dogoditi" rekao je Jogeš.
Slučajeva je zaista mnogo, i dolaze sa svih krajeva sveta. Jedan od starijih dokumentovanih incidenata opisan je u uglednom časopisu Nujorker od 11. jula 1936. godine - hindu mistik je ušao u bar i hipnotisao barmena koji mu je besplatno točio piće.
Nikad ne gledaj Raspućina u očiMarta 2008. godine, italijanska policija je izdala poternicu sa snimkom iz supermarketa u severnoj Italiji na kom se vidi neobičan markantan gospodin, pomalo nalik na mešavinu Raspućina i Sadama Huseina, kako se naginje ka kasirki i govori joj nešto iz velike blizine. Kasa je tog trenutka opljačkana, a kasirka je kasnije izjavila da je poslednje čega se seća gospodinovo lice i njegove reči: "Pogledaj me u oči". Ne treba ni objašnjavati da je prvo što je videla kad se trgla bila - prazna kasa. Na snimku se vidi i kako crnpurasti gospodin mirno, sa osmehom na licu, izlazi iz supermarketa, gurajući nešto u unutrašnji džep.
Znam da sam im dala, ali ne znam zaštoBritanski Dejli Telegraf od 26. maja 1999. godine piše o čudnom slučaju prodavačice iz Norfolka kojoj su u radnju došle dve žene i "opčinile" je. Sirota prodavačica se čak jasno sećala da je gurnula ruku u svoju torbu i dala im sav novac, ali nije imala prestavu zašto to radi i nije mogla da odoli.
U Kuala Lumpuru 2000. godine jedan čovek je, predstavljajući se kao anketar na državnom popisu stanovništva koji je zaboravio svoju legitimaciju, hipnotisao celu porodicu i opljačkao im kuću. Ukućani su se sećali samo početka intervjua za potrebe popisa, a kad su se trgli, njega nije bilo. Nisu znali ni kad je izašao, ni koliko je vremena prošlo. Razume se, dok su bili pod hipnozom, mogao je natenane da ih pita za novac, nakit, dragocenosti...
U maju 2001. godine, australijska policija je u Sidneju uhapsila i ispitivala osumnjičenog za seriju hipno-krađa u prodavnicama. U pitanju je (opet) bio Indus, 26-godišnji turista iz Nju Delhija, koji je, kako je ulazio u radnje, od prodavca dobijao po oko 100 dolara. Sve je bilo jasno, ali oslobodili su ga - jer nisu mogli dokazati da je ikako prekršio zakon. Njegov identitet nije objavljen. Uzimao je manje sume, policiji je verovatno rekao da bi ih zamolio da mu daju nešto novca (za povratak kući, svojoj bolesnoj mami ili tako nešto) i nisu mu mogli ništa. Na kraju krajeva, ako su ga išta pitali da priča (a bilo je to saslušanje), vrlo je problematično nagađati šta se uopšte u policijskoj stanici dogodilo.
U našem susedstvu, 2002. godine u rumunskom gradu Sibiu, jedan čovek se probudio u parku na klupi. Jedva se setio da su mu prišle dve žene i ponudile da mu pogledaju u dlan. Onda je pregledao džepove, ustao i otišao u policiju - nedostajao mu je novčanik. Pretpostavljamo da mu je u dlanu pisalo da će ga izgubiti.
MentalistiU slučaju opljačkanog Jogeša, Indijci koji pogađaju ime žene i bivše devojke mogli su spretno, skrivenim tehnikama sugestije, navoditi "žrtvu" baš na unapred napisane odgovore, ili vešto i brzo zapisati dobijene odgovore komadom olovke zaglavljenim ispod nokta - što su već stari trikovi. Ali, to verovatno ne bi bilo dovoljno da im da novac. To je sasvim druga veština.
Mnogi od ovih "transova", "opčinjenosti" i "hipnotičkih stanja" nisu prava stanja hipnoze, već podsećaju na veštine mentalista.
Mentalisti su posebna vrsta mađioničara koja koristi i psihološke veštine snažne nesvesne sugestije ("lingvističko programiranje") i uticanja na pažnju. U pozorišnim salama, oni tako stvaraju iluzije telepatije, psihokineze, predviđanja budućnosti i slično. Ono što najviše zapanjuje kod mentalista je njihova sposobnost da svojim neprimetnim tehnikama, naizgled koristeći obične reči i rečenice, upravljaju svešću i ponašanjem ljudi, iako oni nisu hipnotisani u pravom smislu.
Jedan od najpoznatijih mentalista današnjice je britanska TV zvezda Deren Braun (
Derren Brown), mađioničar, iluzionista i slikar. Njegovi televizijski šou-programi su veoma gledani, a običnom gledaocu je prosto teško da poveruje kako Deren nema paranormalne sposobnosti. Koristeći svoje veštine, on uspešno pogađa o čemu ljudi misle, koristeći manipulaciju svešću i čitanje govora tela. Među njegove podvige se ubrajaju "zakivanje" gledalaca u njihovim foteljama kod kuće (hiljade ljudi nisu mogle da ustanu dok su gledali šou), dovođenja potpuno treznog čoveka u tako pijano stanje da nije mogao da stoji (u roku od minut ili dva, samo rečima i dodirima), uspešno i šokantno uveravanje čoveka da je postao nevidljiv, itd. Nama su za ovaj tekst najzanimljivija dva posebna slučaja.
Dajte mi vaš novčanikDeren je šetao Njujorkom, kamera je bila skrivena. Zaustavio je običnog američkog gospodina da ga pita gde je određena ulica, sve vreme veoma uljudno pričajući o svojim burnim utiscima o Njujorku i prepričavajući šta mu je (izmišljeni) prijatelj rekao kako da se snađe. Paralelno je slušao objašnjenja nesuđene "žrtve", prekidao ih dodatnim pitanjima, mahao rukama i bez prekida nastavljao svoju priču. Naravno, svaka reč je bila isprogramirana. U jednom trenutku je, u sred svega toga, zamolio gospodina da mu da novčanik i sat. Čovek ga je poslušao, ne prekidajući svoja objašnjenja o pravcu kojim treba da ide. Deren se zahvalio i otišao.
Kamera je ostala na žrtvi. Čovek je neko vreme stajao, potpuno sluđen, a onda se trgao, pregledao džepove i krenuo za Derenom. Sustigao ga je i rekao: oprostite, ne mogu da objasnim, meni se čini da sam vam upravo dao svoj novčanik i sat. Deren je učtivo rekao da jeste, odmah mu ih vratio, i još jednom pitao za ulicu i pravac. Zatim se čitava scena ponovila, a Deren mu je ponovo zatražio sat i novčanik, i po drugi put u nekoliko minuta ih je dobio i otišao, zahvalivši se za objašnjenja. Na kraju je savršeno sluđenom čoveku sve vratio i objasnio mu o čemu se radi.
Snimak možete pogledati na internet sajtu Youtube.
Plaćanje papiromU drugoj situaciji, Deren je ušao u - zlatarsku radnju i kupio nakit vredan dve hiljade dolara. Platio ga je parčetom belog papira, a cela scena je podsećala na onu sa novčanikom i satom: lepo odeveni engleski džentlmen, vrlo pričljiv i prijatan, prosto galantan, odlazi zahvaljujući se. Pola minuta kasnije, prodavač nakita panično istrčava iz radnje, gledajući levo i desno.
Snimak takođe možete pronaći na internet sajtu Youtube. Pažljivo gledanje snimka može da otkrije neke delove zagonetke mentalista. Baš u trenutku kad pruža beli papir, Deren prodavcu govori "U redu je, uzmi, savršeno je u redu, uzmi, dobro si", ali ne govori o novcu, već prepričava kako mu je te reči izgovorio prijatelj, govoreći o liniji njujorškog metroa koju se Deren navodno plaši da "uzme".
Ono što je posebno zanimljivo je to što je Deren tren kasnije pokušao belim papirom da plati hot-dog (oko dolar i po), a tamnoputi prodavač ga je samo pogledao i pitao: "Šta je, bre, ovo?" Prodavač hot-doga očigledno nije bio impresioniran govorljivim, lepo odevenim i učtivim engleskim gospodinom, i očigledno mu nije bilo dovoljno stalo da u papiru zaista vidi novac. Deren se nasmešio, pružio mu pravu novčanicu i izvinio se zbog zabune.
Zaturili ste novac?Ako smo videli kako lako to radi Deren, ako znamo o svim slučajevima kad prevaranti nisu uhapšeni ili su pušteni, moramo da se zapitamo - koliko li je opljačkanih koji od sramote i zbunjenosti nisu otišli u policiju? Koliko prevarenih nije shvatilo šta se zaista desilo? Koliko ljudi, koji se sećaju da su svojim rukama nepoznatoj osobi dali novac iz kase ili novčanika, uopšte sme to nekome da kaže?
Da li vam se nekada dogodilo da ste prevrtali džepove i tražili novac koji ste negde zaturili? Da vam odjednom nedostaje novčanik?
Dalje - šta nam onda radi televizija, koju svakoga dana nekritički i ćutke gledamo i upijamo? Koliko vremena dnevno gledamo reklame? Dodajte tu i postere, oglase na koje naiđemo u magazinima i novinama koje čitamo, reklame na odeći i obući (za tu odeću i obuću), bilborde, postere, džinglove? Marketinški praktičari se rukovode istim veštinama. Onda odjednom primetite da vam nema novca. Poznato?Ko zna koliko vremena provodimo u transu?!