Prije par godina sam čitao o ovome.Tražeći danas malo po netu nešto detaljnije naletio sam na nednom forumu na temu o tome pa ću njen uvodni post kopirati ovdje jer mislim da je kvalitetnije napisan nego što bih ja to napisao.Ne zamjerite
.Tekst je prepisan iz knjige "Faszinierende Forschung"(Fascinantno istraživanje-grupa autora).Malo je podugačak ali se isplati pročitati.Citiraj:
Nekolicina znanstvenika vjeruje da je u našem Sunčevom sustavu prije mnogo vremena postojao deseti planet zvan Faeton. Uporište za svoju pretpostavku pronalaze i u jednoj staroj grčkoj legendi. Što se usitinu dogodilo s tim planetom? Je li postao žrtva kozmičke katastrofe? Ili on još uvijek postoji i samo se skriva?
Podrijetlo legende o Faetonu i njegovoj smrtonosnoj vožnji potječe iz mitoloških vremena: već od svoje mladosti Faeton je vrijedno vježbao upravljati sunčevim kolima kako bi toj vještini dostigao svog božanskog oca Heliosa, koji je od početka do kraja dana preko obzora vukao sunčeva kola i time se brinuo za ujednačeni protok vremena na Zemlji.
međutim, Jupiterof sin Epaf često je zadirkivao mladića i sumnjao u njegovo božansko podrijetlo. Kako bi pobio sve sumnje, Faeton je zamolio oca da mu odobri da samo jedan dan upravlja sunčevim kolima. I dogodilo se ono neizbježno: čim su konji primjetili da kolima ne upravlja pravi gospodar, skrenuli su s ustaljenih nebeskih putova vremena i prostora. Sunčeva kola previše su se, između ostalih, približila zviježđima Lava, Raka, Volara i škorpiona pa su se tako jako zagrijala da su skrenula sa svoje nebeske staze.
Kaos na Zemlji
Faeton je spas potražio u blizini Zemlje pa je na našem planetu došlo do naglog zatopljenja. izgorjele su flora i fauna pa je Zemlja nestala u plamenu. Tada su nebeski bogovi u pomoć pozvali Jupitera koji je prema sunčevim kolima uputio svoju munju. Faeton je izgubio ravnotežu, pao je te je tako okončao svoj život.
Zemlja se vrlo sporo oporavljala. Jupiter je ponovo uredio Zemlju i nebo, a ražalošćeni Helios vratio se svom svakodnevnom poslu upravljanja sunčevim kolima.
Poremećeni sklad
Uz tu legendu, već je na antičke pisce najveći dojam ostavila teorija o kometu koji je pri padu na Zemlju mogao uzrokovati vatrenu megakatastrofu. Prema današnjim astronomskim pretpostavkama, pritom je možda mogla biti i riječ i o ostacima nekog planeta . možda baš tajansvenog Faetona, čije su postojanje stoljećima pretpostavljali brojni astronomi i kršćanski astrolozi, budući da im se Sunčev sustav u njima poznatom obliku nikad nije činio potpuno skladan i dorađen. posljednji je astronom koji se bavio pitanjima te božanski zadane harmonije mundi bio poznati Nijemac Johannes Kepler (1571. - 1630.). On je početkom 17. stoljeća iznio svoju teoriju da se udaljenosti između planeta mogu prikazati u matematički i glazbeno skladnim omjerima.
Zagonetna praznina
Ono što Kepler kao ni ostali znanstvenici nije uspio razjasniti, velika je praznina između Marsa i Jupitera - zjapeći jaz ispresijecan rojem planetoida, koji danas nazivamo asteroidnim ili planetoidnim pojasom.
Nije li moguće da je planet koji se tu nekoć nalazio odjednom pod nerazjašnjenim okolnostima eksplodirao pa je za sobom ostavio nakupine ostataka prastare svemirske tvari? Potvrdu za tvrdnje Keplera i njegovih prethodnika moguće je naći i u današnjoj znanosti, osobito ako veliku nakupinu asteroida smatramo ostacima planeta. A tu je i astronomsko pravilo nazvano Titius-Bodeov zakon. Prema njemu svi planeti oko Sunca kruže na određenim razmacima. Ipak razmak između Marsa i Jupitera dvostruko je veći nego što bi prema tom zakonu smio biti. Nedostaje li, dakle, baš kao kod Keplera, neki planet Y? Nije li možda riječ o Faetonu?
Naziv planeta, udaljenost od sunca (u milijunima km)
Merkur, 58
Venera, 108
Zemlja, 149
Mars, 228
...
Jupiter, 778
Saturn, 1428
Uran, 2872
Neptun, 4501
Pluton, 5912 (izgubio status planeta)
"Primjećuje se da sam samo tamo gdje nema posvemašnjeg sklada, kao između Marsa i Jupitera, uspio otkriti mogućnost gotovo savršenog umetanja pravilnog broja..." - J. Kepler, Harmonia mundi
Gdje se skrio planet?
Promotrimo malo podrobnije to područje Sunčeva sustava. Faeton bi od Sunca trebao biti udaljen 350-400 milijuna kilometara, dakle više nego dvostruko više od udaljenosti Zemlje od Sunca (oko 150 milijuna km), točno na granici kozmičkog života i smrti. Taj bi se planet, naime, nalazi na rubu ekosfere koja u našem Sunčevom sustavu označava područje mogućeg života. Samo se unutar tog pojasa može odvijati evolucija. Ta se ekosfera od venerine staze pa preko Zemljine staze proteže do područja između Marsa i Jupitera.
Ali gdje je, odnosno gdje bi se mogao skriti taj planet? Neki ga znanstvenici smještaju negdje iza Sunca. Budući da se sada nalazi u Sunčevoj sjeni, što se neće promijeniti ni u bližoj budućnosti, za nas je nevidljiv, ni svemirske sonde upućene prema Suncu zasad u tu zagonetku nisu unijele više svijetla, tj. nisu otkrile Faeton koji se možda skriva iza Sunca.
(Primjetite tu slicnosti sa tzv. planetom X)
Katastrofa u svemiru
Drugi, primjerice američki astronom Charles Kowal, pokušavaju biti određeniji i pretpostavljaju da je taj planet prestao postojati prije otprilike 175 milijuna zemaljskih godina. Tada je, po njihovu mišljenju, došlo do sudara Faetona s nekim planetoidom - svemirska katastorfa golemih razmjera koja je cijeli naš Sunčev sustav dovela na rub propasti. Moguće je da je katastrofa dovela do uništenja čitavog života na Marsu, do masovnog uništavanja na Zemlji (istrebljenje dinosaura, Atlantida?), nastanak Jupiterovih pjega.
Nakon katastrofe, kamene krhotine tada su počele bombardirati sve članove Sunčeva sustava, njegove planete i mjesece, a pritom su nastajali krateri promjera do 600 km i dubine do 25 km, poput nekih na Marsu. veće kamene krhotine odlomljene s Marsa, Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna matični su planeti potom svojom gravitacijom ponovo zarobili pa su postale njihovi mjeseci i prsteni.
Život na Faetonu
Neobično je, međutim, što prsteni nemaju isti kemijski sastav kao planeti oko kojih kruže. I kod mjeseca ima takvih neobičnosti. na primjer, Marsov vanjski mjesec Deinos ima tako malu masu da mnogi znanstvenici smatraju da je šupalj. neki to tumače pustolovno: smatraju kako su prijašnji žitelji Sunčevog sustava Deimos potpuno iscrpili jer su ga rabili kao rudnik. Neki idu u krajnost pa pretpostavljaju da je taj mjesec nešto poput Zvijezde smrti iz Ratova Zvijezda. Možda su ti izvanzemaljci potjecali/potječu s Faetona? Veliki zagovornici ovih pretpostavki smatraju, naime, da je zagonetni planet Faeton bio nastanjen, a možda je čak bio i dom legendarne Atlantide.
Mnoga otvorena pitanja
Postoji li doista sveza između propasti Atlantide i uništenja planeta Faetona, pitanje je na koje odgovor može za sada dati samo mašta. Suvremena znanost u pričuvi ima i niz drugih zanimljivih pitanja na tu temu, ali do današnjeg dana nitko nije pronašao konačne i zadovoljavajuće odgovore.
Između ostalog, nejasno je kad je došlo do velikih tektonskih poremećaja i naginjanja zemljine osi, što je za posljedicu imalo pojavu brojnih prirodnih katastrofa na našem planetu. Čak bi i stalna izmjena magnetskih polova Zemlje osim lokalnih mogla imati i svemirske uzroke, dakle povod za jednu takvu promjenu mogao je biti sudar s ostacima Faetona. Promjene polova fizikalna su činjenica jer su poput električnih otisaka prstiju zauvijek ostavile trag u ohlađenoj magmi.
Teško je ustanoviti je li Faeton doista prouzročio sve prirodne nepogode na našem planeu, ali sa sigurnošću možemo ustvrditi da je naš Sunčev sustav stvoren i oblikovan djelovanjem eksplozija, erupcija i različitih drugih izvanrednih procesa - a oni sasvim sigurno nisu prestali ni do današnjeg doba.
Prastari spisi
Maštu poznatih znanstvenika rasplamsavaju brojni arheološki nalazi. Jedan od najzagonetnijih spisa sumeranska je glinena pločica s crtežom planeta Sunčeva sustava u njihovim pravim omjerima, prikazanima kao da ih je netko promatrao dalekozorom. Zbunjujuća je, pak, činjenica što je nepoznati astronom nacrtao deset planeta, a ne devet. usto, arheolozi su pronašli prastare kalendare u kojima je zemaljska godina bila znatno kraća od 365 dana - što je moglo biti uzrokovano kozmičkim katastrofama. Zato i u Bibliji (točnije Stari Zavjet) na primjer možemo naići na podatke da su određeni ljudi živjeli i po 900 godina.
Je li na Faetonu bilo inteligentnog života?
Pođimo od pretpostavke da je od počekta astronomije do danas na mjestu za mnoge znanstvenike nelogične praznine u lancu planeta između marsa i Jupitera nekoć doista postojao deseti planet nazvan Faeton.
Teoretski, to je posve moguće jer se brojne matematičke teorije o Faetonu ne mogu otkloniti tek tako. Međutim, uz našu razinu znanja ne možemo ih ni potvrditi, barem ne još. Faeton, od sunca udaljen između 350 i 400 milijuna kilometara, veličinom također između Marsa i Jupitera, bio bi stariji od Zemlje, a kao i ona također bi se nalazio unutar tzv. životnog pojasa našeg Sunčevog sustava. Usporedbe radi, i on je mogao imati biosferu, što znači da se na njemu možda odvijao život i evolucija. Prema tome, moguće je da je na Faetonu mnogo prije negoli na Zemlji nastao visokorazvijeni i inteligentni život. Vjerojatno je raspolagao i nama poznatom visokom tehnologijom, uključujući putovanja u svemir, a možda je razina njegovog znanja bila i mnogo viša od one kojom mi danas raspolažemo.
Podrijetlo legende o Faetonu i njegovoj smrtonosnoj vožnji potječe iz mitoloških vremena: već od svoje mladosti Faeton je vrijedno vježbao upravljati sunčevim kolima kako bi toj vještini dostigao svog božanskog oca Heliosa, koji je od početka do kraja dana preko obzora vukao sunčeva kola i time se brinuo za ujednačeni protok vremena na Zemlji.
međutim, Jupiterof sin Epaf često je zadirkivao mladića i sumnjao u njegovo božansko podrijetlo. Kako bi pobio sve sumnje, Faeton je zamolio oca da mu odobri da samo jedan dan upravlja sunčevim kolima. I dogodilo se ono neizbježno: čim su konji primjetili da kolima ne upravlja pravi gospodar, skrenuli su s ustaljenih nebeskih putova vremena i prostora. Sunčeva kola previše su se, između ostalih, približila zviježđima Lava, Raka, Volara i škorpiona pa su se tako jako zagrijala da su skrenula sa svoje nebeske staze.
Kaos na Zemlji
Faeton je spas potražio u blizini Zemlje pa je na našem planetu došlo do naglog zatopljenja. izgorjele su flora i fauna pa je Zemlja nestala u plamenu. Tada su nebeski bogovi u pomoć pozvali Jupitera koji je prema sunčevim kolima uputio svoju munju. Faeton je izgubio ravnotežu, pao je te je tako okončao svoj život.
Zemlja se vrlo sporo oporavljala. Jupiter je ponovo uredio Zemlju i nebo, a ražalošćeni Helios vratio se svom svakodnevnom poslu upravljanja sunčevim kolima.
Poremećeni sklad
Uz tu legendu, već je na antičke pisce najveći dojam ostavila teorija o kometu koji je pri padu na Zemlju mogao uzrokovati vatrenu megakatastrofu. Prema današnjim astronomskim pretpostavkama, pritom je možda mogla biti i riječ i o ostacima nekog planeta . možda baš tajansvenog Faetona, čije su postojanje stoljećima pretpostavljali brojni astronomi i kršćanski astrolozi, budući da im se Sunčev sustav u njima poznatom obliku nikad nije činio potpuno skladan i dorađen. posljednji je astronom koji se bavio pitanjima te božanski zadane harmonije mundi bio poznati Nijemac Johannes Kepler (1571. - 1630.). On je početkom 17. stoljeća iznio svoju teoriju da se udaljenosti između planeta mogu prikazati u matematički i glazbeno skladnim omjerima.
Zagonetna praznina
Ono što Kepler kao ni ostali znanstvenici nije uspio razjasniti, velika je praznina između Marsa i Jupitera - zjapeći jaz ispresijecan rojem planetoida, koji danas nazivamo asteroidnim ili planetoidnim pojasom.
Nije li moguće da je planet koji se tu nekoć nalazio odjednom pod nerazjašnjenim okolnostima eksplodirao pa je za sobom ostavio nakupine ostataka prastare svemirske tvari? Potvrdu za tvrdnje Keplera i njegovih prethodnika moguće je naći i u današnjoj znanosti, osobito ako veliku nakupinu asteroida smatramo ostacima planeta. A tu je i astronomsko pravilo nazvano Titius-Bodeov zakon. Prema njemu svi planeti oko Sunca kruže na određenim razmacima. Ipak razmak između Marsa i Jupitera dvostruko je veći nego što bi prema tom zakonu smio biti. Nedostaje li, dakle, baš kao kod Keplera, neki planet Y? Nije li možda riječ o Faetonu?
Naziv planeta, udaljenost od sunca (u milijunima km)
Merkur, 58
Venera, 108
Zemlja, 149
Mars, 228
...
Jupiter, 778
Saturn, 1428
Uran, 2872
Neptun, 4501
Pluton, 5912 (izgubio status planeta)
"Primjećuje se da sam samo tamo gdje nema posvemašnjeg sklada, kao između Marsa i Jupitera, uspio otkriti mogućnost gotovo savršenog umetanja pravilnog broja..." - J. Kepler, Harmonia mundi
Gdje se skrio planet?
Promotrimo malo podrobnije to područje Sunčeva sustava. Faeton bi od Sunca trebao biti udaljen 350-400 milijuna kilometara, dakle više nego dvostruko više od udaljenosti Zemlje od Sunca (oko 150 milijuna km), točno na granici kozmičkog života i smrti. Taj bi se planet, naime, nalazi na rubu ekosfere koja u našem Sunčevom sustavu označava područje mogućeg života. Samo se unutar tog pojasa može odvijati evolucija. Ta se ekosfera od venerine staze pa preko Zemljine staze proteže do područja između Marsa i Jupitera.
Ali gdje je, odnosno gdje bi se mogao skriti taj planet? Neki ga znanstvenici smještaju negdje iza Sunca. Budući da se sada nalazi u Sunčevoj sjeni, što se neće promijeniti ni u bližoj budućnosti, za nas je nevidljiv, ni svemirske sonde upućene prema Suncu zasad u tu zagonetku nisu unijele više svijetla, tj. nisu otkrile Faeton koji se možda skriva iza Sunca.
(Primjetite tu slicnosti sa tzv. planetom X)
Katastrofa u svemiru
Drugi, primjerice američki astronom Charles Kowal, pokušavaju biti određeniji i pretpostavljaju da je taj planet prestao postojati prije otprilike 175 milijuna zemaljskih godina. Tada je, po njihovu mišljenju, došlo do sudara Faetona s nekim planetoidom - svemirska katastorfa golemih razmjera koja je cijeli naš Sunčev sustav dovela na rub propasti. Moguće je da je katastrofa dovela do uništenja čitavog života na Marsu, do masovnog uništavanja na Zemlji (istrebljenje dinosaura, Atlantida?), nastanak Jupiterovih pjega.
Nakon katastrofe, kamene krhotine tada su počele bombardirati sve članove Sunčeva sustava, njegove planete i mjesece, a pritom su nastajali krateri promjera do 600 km i dubine do 25 km, poput nekih na Marsu. veće kamene krhotine odlomljene s Marsa, Jupitera, Saturna, Urana i Neptuna matični su planeti potom svojom gravitacijom ponovo zarobili pa su postale njihovi mjeseci i prsteni.
Život na Faetonu
Neobično je, međutim, što prsteni nemaju isti kemijski sastav kao planeti oko kojih kruže. I kod mjeseca ima takvih neobičnosti. na primjer, Marsov vanjski mjesec Deinos ima tako malu masu da mnogi znanstvenici smatraju da je šupalj. neki to tumače pustolovno: smatraju kako su prijašnji žitelji Sunčevog sustava Deimos potpuno iscrpili jer su ga rabili kao rudnik. Neki idu u krajnost pa pretpostavljaju da je taj mjesec nešto poput Zvijezde smrti iz Ratova Zvijezda. Možda su ti izvanzemaljci potjecali/potječu s Faetona? Veliki zagovornici ovih pretpostavki smatraju, naime, da je zagonetni planet Faeton bio nastanjen, a možda je čak bio i dom legendarne Atlantide.
Mnoga otvorena pitanja
Postoji li doista sveza između propasti Atlantide i uništenja planeta Faetona, pitanje je na koje odgovor može za sada dati samo mašta. Suvremena znanost u pričuvi ima i niz drugih zanimljivih pitanja na tu temu, ali do današnjeg dana nitko nije pronašao konačne i zadovoljavajuće odgovore.
Između ostalog, nejasno je kad je došlo do velikih tektonskih poremećaja i naginjanja zemljine osi, što je za posljedicu imalo pojavu brojnih prirodnih katastrofa na našem planetu. Čak bi i stalna izmjena magnetskih polova Zemlje osim lokalnih mogla imati i svemirske uzroke, dakle povod za jednu takvu promjenu mogao je biti sudar s ostacima Faetona. Promjene polova fizikalna su činjenica jer su poput električnih otisaka prstiju zauvijek ostavile trag u ohlađenoj magmi.
Teško je ustanoviti je li Faeton doista prouzročio sve prirodne nepogode na našem planeu, ali sa sigurnošću možemo ustvrditi da je naš Sunčev sustav stvoren i oblikovan djelovanjem eksplozija, erupcija i različitih drugih izvanrednih procesa - a oni sasvim sigurno nisu prestali ni do današnjeg doba.
Prastari spisi
Maštu poznatih znanstvenika rasplamsavaju brojni arheološki nalazi. Jedan od najzagonetnijih spisa sumeranska je glinena pločica s crtežom planeta Sunčeva sustava u njihovim pravim omjerima, prikazanima kao da ih je netko promatrao dalekozorom. Zbunjujuća je, pak, činjenica što je nepoznati astronom nacrtao deset planeta, a ne devet. usto, arheolozi su pronašli prastare kalendare u kojima je zemaljska godina bila znatno kraća od 365 dana - što je moglo biti uzrokovano kozmičkim katastrofama. Zato i u Bibliji (točnije Stari Zavjet) na primjer možemo naići na podatke da su određeni ljudi živjeli i po 900 godina.
Je li na Faetonu bilo inteligentnog života?
Pođimo od pretpostavke da je od počekta astronomije do danas na mjestu za mnoge znanstvenike nelogične praznine u lancu planeta između marsa i Jupitera nekoć doista postojao deseti planet nazvan Faeton.
Teoretski, to je posve moguće jer se brojne matematičke teorije o Faetonu ne mogu otkloniti tek tako. Međutim, uz našu razinu znanja ne možemo ih ni potvrditi, barem ne još. Faeton, od sunca udaljen između 350 i 400 milijuna kilometara, veličinom također između Marsa i Jupitera, bio bi stariji od Zemlje, a kao i ona također bi se nalazio unutar tzv. životnog pojasa našeg Sunčevog sustava. Usporedbe radi, i on je mogao imati biosferu, što znači da se na njemu možda odvijao život i evolucija. Prema tome, moguće je da je na Faetonu mnogo prije negoli na Zemlji nastao visokorazvijeni i inteligentni život. Vjerojatno je raspolagao i nama poznatom visokom tehnologijom, uključujući putovanja u svemir, a možda je razina njegovog znanja bila i mnogo viša od one kojom mi danas raspolažemo.
