Hira Ratan Manek, tvorac solarne joge, nedavno je gostovao i u Beogradu. Kako je jedan mašinski inženjer, suprug, otac i deda, privukao pažnju naučnika koji su u više navrata ispitivali njegovu sposobnost da živi isključivo od Sunčeve svetlosti. - Ne tvrdim da sam prosvetljen, ali znam da sam na tom putu – kaže gospodin Manek i savetuje običnim ljudima da svoje probleme, ne samo zdravstvene, reše praktikovanjem sungazinga Piše Spomenka Milić O Hiri Ratanu Manaku pisali smo pre više od godinu dana, a, u međuvremenu, ovaj Indijac poznat po svom sistemu solarne joge, dva puta je gostovao u Srbiji. Prvi put u Novom Sadu, a drugi put posetio je Beograd. Uprkos nečemu što većina ljudi smatra aksiomom – da se ne može živeti, a da se ne jede - Hira Ratan Manek tvrdi da od
16. juna 1995 – nije jeo. Ovo je, objašnjava,
posledica njegove prakse solarne joge čije je detalje izložio na beogradskom predavanju, pred prepunom salom Univerziteta “Đuro Salaj”.
Strpljivo je odgovarao na brojna pitanja i fotografisao se s praktikantima
sungazinga (gledanja u Sunce), kao i obično, obučen u belo
(“Mnogi ljudi koji biraju spiritualnu stranu sveta nose belu odeću. A bela boja ujedno ujedinjuje sedam boja Sunca”, objašnjava).
Da podsetimo, proces se odvija na sledeći način: tokom prvog sata po izlasku Sunca ili poslednjeg pre njegovog zalaska, gleda se u našu zvezdu 10 sekundi. Narednih dana vreme se povećava za po 10 sekundi sve dok, u roku od 270 dana, ne uspete da izvodite tehniku u trajanju od 45 minuta. Već posle tri meseca, objašnjava Manek, vid će se poboljšati, a svi eventualni psihički poremećaji biće isceljeni. Posle “doze” od 30 minuta – ne bi trebalo da više patite od fizičkih bolesti, dok posle 45 minuta – vaše telo postaje “solarni čip”, i više nije neophodno unošenje hrane jer Sunce daje sve što vam je potrebno. Manek objašnjava da se prvi put zainteresovao za terapiju Suncem kada je imao 25 godina, i da se radi o drevnoj tehnici koju su praktikovali narodi širom sveta: - Od konkretnih kultura, tu je indijska, ali i stara Grčka, gde je praktikovana helioterapija, kao i u nekim delovima Italije. Slično je bilo u Francuskoj, Egiptu i na američkom kontinentu. Pomenuo bih i Bugarina Petra Konstantina Dunova i njegovo Belo bratstvo. Na ovu tehniku pažnju Vam je skrenula jedna monahinja... -
Da, to se desilo 1962. godine, u Šri Aurobindovom ašramu, kada mi je Majka Mira – Ma, sugerisala da obratim pažnju na Sunce. Nisam bio jedini kojem je to rekla, ali jedino sam ja ozbiljno proučavao ovu praksu. Ipak, dugo ste čekali dok se niste ozbiljnije pozabavili sungazingom... - Iako sam još tada tragao za znanjima u starim rukopisima, sa samom praksom započeo sam tek 1992, trideset godina kasnije. U međuvremenu, radio sam mnogo drugih tehnika, najviše jogu. Ali, zaključio sam da je ovo najlakše i najefektivnije. Ljudi uglavnom bacaju naglasak na mogućnost da se opstane bez hrane, ali koja je prava dobit? - Ja ne vežbam zbog nejedenja, glavna poenta je - zdravlje mog tela i duše. Nejedenje je samo sporedan efekat. Ako želite - jedite, ako ne želite – nemojte. Inače, otkako radim ovu tehniku, nisam imao nikakvih zdravstvenih problema, čak ni kijavicu...
Da li je Vaš rad mogao potencijalno da zasmeta svetskoj industriji hrane i farmaceutskoj industriji? Kako oni gledaju na to što radite? -
Ne brinem o tome. Samo obavljam svoju dužnost i ne uznemirava me šta misle. Po obrazovanju ste inženjer... - Da, mašinski inženjer. Studirao sam, ali nisam to radio, već sam bio u porodičnom biznisu. Imate porodicu.
Da li i oni rade ovu tehniku? - Imam suprugu, kćerku, sina, dvoje unučadi... Svi praktikuju sungazing. Mnogo putujem, ali bar četiri, pet meseci godišnje provodim s njima.
Kako Vas unuci doživljavaju, da li ste kao svaki običan deda? -
Ja sam običan čovek, ponašam se kao običan čovek, i sve me gledaju tako. Ne nazivam sebe guruom ili sličnim imenom. Ja sam samo prenosilac poruke, to je sve. Na Univerzitetu “Tomas Džeferson” u Filadelfiji bili ste pod nadzorom 130 dana, pod upravom dr Endrjua Njuberga. Kasnije je Njuberg poricao da se radilo o ispitivanju nejedenja, već je izjavljivao da se radilo samo o proučavanju funkcionisanja mozga pri meditaciji. Kako to objašnjavate? -
Medicinski stručnjaci naknadno su promenili svoje viđenje stvari. Nikada nisu objavili prave rezultate jer se ne slažu s njihovim viđenjem stvari, ali ono što ne poriču jeste - da su me ispitivali... Problem je u tome što su dobili rezultate koje nisu očekivali.. Šta su, ipak, priznali da je drugačije u Vašem organizmu nego kod drugih ljudi? -
Da je epifiza uvećana, što znači da je moćnija. Medicinski stručnjaci znaju da je to glavna žlezda, mada, tek danas shvataju njenu pravu ulogu. Epifiza je zapravo “treće oko”. Ipak, nedavno su prihvaćeni dokazi da Indijac Prahlad Džani živi bez vode i hrane? -
To je prihvatila grupa lekara, ne čitavo medicinsko društvo. To je ista grupa koja je mene posmatrala u Indiji 411 dana i prihvatila rezultate ispitivanja. Inače, lično poznajem Džanija. Ali, njegova tajna je drugačija.... - Da, metod je drugačiji, u njegovom slučaju radi se o božanskom posvećenju. Koja Vam pitanja najčešće postavljaju praktikanti tehnike? -
Generalno pitaju o detaljima: da li mogu da rade iz kuće ili ne, i slično. Problem je u tome što ljudi previše idu u detalje. Vaš savet običnim ljudima koji ne umeju da se izbore sa siromaštvom, svetskom krizom... -
To je upravo ono o čemu govorim - radite sungazing: to će vas isceliti, ali i promeniti okolnosti u vašim životima. Naći ćete rešenje svojih problema. Da li ima ikakve važnosti šta je na umu nekome dok radi ovu tehniku (fokusiranje na Sunce, neka molitva, mantra...), ili je to jednostavno mehanička stvar dopuštanja da Sunčevo svetlo stugne do mozga kroz oči? -
Da, imati dobre stvari na umu pomaže, vera pomaže. Ako ne - može se raditi i mehanički, ali dobrobiti dolaze malo sporije. Neka um bude slobodan, ne pokušavajte na silu da razmišljate, neka sve bude opušteno i prirodno.
Da li ste Vi i iscelitelj? -
Nisam. Moja tehnika isceljuje, a ja čak izbegavam i da dodirujem ljude. Šta vam pričinjava radost? -
Moja radost je širenje ove poruke po svetu. Volim da upoznajem ljude. A neke obične, male stvari? Da li uživate, recimo, u mirisima? -
Sve osećam, ali me ne dotiče - ukus, miris ili bilo šta drugo. To se odnosi na sve, ne samo na hranu. To ne utiče na moj um. Ja to osećam, ali ne, ne utiče. Ne uživate ni u mirisu cveća? -
Vidite, radost nije deo mog života. Ja sam balansiran, kako kaže “Bagavad Gita”. Oprostite zbog ovog pitanja, ali da li ste prosvetljeni? -
Neću reći da sam prosvetljen, samo sam na tom putu. Ali, prosvetljenje se može postići na ovaj način. Kroz Sunce se brzo može prosvetliti. I druge tehnike to mogu, ali ova je najlakša. Šta da čine ljudi koji žive na krajnjem severu, gde su duge polarne noći? -
Ako ne vide Sunce, neće dobiti dobrobiti. Na predavanju prošle godine u Novom Sadu rekao sam da bi bilo bolje da plate put na jug nego - lekare.