banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 28 Mar 2024, 22:19

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 349 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2, 3, 4, 5 ... 18  Sledeća
Autoru Poruka
PostPoslato: 27 Okt 2005, 20:14 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 27 Jan 2003, 15:09
Postovi: 4060
Lokacija: Tilburg, NL
Brdo pored Visokog, u blizini Sarajeva, poznato pod imenom Visocica, izgleda da nije brdo nego piramida!!!

Iako se covek koji vodi citav taj projekad kune da su na dubinama od 18 metara prokopali do ulaza, svetska javnost nece da prizna piramidu u sred Balkana.Ako je to tacno, to menja celokupnu svetsku istoriju koju poznajemo, takodje cu dodati da ce to pored Keopsove, biti najveca piramida na svetu.

Off the record..ja sam iz Visokog poreklom :)

_________________
Always remember that you are unique, just like everyone else...


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 27 Okt 2005, 20:57 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene

Pridružio se: 04 Avg 2001, 01:00
Postovi: 15608
Lokacija: Banja Luka
Čuo sam za ovo. Vidjećemo šta će iz svega ispasti.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 27 Okt 2005, 20:59 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene

Pridružio se: 04 Avg 2001, 01:00
Postovi: 15608
Lokacija: Banja Luka
27.10.2005.
Pronađena piramida u Bosni i Hercegovini?
Bosanski istraživači tvrde da su pronašli dokaz o postojanju naprednih civilizacija na tom području pre više desetina hiljada godina. Prema tvrdnjama Semira Osmanagića, pod planinom Visočica u centralnoj Bosni nalazi se jedna prava, ogromna, ručno pravljena piramida. Geološka i arheološka istraživanja potvrdila su da su drevne civilizacije sagradile dve piramide locirane nedaleko od mesta Visoko u centralnoj Bosni: piramidu sunca i piramidu meseca, tvrde istraživači. Brda koja se tu nalaze zaista podsećaju na piramide zasečenih vrhova, čije strane pokazuju strane sveta, slične onim pronađenim u Latinskoj Americi. „Radi se o piramidi ogromnih dimenzija, a dosadašnji geološki podaci nam govore da je stara između 10.000 i 20.000 godina. Rekao bih da će ovaj pronalazak izmeniti poznatu istoriju Evrope”, kaže Semir Osmanagić.

Istraživači su kopali 18 metara u dubinu kako bi pronašli dokaz o postojanju drevnih lavirinata i drugih objekata, koji nagoveštavaju da je na tom mestu nekada bilo naselje.

„Vidimo i prve rezultate i prve dokaze. Govorimo o dimenzijama 40 puta 120 metara. Očigledno je ručno pravljena. Međutim, prema bosanskoj istoriji, ovakve konstrukcije ne mogu se naći u poslednjih 800, 500 ili 2.000 godina. Ovde se očigledno radi o nekoj supercivilizaciji koja je na ovom području postojala pre više hiljada godina.”

Grupa naučnika sada pokušava da pronađe drevne stepenice koje će ih, kako veruju, odvesti do ulaza u piramidu. Planirano je i radarsko i satelitsko snimanje oblasti, kako bi se došlo do konkretnijih i pouzdanijih podataka o strukturi drevne piramide. (B92)


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 27 Okt 2005, 21:25 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 18 Apr 2004, 23:41
Postovi: 4402
Lokacija: The Moon
Zasto me ne cudi ova vijest ? :D

Prekrasno ! :)

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.


Ma liberté


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 27 Okt 2005, 21:32 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 10 Jan 2005, 14:44
Postovi: 1477
Lokacija: Banjaluka :(
pa bila je vec tema na forumu, gdje je nestala?

nego, posljednja vijest, ameri neki uveliko kopaju :D

iz prve ruke vijest, od djevojke iz visokog, ciji balkon gleda na brdo visocica :)

bad me zanima sta ce od tog svega da bude :D


sta kazu, koliko bi mogla biti stara???

_________________
k,gnmnvmnmnbgvikj


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 27 Okt 2005, 21:40 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 18 Apr 2004, 23:41
Postovi: 4402
Lokacija: The Moon
I_am je napisao:
pa bila je vec tema na forumu, gdje je nestala?

nego, posljednja vijest, ameri neki uveliko kopaju :D



Hm, to da im slucajno ne promakne neka vrecica sa blagom. Nek' kopaju, al' ja bih im ipak pretrazila dzepove kad izadju !:D 8) Grrrr !!! :evil:

:oops:

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.


Ma liberté


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 27 Okt 2005, 21:49 
OffLine
Veteran
Veteran
Korisnikov avatar

Pridružio se: 10 Jan 2005, 14:44
Postovi: 1477
Lokacija: Banjaluka :(
ma neka ih.
ako se mi toga uhvatimo, propasce :lol:

bolje iko nego niko :D

kao sto po steccima starim hiljadu godina pisaju krave i ovce. zalosno 8)

_________________
k,gnmnvmnmnbgvikj


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 27 Okt 2005, 22:10 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 18 Apr 2004, 23:41
Postovi: 4402
Lokacija: The Moon
I_am je napisao:
ma neka ih.
ako se mi toga uhvatimo, propasce :lol:



:lol:

Moguce ! Sigurno ! Garant' ! :D :lol: 8) :D

I onda ce biti vijest dana : Americki naucnici otkrili ( americku :lol: ) piramidu ! :D ( blago nama... :D )

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.


Ma liberté


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 27 Okt 2005, 23:55 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 07 Sep 2005, 20:36
Postovi: 5337
Lokacija: Wien, Österreich
Jeste bila ova tema, mislim na politici, ali je nesto ne nadjoh

_________________
democraticus artis crastis individibidualis artis crastis libertas


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 29 Okt 2005, 07:53 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 27 Jan 2003, 15:09
Postovi: 4060
Lokacija: Tilburg, NL
Ja imam tamo kucu i neke poslovne prostora, valjda ce skochiti cena nekretnina sada :)

_________________
Always remember that you are unique, just like everyone else...


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 29 Okt 2005, 10:39 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 18 Apr 2004, 23:41
Postovi: 4402
Lokacija: The Moon
BlackHand je napisao:
Ja imam tamo kucu i neke poslovne prostora, valjda ce skochiti cena nekretnina sada :)


Maybe surrounded by
A million people I
Still feel all alone
I just wanna go home :D 8) :) :oops: :D

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.


Ma liberté


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta: Re: Visochica
PostPoslato: 29 Okt 2005, 16:32 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat

Pridružio se: 24 Jul 2005, 16:13
Postovi: 399
BlackHand je napisao:
Brdo pored Visokog, u blizini Sarajeva, poznato pod imenom Visocica, izgleda da nije brdo nego piramida!!!

Iako se covek koji vodi citav taj projekad kune da su na dubinama od 18 metara prokopali do ulaza, svetska javnost nece da prizna piramidu u sred Balkana.Ako je to tacno, to menja celokupnu svetsku istoriju koju poznajemo, takodje cu dodati da ce to pored Keopsove, biti najveca piramida na svetu.

Off the record..ja sam iz Visokog poreklom :)


...ako pogledas banjaluka.com logo (gore!!) vidjet ces da su to ni "znali" davno prije jer im je ta piramida tamo ...


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 30 Okt 2005, 07:18 
OffLine
Početnik
Početnik

Pridružio se: 28 Mar 2005, 06:27
Postovi: 59
Istraživač Semir Osmanagić tvrdi da je nadomak Visokog skrivena piramida prastare civilizacije

Brdo Visočica možda krije najveću arheološku tajnu u Evropi

Otkrili smo najveću arheološku tajnu u Evropi svih vremena. Na Starom kontinentu zvanično ne postoje piramide koje su gradile drevne civilizacije.
Tačnije, nisu postojale sve do danas", ubjedljivo govori istraživač Semir Osmanagić, pokazujući rukom na brdo Visočica, za koje je ubijeđen da u svojim njedrima krije piramidu monumentalnih razmjera, građenu prije više od 12.000 godina.

Hrabru tezu, koja bi mogla promijeniti kompletno značenje Bosne i Hercegovine na svjetskoj arheološkoj mapi, kao i svjetsko poimanje prahistorije, i kojoj se mnogi skeptici već sada smiju, Osmanagić je objavio tek nakon obavljenih višemjesečnih istraživanja na terenu.

U proteklih petnaestak godina on je intenzivno istraživao piramide u Americi, Aziji i Africi, te o tim i sličnim temama napisao veći broj knjiga u sklopu serijala "Alternativne istorije". Osmanagić danas tvrdi da je na lokalitetu Visočice, brda iznad Visokog, otkrio prvu evropsku piramidu, koja je vrlo slična piramidama u Južnoj Americi.

DJELO SUPERIORNE CIVILIZACIJE

"Prilikom jedne od posjeta Visokom spomenuli su mi da je Visočica interesantan prirodni fenomen piramidalog oblika. Priroda rijetko oblikuje brda u pravilne geometrijske oblike, tako da me je taj podatak zainteresovao. Kasnije sam mjerenjem ustanovio da su strane brda okrenute kao i kod svih piramida, tačno prema stranama svijeta. Okupio sam tim istraživača i s prvim iskopinama smo počeli početkom avgusta. Prilikom istraživanja, koja kanim nastaviti, naišli smo na toliko prirodnih anomalija koje nisu mogle nastati bez ljudske intervencije. Ubijeđen sam da se na ovom prostoru nalazi djelo superiorne civilizacije koja nije bila lokalnog ili regionalnog karaktera, već mnogo veća i značajnija. Ostaje samo da ove svoje teze dokažem", kazao je Osmanagić.

On tvrdi da su piramidu na brdu Visočica sagradili Prailiri, narod čiju starost procjenjuje na 27.000 godina, te da se na susjednom brdu Križ, takođe piramidalnog oblika, nalazi manja piramida.

"I sama sam bila skeptik, Semirove priče i njegova zanesenost su mi izgledale poprilično nerealno. Međutim, što više istražujemo na ovom lokalitetu, nailazim na sve više geoloških anomalija koje nisu mogle nastati bez ljudskog faktora. Još se ne usuđujem reći da smo otkrili piramidu, ali mislim da radim na nečemu velikom. Potrebno je još mnogo rada i truda da dokažemo kako zaista imamo piramidu i ja se nadam da ćemo to uskoro i učiniti", kazala je Nađa Nokić, geolog s više od 25 godina iskustva, koja radi na iskopinama na brdu Visočica.

Kao osnovnu anomaliju Nokićeva ističe pronalazak ploča od pješčanog kamena - "pješčara", koje se u prirodi ne nalaze nigdje u blizini Visokog. Istraživače je posebno zaintrigirala činjenica da su ploče pješčanog kamena bile pravilnog oblika.

KULTURA ISPOD KULTURE

"Nakon što je čuo da se ovdje vrše istraživanja, neko je pokupovao svu ovu zemlju u nadi da će moći naplaćivati posjete ili kasnije skupo otplatiti zemlju. Prilikom iskopavanja naišao je na te ploče koje je vandalski iščupao. Mi smo kasnije vršili bušenja i na dubini manjoj od pola metra nalaze se ove ploče. Mislimo da se radi o monumentalnom prilizu piramidi, koji je bio širok preko 40 metara", kazala je Nokićeva, pokazujući rukom skoro ravnu livadu koja i najvećem laiku djeluje kao da nije mogla biti slučajno tu.

"Prema svjedočenjima lokalnog stanovništva, ovdje se godinama nije ništa gradilo. Pronašli smo i uzorke za koje nismo mogli uopšte utvrditi kojeg su porijekla. Tek nakon vještačenja u SAD saznali smo da je riječ o nekom primitivnom obliku betona. Postoje još mnoge anomalije koje nedvojbeno ukazuju da je ovdje bilo nekog ljudskog uticaja", kazala je Nađa, istakavši da ne bi voljela da "trči pred rudu", te da je neophodno i dalje istraživati da bi se dokazalo postojanje tragova prastare civilizacije, za šta za sada postoje tek opravdane hipoteze.

Nokićeva tvrdi da se tragovi koje su pronašli ne mogu nikako pomiješati sa starim srednjovjekovnim gradom koji se nalazi na vrhu brda Visočica.
"Ovo je sigurno mnogo starija gradnja. Moja teza je da su se srednjovjekovni vladari poslužili građevinama koje su već postojale. Ne bi bio prvi put da naiđemo na kulturu ispod kulture", kazala je Nokićeva.
I direktor Zavičajnog muzeja u Visokom, jedan od najzaslužnijih za početak iskopavanja, ne želi da prejudicira, ali se nada da Visoko ima svoje piramide.
"Kod mene nema brze muzike. Znam da se za Semirovo ime vezuju neke nadrealne i alternativne stvari, ali ja govorim kao naučnik. Do sada je dokazano da postoje određene anomalije i da sve ukazuje da se tu krije neka piramida. Nek ljudi kopaju, istražuju i rade svoj posao. Najgori scenario bi bio da se sada počnemo ismijavati ljudima kao što je to učinjeno kada je rečeno da se drevna Troja nalazi nedaleko od Ljubuškog. Tada su Amerikanci i Japanci došli da istraže, ali naši su ih skoro pa otjerali, govoreći kako je to nemoguće", kazao je Senad J. Hodović, direktor muzeja u Visokom.

Visočani koji su se, ni krivi ni dužni, našli u centru pažnje takođe su ubijeđeni da su potomci prastare civilizacije kadre da napravi piramide živjeli ovdje.
"Uvijek smo mi Visočani bili posebni. Iskreno se nadam da je ovo sve istina. To bi bilo vjerovatno najveća pozitivina vijest ne samo za Visoko već za cijelu BiH", kazao je Kenan, jedan od nekoliko mladića koje smo zatekli u obilasku lokaliteta na kojem se vrše iskopavanja.


Supercivilizacija na lokalitetu Visokog

Prije 12.500 godina veći dio Evrope bio je pod debelim ledenim naslagama. Međutim, južni dio, koji je činila i Bosna bujao je ljudskim kulturama.
"Nesumljivo je da je ove piramide gradila civilizacija superiornija od naše. Moja teza je da je ovo područje bilo posebno važno i energetski vrlo potentno. Ista je piramida ovdje u Visokom kao i one u Južnoj Americi, što kazuje da je i tada postojala razvijena komunikacija", kazao je Osmanović.

Propast ove napredne civilizacije je, prema njegovom mišljenju, nastala usljed svemirske kataklizme koja se desila prije 12.000 godina i koja je prouzrokovala otapanje leda u Evropi. Tragovi ove civilizacije su usljed podizanja nivoa mora nestali dok su visočke priramide prekrile naslage zemlje.


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 30 Okt 2005, 13:44 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat

Pridružio se: 24 Jul 2005, 16:13
Postovi: 399
[quote="Murcielago"]Istraživač Semir Osmanagić tvrdi da je nadomak Visokog skrivena piramida prastare civilizacije

Brdo Visočica možda krije najveću arheološku tajnu u Evropi


...o ovome je nedavno pisao i zagrebacki Vecernji list ...


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 30 Okt 2005, 14:02 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka
Korisnikov avatar

Pridružio se: 18 Apr 2004, 23:41
Postovi: 4402
Lokacija: The Moon
zzz je napisao:

...o ovome je nedavno pisao i zagrebacki Vecernji list ...


Eh ! :lol:

Da li to znaci da sada ovome mozemo vjerovati ? :lol:

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.


Ma liberté


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 30 Okt 2005, 21:54 
OffLine
Samo jedan iznad mene
Samo jedan iznad mene

Pridružio se: 04 Avg 2001, 01:00
Postovi: 15608
Lokacija: Banja Luka
Evo njegovog sajta

http://www.alternativnahistorija.com/


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 31 Okt 2005, 08:04 
OffLine
Majstorski kandidat
Majstorski kandidat

Pridružio se: 30 Mar 2005, 22:09
Postovi: 441
Lokacija: Banja Luka
Ova istražiavnja su vrijedna pažnje i mislim da su na pravom tragu.
Senzacionalizmu (tako svojstvenom danas) nema mjesta, jer ovo je samo jedno od mnogih važnih otkrića koja slijede.
Poznato je da je ovo područje (konkretno Bosna) jedno od važnih (ključnih) energetskih središta na ovoj planeti, i događaji iz posljednjih 15 godina su direktno i indirektno (ispod haube) povezani sa tim.
Međutim, dolazi vrijeme ljudi koji zaista koriste mozak za razmišljanje i povezuju činjenice na pravi način, a čim se to počene dešavati u većim razmjerima, mnogo onoga što je sada usvojeno kao "neprikosnovena istina" biće razotkriveno.
Jer čak i one činjenice za koje znamo posložene i plasirane su nam tako da se prava suština događaja bez vrlo duboke analize teško može vidjeti.
Ipak, može, ako se razmišlja i prestane zdravo za gotovo gutati samo ono što je lijepo upakovano i što ima "dobar marketing".

_________________
UIOSDSAHA
http://www.duhovnaizgradnja.net
http://www.duhovnaizgradnja.com


Vrh
 Profil  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 01 Nov 2005, 12:20 
Ovaj dokaz daje novo značenje teoriji Jovana Deretiće, Sime Drljače i ostalim predstavnicima srpske istorijske škole.

Da s samo podsjetimo:

IME SRBA

"Pojam Srbin ima sire i uze znacenje. Preci slovenske kulture su sebe nazivali Srbima po Bogu Serbonu. Jovan Deretic je Serbona opisao kao osvajaca, koji proglasen za boga. Ovo je verovatno, tim pre sto na Hetitskom Serb znaci princ, a ista rec imala je slicno znacenje i u Vavilonu, Persiji, Trakiji. Srbi u danasnjem smislu su narod koji se razvio iz tzv. Podunavske civilizacije (6000. pne), sirio se na istok sve do Indije (2000. pne), gde je zbog jezickih permutacija promenio svoj naziv: Srbind- Srvind - Vind. Po ovom narodu je i Indija dobila svoje ime (Vindija). Vindi su govorili pra-slovenskim jezikom koji jos i zovemo Sanskrit. Srpska, odnosno pra-slovenska imerija 2000.-1500 pne. prostirala se od Atlantika do Indije. Na tom teritoriju pronalizimo identicne hramove posvecene bogu sunca, nalazimo srpske toponime i srpske tragove u drevnim jezicima. Zbog prevelike rasprostranjenosti Srbi bivaju rascepkani u tri odvojene celine, koje razlicito evoluiraju zbog odvojenosti i uticaja drugih naroda. Rascepkane celine Srba (pra-slovena) cinili su: 1) Balkanski Srbi (Pelazgi, Iliri, Tracani) nastanjivali su Balkan pre dolaska helena. Bivaju helenizovani i docnije latinizovani. Latinizaciji su se oduprli samo izolovani katunski stocari. Arheolog Djordje Jankovic je pronalazio slovensku grncariju kod izolovanih Dinaraca pre "velikih seoba." Pod pritiskom Rimljana, glavnina Srba se povlaci na Karpate i docnije prelazi u Nemacku (poznati kao luzicki Srbi), Poljsku (poznatiji kao Sarbati ili Sarmati) i Ukrajinu (Skiti). Deo naseg naroda koji je naselio centralnu Evropu bio je germanizovan i mi smo ih prozvali Nemcima (Nemec=nem, mutav), jer nismo govorili isti jezik. Oni koji su slovili (govorili isti jezik) prozivani su Slovenima 2) Apeninski Srbi ili Rasani (Etrurci), bivaju unisteni od strane Latina 3) Indo-iranski Srbi bivaju poznati kao Vindi, Vendi, Venedi i Veneti. Kasnije su nazvani Slovenima. Najverovatnije zbog erozije tla, a docnije i zbog invazija mongoloidnih naroda bivaju prisiljeni da migriraju. Jedna grupa seobama stize cak severa Italije i postaje poznata kao Veneti. Veneti su ostavili brojne zapise na pra-slovenskom jeziku (oblik Sanskrita), i te zapise je preveo Slovenac Mateja Bor. Ovi Veneti su zauzeli delove Balkana, povezali su se sa Srbima starosedeocima (Ilirima) i sirili su svoj kulturni uticaj. Jedna grupa Vinda se kretala ka zapadu gde su se izmesali sa nordijskim plemenom Balti. Tako su nastao narod kojeg zovomo Rusima, a oni sebe zovu Rasi, a svoju drzavu Rasija. 4) Srbi zapadne Evrope mesanjem sa Halsatatt nordijskim plemenima stvaraju Kelte. Deo Kelta je sebe nazivao Skitima. Julije Cezar ovo pleme naziva Venetima, jer je primetio slicnost izmedju ovih Kelta i Veneta na severu Italije. Ovi sebe nikada nisu zvali Venetima, niti je taj naziv ostao zabelezen u toponimima. Keltski Veneti su potpuno unisteni u masakru koji se desio 56. pne. i zbog koga je Cezar bio kritikovan u rimskom senatu."

DOKAZI:

-Prisustvo Serbona u Indiji:

Da se prvo upoznamo sa pominjanjem boga Srbinda u Indiji, koji je predstavljao
isto kao i balkanski bog Serbon (ubica lavova - civilizator). Prvo pominjanje
Srbinda nalazi se u najstarijem Hindu manuskriptu zvanom Rig Veda
(staroslovensko Veda = mudrost odatle dolaze reci vedati i pripovedati.) Ovaj
religiozni tekst je jedini donet u Indiju od strane arijevskih osvajaca
Indije (nadam se da ste upoznata sa ovom invazijom) i datira 1 500 pne.

http://www.sacred-texts.com/hin/rvsan/book08.htm
Hymn 32

1. pra kRtAny RjISiNaH kaNvA indrasya AthayA
2. made somasya vocata
3. yaH Srbind amanarshaniM pipruM
dAsamahIshuvam

PREVOD NA ENGLESKI:

1. KANVAS, tell forth with song the deeds of Indra, the Impetuous,
Wrought in the Soma's wild delight.
2. Strong God, he slew Anarsani, Srbinda, Pipru, and the fiend,
Ahisuva, and loosed the floods.

U ovom tekstu se pomonju i bog vatre Agni (Aganj na srbskom znaci oganj), Bog
Svarun (Svarog) i Bog Mitra ili Mihr (na sanskritu "mihr" znaci uzvisen, i
zato su hrvatski vladari nosili imena na -mir Zvonimir, Kresimir i sl.

http://www3.aa.tufs.ac.jp/~kmach/cgi-bin/cgiula 3.cgi?hre=agni

http://www.mithraism.erudition.net/origins/indo-ira.htm

-O poreklu naziva INDIA

Kao prvo, upoznajte se sa golemim planinskim lancem u Indiji pod imenom
Vindhya:

India, south of the Vindhya mountains and the Narmada river, was known as the
Deccan. Further south was the land of the Dravidas . From ancient times,
these lands were home to Indians of non-Aryan origin.

Ovde se pominje i reka Deccan, naziv koji se javlja kasnije na Kosovu

http://www.india4u.com/history/ancient.asp


Ko su bili Vindi ili Vendi to je vec poznato. Ipak, reda radi:

. The migrations that had now begun had brought other peoples into the
foreground until the Venedi again appear in the sixth century under the name
of Slavs. The name Wend, however, was never completely forgotten. The German
chroniclers used both names constantly without distinction, the former almost
oftener than the latter. Even now the Sorbs of Lusatic are called by the
Germans Wends, while the Slovenes are frequently called Winds and their
language is called Windish.

Paznje vrijedan je i tekst gdje stoji podatak da su Iliri smatrani Srbima sve do
20. vijeka.

In 1822 the father of Slavonic philology, Joseph Dobrovsky, recognized nine
Slavonic peoples and languages: Russian, Illyrian or Serb, Croat, Slovene,
Korotanish, Slovak, Bohemians, Lusatian Sorb and Polish.

http://www.newadvent.org/cathen/14042a.htm


A naziv Vindh-ya je derivat od reci Srbinda iz Rig Vede! Takodje rec HRV,
dolazi od reci SRB, dakle Srbi = Hrvati

The prefix zar-/kar- can be connected with [s@r-] of the
'300 foreign words' (Kuiper 1991: 40-1, 1948: 121), for example in SRBINDA
(Kuiper 1939 = 1997: 3 sqq.), ku-sur(u)-binda, bainda (Bind tribe),
post-Vedic VINDH-YA.

Further materials include kambala/zambara 'blanket/name of a
demon', kabara/zabara, kIsta/zISTa 8.53.4 (with var. lect. zIST-, zIrST-,
zIrSTr-, see above), kimIdin/zimidA- 'demon/a demoness', kambu/zambu
'shell' (Kuiper 1955: 182), cf. KU-zAmba, Kau-zAmba 'name of a person', cf.
ki-zora 'filly' AV, 'youth' CDIAL 3190 : zi-zu 'baby', zi(M)-zu-mAra
'Gangetic dolphin', zizUla 'dolphin' RV (EWA II 641-2; Le'vy, in Bagchi
1929: 121 sqq.), kirAta/cilAda 'a mountain tribe', kiknasa 'ground grain'
AB: cikkasa 'barley meal' lex., Bur. Son ~ Ved. kANa 'blind' RV.
The realization [k'] or [z] of an unknown phoneme (probably k')
would easily unite such words as zam-bara : kam-bala, zabala : kabara; it
would also offer a better candidate for Pinnow's unexpected reconstruction
for the Munda and Mon-Khmer self-designation *Sqawar > zabara AB, and in
the tribal names > Sora, Hor, Kora, Kherwar, Koro/Korku, Khmer etc., Pinnow
154 $311); rather from * k'awar, *k'amwar.

http://www.asiatica.org/publications/ej ... s0501b.txt

Isti kruzni raspored Svetih stijena/monolita pronadjenih na vrhu planine
Serbal, Sinai takodjer je pronadjen i u Deccan-u (Indija)!

These sacred stones vary much in position and number. Sometimes they are so
placed as to inclose a circular area, such as Rupell found upon the summit of
Mount Serbal in the peninsula of Sinai, and as has been foundin the Deccan,
India. In other cases, two or more unhewn stones have been placed upright in
the earth, supporting a larger unhewn stone on the top, like the Druidical
altars called dolmens in France and cromlechs in the British islands

http://www.india4u.com/history/ancient.asp

-O planini Serbal (Sinai)

The first Proto-Sinaitic Inscriptions were discovered by E. H. Palmer in 1869
in the area of the temple of SERABIT el Khadem in the west Sinai. They are
written in an alphabetic script, invented under hieroglyphic influence. The
script represents the earliest form of the semitic alphabet from which all
other alphabets are derived.The inscriptions were probably written by
Asiatics working there attached to the Egyptian mining expeditions.
Proto-Sinaitic was a dialect of the language spoken in the land of Canaan
without an alphabet,

http://mitglied.tripod.de/salome/culture.htm
MT. SERBAL = SERABIT

Regarding Mount Sinai, whether located at Jebel Musa, Jebel Serbal or Serabit

http://home.fireplug.net/~rshand/restri ... xodus.html

Serabit el-Khadem

Archaeologists have found that the very earliest known settlers in the
Sinai--they arrived about 8,000 years ago--were miners. Drawn by the region's
abundant copper and turquoise deposits, these groups slowly worked their way
southward, hopping from one deposit to the next. By 3500 BC, the great
turquoise veins of Serabit el-Khadem had been discovered.

http://www.interknowledge.com/egypt/sinai/serabit.htm

SINAI = SIN

Sinai...mountain of Sin...Sin was known as father of the gods, creator of all
things...the Babylonian and Assyrian moon deity called [En]zu (the lord of
wisdom - Sumerian - Ea/Enki -->Yah - Eyn-Soph -->Enzu) and Nannar (the
illuminer)...Mt. Sinai is where Moses received the Wisdom of the
Law...Ea+zu=Jesu...AAAH-chooo!...God bless you...

http://www.geocities.com/cheese7sandwiches/sin.htm

Vrh Sinaja na kome je Mojsije primio zapovjesti i uspeo se na Nebo, zove se
upravo NEBO (Nabo)!

As a priest of Thoth, Moses in one person fulfils the roles of both SIN the
God of Wisdom and Nabo the Heavenly Scribe. His journey in Sinai is a
symbolic journey between the mountains of these two gods. Moses received the
covenant on Mt. Sinai, the Mountain of SIN, (also called Horeb and Har
Elohim) after passing through the wilderness of Zin. Sinim is the mythical
place of spiritual belonging. Isiah 49:11 "And I will make all my mountains a
way, and my highways shall be exalted. Behold, these shall come from far:
and, lo, these from the north and from the west; and these from the land of
Sinim." He died on Mount Nabo.

http://www.dhushara.com/book/orsin/origsin2.htm

- Sanskrit (Jezik arijevaca u Indiji) u poredjenju sa Ruskim i Srpskim:

> Russian words (English words) = Sanskrit words
> -----------------------------
> pervyi (first) = purva (Serbian): =>prvi
> odin (one) = adi =>jedan
> dva, dve (two) = dvaya =>dva (next): tri
> tri, troye, tretiy, troika (three, third) = tri, traya, treba, treka
> chetyrye, chetvyero (four) = chatur, chatvara =>chetiri
> desyatero (ten) = dashatara =>deset
> mat, matyer (mother) = matri, mata =>mati
> brat (brother) = bhratri =>brat
> dyadya (uncle) = dada =>deda - means: grandfather
> byt (to be) = bhu =>biti
> budit (to awake) = budh (Buddha means "probuzhdenniy" - awakened)
=>budan, probudjen
> davat (to give) = da =>dati
> stat (to stay) = stha =>stati
> tot (that) = tat =>to, ta (fem.)
> kak? (how?) = ka? =>kako
> kogda? (when?) = kada? =>kada
> vsyegda (always) = sada =>sada means "now" in Serbian
> vsye (all) = vis =>svi
> dyen (day) = dina =>dan
> dom (house ) = dam =>dom , I think also
house is called "kuti" in Sanskrit, and =>kucha in Srebian
> vyesna (spring season) = vasanta =>jesen means autumn in Srb.
> gora (mountain, hill) = giri =>gora
> Bog (God) = Bhaga(van) =>Bog
> Vedy (knowledge, wisdom) = Vedas =>vid = sight

also: upanak ( sanskrit ) =>opanak
agni ( ignis - lat. ) =>oganj
maya ( by me, mine ) =>moje
jnana ( knowledge ) =>znanje
bhaya ( fear ) =>bojati
citta ( svest) preko staroslov. cita => citati, uzimati k svesti itd


Vrh
  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 01 Nov 2005, 12:22 
Buduci da se ime gospodina profesora dr Jovana I. Deretica cesto pominje, mislim da je red za one koji nisu imali mogucnost da se upoznaju sa radom profesora Deretica, pokusa ukratko predociti nesto iz njegovih knjiga.

"<JOVAN I. DERETIC> SRPSKA DRZAVA TRAJE 4.000 GODINA Drevna drzava Srbina cara Nina (oko 2.000. god. st.e.) bila je svetsko carstvo kome je pripadala polovina savremene Evrope, deo Azije i Afrike. - Ilirska, Daccka i Karpatska Srbija U casopisu "Nase slovo" ekskluzivno objavljujemo prilog dr J.I. Deretica o Srbima, narodu najstarijem Zahvaljujuci krupnim uspesima nove srpske samorodne istorijske skole na polju istrazivanja stare srpske istorije, mi danas mozemo govoriti o tragovima stare srpske drzavnosti, o prvim srpskim drzavama, u kome vremenu su se one pojavile i kakve su bile. Radi se o drevnim vremenima kada drzave nisu imale tako razvijene sisteme i ustanove kao danasnje drzave. Pre svega treba da odredimo sta znaci drzava u antickom vremenu. Drzava iz toga vremena je bila organizovana drustvena zajednica zasnovana na obicajnom pravu. Posto smo mi Srbi Evropljani, da vidimo koji drzavni oblici su postojali u drevnoj Evropi. Da napomenemo i to da prvobitna Evropa, za stare Grke, nije mnogo prelazila granice Srbije i nije pokrivala celo Helmsko (danas Balkansko) Poluostrvo. U prvobitnu Evropu oni nisu ubrajali ni njihovu Grcku. Evropa je za njih bila Srbija i nista vise, a mi, za razliku od njih, u prvobitnu Evropu ubrajamo i Grcku. Bez obzira na suzeni prostor prvobitne Evrope, mi danas govorimo o Evropi u danasnjim geografskim razmerama. U antickom vremenu u Evropi su postojale dve vrste drzava i to: grad drzava - polis, to je drzava grckog tipa, po ustrojstvu monarhija ili plemicka republika. Razvoj drzavne ideje kod Grka stvorio je drzavu grad, polis, i nista dalje, od toga. To je za njih bila idealna drzava i ni jedan grcki filozof nije mogao da osmisli drukciju drzavu za Grke od polisa. Razvoj srpske drzavne ideje isao je u potpuno suprotnom pravcu. Srpsku drzavu stvara i olicava vladar, gospodar, i ona je siroka onoliko koliko je bila velika njegova moc, zapravo koliko je on teritorije uspeo da stavi pod svoju vlast. Cesto se radilo o vrlo sirokim prostranstvima, sto znaci, grcka gradska i gradjanska drzava stajala je naspram srpske teritorijalne i plemicke drzave. Ovako razliciti razvoji drzavne ideje imali su uticaja i na stvaranje zvanja i plemickih titula u srpskom i grckom jeziku. Kod Grka imamo samo jednu titulu za kralja i cara, koja je u pocetku bila i titula upravnika grada - vasileis. Pored nje postoji samo jos jedna - anaks, to je knez. Kod Srba, koji su u svojoj tradiciju imali samo plemicku drzavu, imamo odredjenu titulu za svaki cin i svako dostojanstvo. Po tim titulama mi danas mozemo, vrlo cesto, zakljuciti o kakvoj se upravi radi na odredjenim teritorijama i da li je tu postojala samostalna drzava ili se radilo o predstavnicima neke druge drzave. Zato je potrebno da sve te titule, sva ta zvanja objasnimo pocevsi od najnizih.

* Jedanaest titula Kao prvo zvanje imamo "kmeta", koji je mogao biti, ali se to ne podrazumeva, iz plemickog reda. Kmet je predodredjena osoba za neku duznost i ima isto znacenje sto i u latinskom komes. Ove dve reci imaju, pored istog znacenja, i isti koren. Zatim imamo zvanje "kneza" ili knjaza. Nosilac ovog zvanja je obavezno plemic i ono pokriva vrlo siroki raspon dostojanstva. Moze biti da se radi o malom seoskom knezu, a moze biti da se radi o drzavnom poglavaru. Postojanje kneza na odredjenom prostoru ne znaci obavezno da tu postoji i drzava, ali moglo se desiti da postoji. Evo, na primer, u staroj Rumi, kasnije nazvanoj Roma, peti vladar po redu bio je Tarkvin, koji je vladao oko 600. godine st.e. Tada su u Rumi vladali Raseni i u jednom njihovom zapisu stoji: "Tarkin knjaz Rumass". Po tome mi znamo da su vladari Rume bili do tada knezevi, a ne kraljevi, i to je ujedno najstariji pomen knezevske titule u istoriji koji smo do sada pronasli. Poznato je da su kod Srba i sire kod Slovena knezevi bili na celu drzave, ali zbog siroke primene toga zvanja mi nismo sigurni, kada je u pitanju anticko vreme, da tamo gde je knez postoji i drzava. Ime Sloveni nije bilo poznato u antickom vremenu. Svi Sloveni su se tada nazivali Srbima, pa kada danas govorimo o srpskoj staroj istoriji, to se odnosi i na savremene Slovene, ranije Srbe. Kao trece imamo zvanje "vojvode", i to je cisto vojna titula. Medjutim, imali smo drzavnog poglavara i sa tom titulom, kao sto je bio Veliki Vojvoda od Svetog Save Stefan Hranic. Za dobijanje vojvodske titule nije bilo potrebno da kandidat bude plemic, ali sa njenim dobivanjem on je postajao plemic. Kod starih Srba bio je obicaj, tamo gde nje postojala stajaca vojska nego namo narodna, da svake godine biraju vojvodu. Prilikom izbora stavljali su mu u zadatak sta on treba da ucini u toku jedne godine. Ovaj obicaj je bio na snazi i u staroj Rumi, samo sa tom razlikom sto su vojvodu zvali konsul. Cetvrta titula je "ban", koja je takodje cisto vojna titula. Ban je prevashodno vojni zapovednik neke pokrajine ili grada, postavljen od strane nekog poglavara drzave. Bilo je slucajeva da se banovska duznost i titula postala nasledna, kao sto se to desilo u Bosni. Medjutim, postojanje bana ne podrazumeva postojanje posebne drzave, nego, naprotiv, to govori da ta teritorija pripada nekoj drzavi, kao sto je Bosna bila teritorija drzave Srbije. Peto zvanje je jedna vojna titula, "brano", davana vodji nekog vojnog pohoda ili vojnom zapovedniku u ratu. Ovu titulu je imao vodja srpskih ustanika u Posavini u vreme cara Avgusta. Od tog zvanja nastalo je licno ime Branko kod Srba. U rimskim izvorima pominje se kao Brenus. Sesto zvanje je "bato", koje je veoma staro i davano je vodji koji je imao vojnu i gradjansku vlast. Ovu titulu imao je vodja srpskih ustanika na predelu Bosne, Dalmacije, Hercegovine, Crne Gore, Raske i Posavine. Po tome se vidi da je ova titula bila veca od titule brano. Bato je sklopio mir sa Avgustovim posinkom i izaslanikom Tiberijem, koji je bio vrhovni vojni zapovednik rimske vojske u Srbiji. Sedmo zvanje je "verhogetornik", sto je cisto vojna ratna titula. Verhogetornik je vrhovni zapovednik Geta, vojnog i prosvetnog staleza kod starih Srba. Srpsko drustvo se uvek svrstavalo u cetiri staleza. Pripadnici prva dva staleza, koje su cinili ratnici i svestenici, nazivali su se Getima. Ova titula se samo jednom pominje, i to u Rodaniji, (savremenoj Francuskoj) u vreme rimskog osvajanja ove zemlje. Osmo zvanje je "zupan", koji je dvojnik bana i koga takodje postavlja neki vladar za vrsioca gradjanske vlasti u nekoj pokrajini. Bilo je slucajeva da je zupan bio poglavar drzave, kao Stefan Nemanja, ali to je bio izuzetak, jer zupan je u stvari samo drzavni cinovnik. Deveto zvanje je "karan", siroko upotrebljavano u antickom vremenu i gotovo iscezlo u srednjem veku. Ova titula je davana nekom princu iz vladarske kuce, srodniku kralja ili cara, prilikom njegovog postavljenja na duznost glavnog vojnog i civilnog zapovednika u nekoj pokrajini, gradu ili cak logoru. To je obicno bila privremena duznost i karan nije poglavar drzave nego samo privremeni cinovnik. Jedan od srpskih vladara, kralj ili car Pelonije, cija je prestonica bila grad Bela Zora, savremeni Veles, postavio je svoga karana u Vodeni, gradu koji se nalazi u Makedoniji, danas u Grckoj, oko 814. godine st.e. Nije poznato ime toga karana i ostao je u istoriji poznat samo po toj tituli. On je ostao u Vodeni kao stalni gospodar i bio je osnivac jedne dinastije koja je po njemu dobila prezime Karanovic. Grci ovo prezime pominju kao "Karanides" isto kao sto pominju Nemanjice kao "Nemanides". Karanovici su jedna od najslavnijih srpskih dinastija, iz koje su Filip II i Aleksandar III Veliki. Najstariji pomen karana potice iz vremena kritske dinastije Mino. Kod nas Srba je ostala siroka uspomena na titulu karana. Staro ime grada Kraljeva je Karanovac, a i danas ima vise mesta po Srbiji koja se zovu Karanovac ili Karanovci, kao i prezimena

Karan ili Karanovic.

Deseta titula je "kralj", a gde postoji kralj tu postoji i drzava. Ta rec potice od istog korena kao i karan, i pre nego sto je postala vladarsko zvanje, ta titula je davana najhrabrijim i najsposobnijim ljudima nekog plemena ili saveza vise plemena. Kralj je bio uzor, primer za ugled i merilo ponasanja. Sasvim isto znacenje je imala rimska titula reks koja je nastala od regulus. Pomen kralja nalazimo u predrimskoj Galiji, odnosno staroj srpskoj Rodaniji, gde je od te titule ostala uspomena u imenu Karl.

* Srpska drzava 2.000 godina pre Hrista Jedanaesta i najvisa titula je "car", cije postojanje obavezno podrazumeva i postojanje drzave, isto kao i u slucaju kralja. Ovo je vrlo stara titula i pojavljuje se oko 2.000 godina pre Hrista. Ova titula je nastala od uloge boga Varune, koji je smatran carem bogova i vladarom nebeske tvrdjave-vara. Titula se pojavljuje istovremeno kada i prva srpska drzava, sa Ninom Belovim, koji se u starom Zavetu zove Nebrod, a u staroj srpskoj tradiciji jos i Bak. Prema Euzebiju Pamfilu, Nino je ziveo 52 godine, od 2054. do 2002. godine. Nino je posao iz Srbije oko 2025. godine, osvojio je Malu Aziju, Misir, bliski Istok i sve do reke Inda. To je bio prvi prodor Arijevaca u Indiju. Ostavio je svoju zenu Semiramu da dovrsi izgradnju Vavilona, a on se vratio u Srbiju oko 2007. godine. Po povratku u Srbiju proslavio je prvi trijam u cast njegove velike pobede. Stari Srbi su svake trece godine proslavljali trijam od vremena Ninovog povratka pa sve do srednjeg veka. Nino je imao titulu cara, sto se moze procitati iz jednog nadjenog zapisa u Mesopotamiji, u kome stoji ime "Ninssar". Na Bliskom Istoku su pisali car kao "sar" ili "ssar". I Misirci su ovu titulu pisali kao sar. Vladari iz dinastije Lagica, koji su vladali u Misiru i zvali se svi Ptolomejima, sve do poslednjeg od njih - Kleopatre, nosili su titulu "ka" i car. "Ka" je misirski bozanski princip koji faraonima daje bog Ta. Ovu titulu je od Lagica preuzeo Kaj Julije, prilikom njegove zenidbe sa Kleopatrom, a ona na latinskom ima svoj oblik: ka et sar, kaesar. Ninovo carstvo je bilo svetsko carstvo kome je pripadala bar polovina savremene Evrope, deo Azije i deo Afrike. Posto se to carstvo vremenom raspalo, obnovio ga je Serbo Makeridov, oko 1325. godine st.e., koji se u Starom Zavetu pominje kao Asur. U slavu svoga prethodnika Nina sagradio je cuveni grad Ninivu. Serbova drzava je bila takodje jedno svetsko carstvo, koje se prostiralo kao i Ninovo, na tri kontinenta. Serbo je takodje prodro u Indiju i osvojio celu dolinu reke Inda od izvora pa sve do Indijskog Okeana. Srbi su ovu reku nazivali - Nil, a ime Ind je nastalo od Sind, sto sanskritisti tumace da ima isto znacenje sto i reka. Ja mislim da to ima veze sa dubokim vodama, kao sto se kaze - Sinje More. Serbovi potomci vladali su nekoliko vekova Asirijom, koja se u stvari zvala Surbija. Preskocicemo Prijamovu Troju, brojne srpske drzave u Maloj Aziji, Minovski Krit i rasensku, odnosno rasku drzavu u Italiji i vracamo se u savremenu Srbiju. Znamo da je postojao jedan vladar u Beloj Zori, pa bilo da je imao zvanje kralja ili cara, tu je postojala njegova drzava u devetom veku st.e. Karanov naslednik u Vodeni, njegov sin Koilo ili Kojo nije imao titulu ni kralja ni cara, ali je mozda tu vec postojala drzava. Tek je njegov unuk, Perdika I uzeo jedno od tih zvanja oko 700. godine st.e. Neosporno je da je to posigurno bio pocetak jedne nove srpske drzave u Evropi. Ova drzava se nije, jos tada, zvala Makedonija, nego Pelonija. Makedonijom je nazvata kasnije. Pored drzave koju su osnovali Karanovici pomenucemo drzavu cara Vardila, iz prve polovine cetvrtog veka st.e. Vardilo je bio iz plemena Anta, koji se pominju jos i oko hiljadu godina kasnije i koji su u petom veku st.e. bili u dolini reke Tare. On je pocetkom cetvrtog veka uspeo da okupi i ujedini brojna srpska plemena i stvori prostranu i mocnu drzavu sa prestonicom u Skadru. Vardilo je imao u svojoj vlasti i Makedoniju, gde su Karanovici vladali kao njegovi vazali. Vardilovu drzavu Grci nazivaju Ilirijom i to je prva srpska drzava koju stranci nazivaju tim imenom, ali nece biti i poslednja. Tako su nazivali i drzavu cara Agrona, sa prestonicom takodje u Skadru, oko polovine treceg veka st.e., koju Joanis Zonara naziva doslovno Srpskom Imperijom. Kada je to bila Agronova drzava, onda je to neminovno bila i Vardilova, kao i drzava Filipa I Karanovica, koja se sirila na prostoru bivse Vardilove drzave. Bez obzira na to da li su te drzave nazivali Ilirijom ili Makedonijom, one su stvarno bile Srpske Imperije.

* Obnova Osstroilove srpske carevine 490. godine Obnova srpske drzave, posle raspada Rimske Imperije, bila je 461. godine kada je Markelin krunisan u Solunu. Markelin je bio Srbin i jedan od vojskovodja Rimske Imperije koji je doprineo pobedi nad Atilom, na Katalonskim Poljima 451.godine. Obnovu srpske drzave, Srbije, ucvrstio je Osstroilo Svevladov 490. godine. Osstroilova drzava se naziva Srpska Carevina ili krace - Srbija. Drzava koju je osnovao Osstroilo bila je nastavak one koju je osnovao Markelin, pa se time podrazumeva da je u pitanju i nastavak drzavnog imena. Posto se radi o obnovi drzave istog naroda, na istom prostoru, to podrazumeva i obnovu drzavnog imena, onog od pre rimskog osvajanja o kome nam Zonara govori, to jest Srpskog Carstva. Od toga vremena pa sve do pada Vojvodstva Svetog Save, krajem 15. veka, punih hiljadu godina, Srbija je postojala kao drzava bez prekida. Anonimus Raventanis nam predstavlja tri srpske drzave istog imena - Srbija, koje postoje istovremeno u Evropi, i to: prva od Jadranskog Mora do Dunava, koju nazivamo Ilirskom Srbijom, druga od Dunava do Karpata, koju nazivamo Dacckom Srbijom i treca od Karpata do Baltickog Mora, koju nazivamo Sarmatskom Srbijom. Kada se govori o Sarmatskoj Srbiji, tu dolazi do udvajanja imena, kao da se govori o Srpskoj Srbiji, jer je ime Sarmati samo prelik srpskog imena. Rimljani su osvojili Ilirsku Srbiju i dobrim delom Daccku Srbiju, jedan vek posle Hrista. Iako su u Dacckoj Srbiji osvojili njenu prestonicu, Serbogetussu, nisu osvojili celu njenu teritoriju. Ostao je jedan deo izmedju Tise i Dunava koji nikada nisu osvojili i koji su nazivali zemljom Jazika. To znaci da drzavna tradicija Daccke Srbije nije bila prekinuta rimskim osvajanjem. Cela Sarmatska Srbija je ostala van rimskog domasaja. Osstroilo Svevladov je dosao bas iz Daccke Srbije da obnovi Ilirsku Srbiju. Nesto slicno se desilo i u vreme turskog osvajanja. Daccka Srbija se sada zove Vlasska, a Balticcka Srbija - Poljska i Rasija. Vlasska, Poljska i Rasija su nastavak srpske drzavne tradicije. Od uspostavljanja Ninovog carstva, oko 2015. godine st.e., pa do danas, to je za cetiri hiljade godina, srpska drzavna tradicija nije prekinuta. Sve druge drzave su bile i prosle, samo je Srbija vecna.

* TRAGANJA DR DERETICA Istoricar iz Cikaga dr Jovan I. Deretic vec godinama po najvecim bibliotekama sveta pasionirano istrazuje gradju vezanu za daleku proslost Srba i prvih srpskih drzava. Da bi to uspesno obavio, morao je da nauci nekoliko stranih jezika, a medju njima i grcki i latinski. U svojim neumornim traganjima naisao je na mnoge falisfikate drevnih istorijskih dokumenata koje je razotkrio uporedjujuci lazne prevode sa znatno starijim originalima. U tome je, nazalost, prednjacila Vatikanska crkva. Nalazi dr Deretica (objavljeni u nekoliko istorijskih knjiga u inostranstvu) ruse dosadasnja istorijska saznanja i norme o starosti srpskog naroda i srpske drzavnosti i nailaze na oprecna tumacenja na koja dr Deretic nastoji da odgovori obiljem dokumenata, uglavnom dosad nepoznatih za jugo-istoricare, i na toj dokumentaciji zasniva sopstvenu teoriju - dokazujuci istovremeno kakva je neprocenjiva steta bila naneta nasoj istoriografiji. Zapisi o Istoriji Srba i radu Dr. Deretica - uradjeni na osnovu pisma gos. Branka Zivkovica, objavljenog na Sorabiji 30.10.1999. (c)"

Starost Srba i srpskog jezika

: Franciscus Maria Appendini, U prilog starosti Srba i srpskog jezika / Franciscus Maria Appendini, rodjen 1768.g. u Italiji, umro 1837.g. u Zadru. Vise nauke svrsio je u Rimu. U Dubrovnik je dosao 1791.g. i tu je bio nastavnik, a jedno vreme i direktor gimnazije. "Gramatika ilirskog jezika" , koju je izdao u Dubrovniku 1808.g., smatra se najboljom starijom gramatikom "ilirskog" jezika. A sta treba da bude taj "ilirski" jezik videcemo u toku izlaganja. / Pred nama je knjiga koja je stampana tacno pre 178 godina, odn. 1806.g. U starom, pozutelom koznom povezu nalazi se: RJECSOSLOXJE ILLIR. - ITAL. - LAT., Dubrovia, MDCCCVI Joakima Stulli Dubrocsanina Odnosno - napisano posle Vukove reforme i u duhu savremenog srpskog jezika: RIJECOSLOVIJE, upravo: RJECNIK ILIRSKO-TALIJANSKO-LATINSKI, izdat u Dubrovniku, 1806. godine; pisac: Joakim Stulic - Dubrovcanin /Stulic je rodjen u Dubrovniku, 1729.g. i umro je u istom gradu,1817.g. Skupljanjem gradje za svoj veliki recnik bavio se 50 godina. Wegov je recnik izasao u tri dela./ Cini nam se, da je ovo zgodan trenutak, da podvucemo sledece: Prem da su Hrvati, koristeci svaku priliku, svuda, uvek i na svakom mestu, da bi sprovodili i ostvarili svoje tendenciozne politicke ciljeve, proglasili ovaj recnik recnikom hrvatskog jezika, naucno im se to osporava vec samim nazivom naslovom ovoga dela. U prvom redu - autor sam sebe ne naziva Hrvatom, vec Dubrovcaninom, sto ni u kom slucaju nije isto. Uz to nigde nije spomenuo - niti on, niti Appendini, pisac predgovora, da bi to bio "hrvatski recnik". Prema tome, duznod bi Srpske Akademije Nauka bila, da se potrudi, kako bi se ta nedopustiva i tendenciozno plitizovana geska u "Jugoslovenskoj Enciklopediji" ispravila. Uostalom - ne samo enciklopedija, jer je sto se otetog srpskog jezika tice, cela hrvatska nastava - skupa sa udzbenicima za jezik i knjizevnost netacna, sa neoprostivim tendencijama prikrivanja istine. Amerikancima, Kanadjanima ili Australijancima nikad nije ni palo na pamet, da ime jezika koji su uzeli za svoj govorni jezik - menjaju i engleski je ostao engleski, a francuski - francuski i u Belgiji, i u Luksemburgu, pa cak i u Africi medju frankofonskim Crncima! S obzirom, dakle, da su cak i Srbi u Hrvatskoj, bespravna manjina, prisiljena da govori otetim srpskim jezikom, pod imenom "hrvatskog", smatramo svojom duznoscu da oved - u vezi stim problemom - jasno i jednostavno kazemo, sta je pravi hrvatski jezik. Poznato je, da u granicnom pojasu Burgenlanda, u istocnom delu Austrije, prema Madjarskoj, kao i s druge strane, u granicnom pojasu Madjarske, prema Austriji zive takozvani Gradiscanski Hrvati. Ti Hrvati su napustili severno jadransko primorje tokom XVI veka, naselivsi se u spomenutoj oblasti i odnevsi sa sobom svoj cakavski govor, koji su zadrzali do danas. To je jezik, kojim su govorili Hrvati, pomesano sa kajkavskim dijalektom i postoje citave studije o tome, a neke su pisali i sami Hrvati, kojima se potvrdjuje, da Hrvatski govor bio cakavski. U stvari - prost puk je govorio cakavski, a delimicno oko Zagreba kajkavski, dok je hrvatska gospoda govorila nemackim, talijanskim, latinskim, madjarskim... Citav taj jezicki hrvatski haos iskoristio je Qudevit Gaj, kako bi se domogao srpskog jezika za jezik Hrvata i taj problem je veoma lepo dokumentovano obadio profesor Kostic u svojoj knjizi, maloj po obimu, ali dzinovski velikoj po po sadrzaju, nazvavsi je "Kradja srpskog jezika". Mi smo o tome malo vise govorili u pocetku ove studije, pa cemo ovde da se osvrnemo na jedan zagrebacki udzbenik, pod naslovom "Nas jezik", koji su sastavili Dragutin Bigljevic i Stjepko Tezak, 1979.g., a izdala ga je "Skolska knjiga". Na 148. strani toga udzbenika nalazi se odeljak pod naslovom "Borba za hrvatski knjizevni jezik i pravopis", koji je verno ogledalo jednog nenaucnog falsifikata s politickim tendencijama. U spomenutom odeljku najpre nalazimo obavestenje, kako se Hrvatska pocetkom devetnaestog veka, po padu Napoleona nasla u vrlo teskom polozaju, jer je bila podeljena na provincije s razlicitom upravom, a ekonomski i kulturno nezavisna. Medjutim, hrvatsko plemstvo, koje je zelelo samo da ucvrsti svoj polozaj i svoje privilegije, borilo se jedino za odrzavanje latinskog jezika i nije se odupiralo nastojanju Madjara da se ondasnja Hrvatska potpuno podvrgne madjarskoj upravi. S toga pesnik, Pavao Stoos, u svojoj elegiji "Kip domovine vu pocetku leta 1831.", svojim stihovima prikazuje tadasnju Hrvatsku kao trudnu zenu, obavijenu crninom i placuci nad svojom sudbinom. Evo tih stihova:

"Narode druge svetlost obstira,
A mene crna senca potpira;
Drugom vre sunce svetli po noci,
Mu tminu v danu tipat je moci;
narod se drugi sebi raduje,
A z menum sinko moj se sramuje;
Vre i svoj jezik zabit
Horvati Hote ter drugi narod postati..."

A evo i jednog primera Gajevog jezika, pre nego sto je naucio da pise srpskim. Poput Stoosa i Gaj kuka i zali se na nemogucnost njegovog horvatskog, da napreduje, kako bi se njime mogle pisati naucne rasprave, pa beletristika i novinski tekstovi. Ovaj primer uzimamo iz knjige profesora Kostica o "Kradji srpskog jezika", gde on, na strani 32., doslovno pise sledece:

"...Da se vidi kako je tada pisao sam "preporoditelj" Gaj, mi cemo preneti bukvalno njegovu izjavu iz broja Danice od 20. listopada (oktobra) 1834.g., a prema Ruvarcu: "Vsi skoro europeanski narodi vu znanostjah i navukeh vre tak daleko dospeli su, da se pri njih materinskem jezikom pisane knjihe i novine ne samo vu zmnozneh dvoreh, nego dapace vre vu iteh priposteh kuceh steju i prestimavaju. Ni li anda skradnje vreme, da i mi koterah slavni predji, kakti cele Europe hranitelji i cuvari cez vnoga stoljetja svudilj oboruzani za vsega clovecanstva preporod hrebreno skoznuvali su..."

No vracajuci se na ovom mestu zagrebackom udzbeniku za hrvatski jezik, u kome smo nasli prednje Stoosove stihove i nastavljajuci da se bavimo tekstom pod naslovom "Borba za hrvatski knjizevni jezik i pravopis", naicicemo na prvi grubi falsifikat, stvoren - naravno - sa ciljem da se sakrije jedna velika istina. U ovom odeljku autori udzbenika spominju i godinu 1830., kada je izasao iz skole novi narastaj hrvatskih ucenih ljudi. Ti su Hrvati studirali u Gracu, Becu, Pragu i drugde, upoznavsi dvojicu vrsnih slavista Safarika i Kolara i njihove ideje o slovenskoj zajednici i sveslovenskom jedinstvu... Ne mozemo, a da se ovde ne upitamo: da dopustaju sebi dapisu ovako upravo oni, koji su sami sebe iskljucili iz - bratske sveslovenske zajednice? Kao da se Hrvati nisu otpoceli baviti genocidnim zlocinom nad nevinim srpskim zivljem s ciljem ostvarenja "etnicki ciste" Hrvatske? Da li oni posle toga - buduci, da se nikada ni jedan njihov glas nije digao protiv pokolja nad Srbima - imaju pravo da uopste ma sta govore o slovenskoj zajednici, pa cak o sveslovenskom jedinstvu?! A ta njihova genocidna politika ogleda se u mnogim pojedinostima - ne samo u ustaskim nozevima i sekirama, ve u i u stvaranju i sirenju tendenciozno pogresnih ideja, kao npr., upravo na zavrsetku spomenutog odeljka, gde se kaze da su prema Safarikovom i Kolarevom ucenju svi Sloveni jedan narod, no koji u svome govoru upotrebljava cetiri razlicita narecja: "ruski, ceski, poljski i "ilirski". E pa ova poslednja rec "ilirski" to je najzlonamernije izvrtanje izraza, da bi se zamaglila istina, jer svi ozbiljni naucnici, kao - u ostalom - sto su i radili, dodali ovde i pridev srpski, u koliko ne bi ovde napisali srpski jezik. Naime, svi slavisti - osobito bas oni, govorili su o cetiri jezika, kojima je govorio najveci broj Slovena, pa su stacljali na prvo mesto ruski, pa odmah iza njega srpski, zatim poljski i na kraju ceski. Pri tome je svaki autor podvlacio brojno stanje pojedinih slovenskih grupa, prema cemu su se Srbi uvek nalazili na drugom mestu. No, sto se tice slavista, ima verovatno jos jedan razlog, zbog koga se uz srpski, dodaje jos i pridev, koji se vezivao uz ilirsko ime. Bio je to siguran nacin da se ukaze na jezik balkanskih Srba, za razliku od onog slovenskog narecja zapadne grupe, kojim govore Srbi iz Luzice (Gornje i Donje). Vracajuci se ponovo hrvatskom udzbeniku, naicicemo na novi pasus, u kom se govori o odusevljenim mladim hrvatskim Djacima, koji su se: "...vracali u domovinu, zaneseni idejama o velikom narodnom preporodu. Uvereni, da su Juzni Slaveni izravni potomci i naljslednici starih Ilira, koji su nase krajeve nastanjivali u vrijeme Rimljana, oni u borbi protiv sve nasilnijih Madjara vide jedini izlaz u sjedinjenju svih Juznih Slavena i stvaranju jednog knjizevnog jezika i knjizevnosti..." Nazalost, Hrvati se danas ne prikazuju pripadnicima slovenstva, vec saucesnickim ocima mirno posmatraju utamanjivanje jednog slovenskog naroda na Kosovu, skupa sa njegovim verskim i kulturnim spomenicima. I upravo danas, kad se radi o biti i nebiti za ceo srpski narod, Hrvati nastavljaju gremansku igru s falsifikovanom naukom, te tako Aleksandar Stipcevic, daje svoju tendencioznu knjigu "O Ilirima", da se prevede na engleski jezik i objavi u Americi, verovatno sa namerom da Siptare i Arnaute uposte omili amreickoj publici, kako bi onda lakse postigli ostvarenje svojih politickih tendencija, koje se kose s pojmovima o pravima coveka, a isto tako i sa najosnovnijim moralnim zakonima. /The Illyrians History and Culture, by Aleksandar Stipcevic, Noyes Press, New Jersey, 1977 / Mi cemo se Stipcevicevom knjigom pozabaviti u jednom drugom poglavlju, u drugom delu ove studije, gdecemo se malo opsirnije posvetiti prikazivanju siptarske istorije i siptarskog jezika, za koji veliko izdanje "Larus-a" kaze, da se on u ovom nasem, dvadesetom veku, jos uvek razvija. Ova primedba ni u kom slucaju ne ide u prilog Stipcevicevom nastojanju da Siptare podigne na neki visok pijedestal davnine, jer to jednostavno nije nemoguca zbog nedostatka prave naucne argumentacije. Istina je, Stipcevic se za to ne brine, dopustajuci sebi neverovatnu slobodu krsenja istine i istrcavajuci pred politicku rudu zlih namera, kada, npr. kaze: "This particular dance, of which a variant is danced in Kosovo and in other parts of Albania..." Izraz "Kosovo and in other parts of Albania" odvise jasno pokazuju u kom pravcu smera Stipcevic, podrzavajuci na taj nacin sasvim jasno kidanje teritorija od drzavnog tela u proslosti velike i jrdinstvene Srbije. Dokle ide zlonamernost ovog hrvatskog pisca, najbonje svedoci onaj deo teksta, u kome on spominje instrument "gusle", a da pri tome cak ne pravi ni analizu na Srbe i njihovu drevnu povezanost - porodicnu i nacionalnu - s tim instrumentom, koji se cuvao u svakoj kuci kao neka vrsta Biblije. On ne pominje gulse u vezi sa Srbima cak ni onda, kada govori, da se uz njih opevavaju junacki podvizi herojskih predaka. Uostalom, sve sto Starcevic pise o - u stvari - po njemu - nepostojecim ilirskim natpisima, granici se sa smesnim, kao npr., kad navodi natpis, nadjen na ostrvu Bracu, pisan rimskom latinicom:
"VESELIA - FELICITAS..."

Na osnovu komentara, koji u vezi s tim imenom daje Aleksandar Stipcevic, ne mozemo da zakljucimo, da li on zna, sta je o natpisu pisao vrsni Milan Budimir, buduci da se njegov zakljucak poklapa s Budimirovim:

"Such a name, e.g. is VESELIA - FELICITAS, found on an inscription from the island of Brac. The latin part of it means happiness, while its first part, VESELIA, is Illyrian and obviously resembles the Slav word for "GAIETY" ( VESELJE, VESELICA); it is, therefore, easy to give a reasoned explanation of this Illyrian name from the meaning of the Slav word."

Medjutim, Stepcevic se ni malo nije ustrucavao da ipak - sasvim na kraju takve svoje rasprave - zakljuci, govoreci o "ilirskom jeziku", a ne o arholoskim nalazima, da je on:

"... in fact, has been preserved, albeit in a changed form, in the Albanian of today."

Mi ne znamo, da li je Srpska Akademija Nauka reagovala na knjigu Aleksandra Stipcevica, ili je pak cutala u nemoci i bespravlju? Jer - ako je iko pozvan da da svoj sud o Stipcevicevim domisljanjima i njegovoj nenaucnoj samovolji u duhu germanskog tradicionalnog ucenja, onda je to u prvom redu Srpska Akademija Nauka. Kao najvise naucno telo ona bi trebala da ima dovoljno snage - i iznad svega - dovoljno znanja, da bi porusila svako netacno i zlonamerno ucenje! Osobito ono, kojim se nanosi nesreca narodu, kome ona treba da sluzi!
Ova prmedba moze da se primeni i na zagrbacki udzbenik za ucenje "hrvatskog knjizevnog jezika - standardnog oblika narodnog jezika Hrvata i Srba u Hrvatskoj...

" Naime, ne postoji nikakav razlog, na osnovu koga bi smo mogli da verujemo, da se Srpska Akademija Nauka zainteresovala za sadrzaj tog (a i ostalih skolskih i univerzitetskih) udzbenika, kako bi bar dala svoje kriticke primedbe, ili donela svoj kompententni sud o naucnosti, objektivnosti i sveopstem nivou necega, pomocu cega se odgajaju mlade generacije, na cijim plecima ce se naci sutrasnjica. A u tom hrvatskom udzbeniku nacicemo, kako je paralelno sa Ljudevitom Gajem radio i grof Janko Draskovic, koji je obradio kulturni i politicki program "Iliraca..."

Medjutim tu nije nista receno o zahtevu tog hrvatskog grofa (cije poreklo nije nepoznato), upuceno hrvatskim poklisarima, da:

"... ne zaborave na bracu nasu (tj. na Srbe) bogostovja staroga i da zajedno s Madjarima uklone nanesene im nepravde. Draskovic zatim mudro podvlaci, da je vera ozakonjena, ali , dao oni ipak nisu jednakopravni drzavljani, pa dodaje, da ranu u srcu odavno nose svi mali i veliki svestenici staroga zakona, iz koje rane naravski se mora roditi zelja drugoga gospodstva docekati, u kojem njima druga pravica da bidne..."

A u samom pocetku te svoje poznate "Disertacije", gofa Draskovica, kako nas obavestava Stanpjevic, trazi:

"... poklisari da rade za citav narod bez razlike bogostovja ol roda..."

da bi ih na kraju zamolio, da njegova:

"...razlaganja ocene "prosti od presuda djedov nasih, jer i vera i pravica jesu danas drugo..."

U biti - tako su Hrvati shvatili "Ilirski preporod" koji je rasplamsavao njihove ambicije... tako da su zaboravili na mnogo sto - sta na sto nisu smeli da zaborave. Medjutim, u celoj toj stvari bila je ipak jos jedna mrvica morala, buduci da je Gaj u pocetku priznavao kako su Hrvati dosli do jednog opsteg zajednickog jezika. Zahvaljujuci tome, dogodilo se, da je on u "Danici" br.31., od 1846. godine, pisao istinu na sledeci nacin:

"TA npr. SAV SVIJET ZNA I PRIZNAJE DA SMO MI KNjIZEVNOST ILIRSKU PODIGLI: NU NAMA JOS IZ DALEKA NIJE NA UM PALO IKADA TVRDITI, DA TO NIJE SRPSKI VEC ILIRSKI JEZIK; PACE SE PONOSIMO I HVALIMO BOGU VELIKOMU STO MI HRVATI S BRACOM SRBIMA SADA JEDAN KNjIZEVNI JEZIK IMAMO".

Tako je, dakle, pisao Gaj. U hrvatskom udzbeniku za "hrvatski" jezik to ne pise - i to je taj neoprostivi veliki hrvatski falsifikat, koji - cini se- od Hrvata niko i ne pomislja da ispravi! Naprotiv, oni padaju u sve vece i vece greske i sire sve vece zablude, koje odlaze daleko od granica drzave, kojoj u prvom redu - upravo oni - duguju toliko, da bi o tome trebalo napisati novu studiju.
No pre nego sto navedemo falsifikat hrvatskog savremenog udzbenika za jezik, da jos jednom pobloze pogledamo, kakve je izjave davao Ljudevit Gaj, posto je vec uveo srpski jezik kao jezik "hrvatski". Ceo ovaj odeljak takodje prenosimo iz dela L. Kostica, koji je on usvom pravednom gnevu nazvao "KRADjA SRPSKOG JEZIKA"... U knjizi profesora Kostica ovo se nalazi na 46. strani:

/Ljudevit Gaj, "Izjavljenje radi Starcevicevog clanka o Serbima i serbskom jeziku", "Narodne Novine", od 3.studenog, 1852./

" Gaj je 1852. g. u polemici sa Antunom Starcevicem napisao, da je Pavle Vitezovic - Riter u osam knjiga opisao veliku srpsku istoriju (Serbia Illustrata) u kojima je priznao velicanstvo naroda serbskog, tako glede njegove vaznosti, kao sto i jezika. Kamo srece da je on, koji se u svoje doba za narodni jezik borio, namesto sto je hrvatski provincijalizam sa serbskim mjesao i tako neprakticno na neoborive zaprjeke nagazivao - kamo srece da je on onda, kao sto smo mi sada u novije vreme,

NAJGLAVNIJE GRANE JEZIKA, KOJI SE U IZOBILjU IZREKAH I U SVOJOJ CISTOTI NAJBOLjE SACUVAO, U SVOJOJ CJELOSTI PRIGRLIO I U HRVATSKU KNjIZEVNOST UVEO, MI BI SE ZAISTA SA SVIME NA DRUGOM STEPENU NAPRETKA DANAS NALAZILI."

On zamera, dakle, Riteru, sto on nije tada, sto godina ranije, uzeo srpski jezik za knjizevni rad. U istom clanku, pise u nastavku profesor Kostic, malo pred tim, Gaj kaze:

"Kako da se prepiremo sta je kod Srbljah narodno, sto li nije, kod Srbljah, u kojih od oltara do cobana nista biti ne moze, sto ne bi narodno bilo; kod Srbljah,

od KOJIH MI JEZIK U SVOJOJ MUDROSTI I U SVOM BOGATSTVU I OBICAJE U SVOJOJ IZVESNOSTI I CISTOCI UCITI MORAMO, AKO HOCEMO DA ILIRSKI ZIVOT OBNOVIMO..."

Dakle iz svega izlazi sasvim jasno, da Gaj nije krio, da je uveo srpski jezik kao jedinstveni jezik za Hrvate i to je vise puta ponovio. Profesor Kostic je pronasao svedocanstva, na osnovu kojih tvrdi, da je Gaj cak hteo da uvede uz srpski stokavski govor - posle Vukove reforme - i cirilicu, no u tome nije uspeo...
Pa ipak, koliko je i Gaj u svemu bio iskren, otome imamo jedan dokument, vremenski mnogo blizi i Gaju i Vuku i celoj situaciji izazvanoj "reformom". Bilo bi steta kad ne bi smo citaoce upoznali s tim tekstom, stampanim 1903. godine u Zadru, u "Ogranku Srpske Narodne Stranke", br.6, od 6.(19) februara - godine izlaska lista XXIV. Tu, na naslovnoj strani, pod nazivom "Ljudi i prilike" anonimni autor pise...:

"Prvi "reformatori" hrvatske knjige, Ljudevit Gaj i njegovo drustvo, uzeli su narodni srpski jezik za literalni jezik Hrvata iz motiva pretezno politickih, ali nijesu nikada poricali da je to srpski jezik. Oni su se nadali, da ce oba plemena, srpsko i hrvatsko, usvojiti ilirsko ime kao opstenarodno i da ce se poslije po sebi srpski jezik prozvati ilirskim. Tome se predlogu Srbi ne mogose prikloniti, jer im je narodna individualnost bila suvise izrazena, a politicke i narodno-kulturne tradicije suvise zive, da bi se mogli, po primjeru Hrvata, preko noci odreci svoje nacionalnosti. Odreci se imena svog i jezika svog narodnog, moze samo narod bez istorijske svesti.

Po primjeru srpskom, posto je misao o Ilirstvu propala, novija generacija hrvatska pocela je da se odusevljava za Hrvatstvo. Tu im je sad kao narucen dosao u Zagreb Djuro Danicic. Posto su hrvatski prvaci izmamili od njega pristanak, da srpski jezik nazove i hrvatskim, oni se poslije togani nisu samo na tome ustavili, da ga tako nazivaju u granicama svoga plemena, nego su poceli nametati i Srbima u Trojedinici i inace, dokle dopire vlast austro-ugarska.
Koliko je za preporodjaj hrvatskog imena zasluzan Ljudevit Gaj, koji je kajkavstinu ZAMJENIO JEZIKOM SRPSKIM, toliko je isto za taj preporodjaj uradio i Djuro Danicic, veliki filolog srpski, kome Hrvati treba da podignu spomenik, jer je on vise nego i koji Hrvat ucinio, da se osnuje Veliko-Hrvatstvo.
Da je Djuro Danicic bio i politicki obrazovan covjek, on bi bio prozreo i politcke teznje onih Hrvata, koji su oko njega obljetali. A da je imao i dovoljno zdrave nacionalne sebicnosti, on bi Hrvatima ovo rekao bio:

"Ja nijesam vlastan prekrstavati ime jezika, koji je krsten pre vise hiljada godina. Ako vam po volji bilo, da primite srpski jezik za vasu knjigu, onda nemate uzroka da se libite ni od njegova imena. Jer kao sto Belgijanci i Svajcarci, koji govore i pisu francuskim jezikom, nijesu prestali biti Belgijanci i Svajcarci, ili kao sto Amerikanci, koji govore engleskim, ili spanjolskim, nijesu prestali zvati se Brazilijancima, ili Amerikancima, tako isto i vi Hrvati necete prestati biti Hrvati, ako postujete ime jezika koji ste usvojili..."

Ono sto je ucinio Djuro Danicic, ne bi nikada ucinio jedan Vuk Karadzic, ili jedan Miklosic."

I ne bi doista! Daicic je za bratsku ljubav zaboravio pravi naziv svoga rodjenog jezika. Da bracu zblizi nazvao je svoj jezik "hrvatski ili ti srpski". Kad bi Danicic sad kojom srecom ustao i kad bi video, u sta se izvrgla njegova muka i njegovo nastojanje,

"VJECNOST BI MU KRATKA BILA DA SE ZA TO POKRIJE".

... Bilo je to godine 1903. Od onda od danas ta istorijsko - filolosko - etnografska smicalica je napravila mnoge - manje, ili vese stepene zavedenosti, neznanja i zabluda, pri cemu veliki broj igubljenih u istinu veruje, da je jekavska varijanta srpskog stokavskog govora uistinu hrvatski jezik, dok bi srpski bila samo ekavska varijanta. Onaj koji zeli da sazna o kakvom se strhovitom falsifikatu u ovom slucaju radi, neka procita osobito Beliceve rasprave o srpskom jeziku, iz kojih ce videti da su sve tri varijante: ijekavska, ikavska i ekavska - varijante srpskog stokavskog govora, koje cak i po Cijicevom misljenju vucu korene iz predhriscanskog perioda, upravo kao sto su hriscanskom racunanju vremena predhodili: SRB u lici, SEBINUM na Savi, Srbica u solunskoj temi i druge SRBICE i SERBIJE ili SERVIJE po Balkanu, sto uz odredjena svedocanstva
spominjemo na vise mesta u ovoj raspravi.
E sad, kad sve to znamo i uzmemo u obzir, da se vratimo zagrebackom skolskom udzbeniku za "hrvatski jezik", gde cemo na strani 150-oj da nadjemo sledece tvrdjenje:

"NO VEC KRAJEM 1835. GODINE IZLAZI PROGLAS U KOME SE PREDLAZE I NAJAVLjUJE UVOdjENjE STOKAVSKOG DIJALEKTA KAO JEDINSTVENOG KNjIZEVNOG JEZIKA KOJI CE UJEDINITI SVE HRVATE..."

Nalazeci, dakle, ovakvu definiciju "hrvatske jezicke reforme" i zlonamernu igru sa izrazima "Ilirija", "Iliricki", kao, npr., u recenici o:

"...potrebi za ujedinjenjem svih hrvatskih krajeva u jednu celinu - Iliriju, U KOJOJ BI SVU VLAST IMALI SAMO HRVATI, A SLUZBENI JEZIK BI BIO SAMO JEDAN - ILIRICKI",



Ne mozemo da se ne upitamo, u kolikoj meri je pri svemu ovome bio sam Gaj iskren? Mozda ne bismo pogresili, u koliko bi uzvratili: "Onoliko koliko su oduvek Hrvati bili iskreni prema Srbima..." Medjutim, da se na jedan naucni sistem da odgovor, moraju da se obave dublja istrazivanja i pronadju sva svedocanstva, tako da odgovor bude dobro obrazlozen i neporeciv. A da vidimo, sta su Hrvati dobili, domogavsi se na ovaj nacin srpskog jezika i kakvu su igru igrali s "ilirskom reformom", neka nam posluzi jos ovaj odlomag iz zagrebackog udzbenika:
" I ako je Gaj jos 1835.g. izdao svoj spis "Kratka osnova horvatsko-slovenskog pravopisanja", u kojem je najavio reformu pravopisa i iznio svoje misli o zajednickom hrvatskom jeziku svih Juznih Slavena, prve su novine pisane kajkavskim dijalektom i starim pravopisom, koji je vrvio zamrsenim glasovnim sustavom, posudjenim iz madjarskog, talijanskog i njemackog jezika". Odmah posle ovog uvoda, autori daju primer "hrvatskog pravopisanja", a ujedno i negdasnjeg "horvackog", koji tacno citiramo:
"Oglazs
Szvetloj y Prepostuvanoj Gozpodi vszakoga Ztalisha y Reda szlavnoga Naroda Szlaveskoga vu jasneh ztranasah, kakoti. Horvatom, Slavonczem, Dalmatinom, Dubrovnichanom, Szreblyem, Kranjczem, Koruschzem, Iztranom, Boshnyakom, ter oztalem Szlovenszem, vszem zadnyih Roda nashega y Jezika Lybitelyem y Zavetnikom lepo pozdravlenye!"
Iz navedenog oglasa se vidi sta su Hrvati doboli samovoljno prisvojivsi SRPSKI JEZIK, koji samovoljno - i evo kakvim lukavstvom - prozvase hrvatskim. Jer u udzbeniku, kojim se sluzimo, pisuci ovaj komentar stoji:
"Sirom zemlje nicu ilirske citaonice, uz koje se utemeljuju mnoge kulturne ustanove: Hrvatsko kazaliste, koje priredjuje prvu predstavu na hrvatskom jeziku... i Matica Ilirska - knjizevna zadruga, koja preuzima zadacu, da tiska knjige na hrvatskom jeziku..."
Dakle, evo kako je tekao proces "hrvatskog preporoda" u vezi s kojim autori zagrebackog savremenog udzbenika za "hrvatski jezik", Brigljevic i Tezak - kazu - Srbima za nauk i pouku:
"I ako su Ilirci tezili za tim da u svoj pokret ukljuce sve Juzne Slavene i na taj nacin PRVI POKRENULI PITANjE STVARANjA JUZNOSLAVENSKE DRZAVNE ZAJEDNICE, PO SVOM TEMELjNOM OBILjEZJU I ZNACAJU ILIRSKI POKRET JE OSTAO HRVATSKI NARODNI PREPOROD I JEDNA PREKRETNICA U KULTURNOJ POVJESTI HRVATSKOG NARODA"



Dakle - dok je Hrvatima za ostvarenje njihovih politickih i politikantskih teznji sluzilo "ILIRSTVO", oni su se njim sluzili, no cim su postigli svoj cilj, oni su ga pretvorili u Hrvatstvo i sve sto je iz toga proizaslo, a o cemu je istorija vec donela svoj sud. Oni su najzad, koristeci se jednom bezobzirnom politickom igrom, otisli jos i dalje, ozakonivsi i nekakvim ustavom i njegovim clanom 138 necuvenu stvar...

A taj clan 138. ustava glasi:

"U SR Hrvatskoj u javnoj je upotrebi HRVATSKI KNjIZEVNI JEZIK - STANDARDNI OBLIK NARODNOG JEZIKA HRVATA I SRBA U HRVATSKOJ, koji se naziva i HRVATSKI ili SRPSKI."

Definicija je uprkos lukavoj igri reci - paklena i dobro smisnjena. Po njoj ispada, da Srbi nemaju svog jezika, vec upotrebljavaju "standardni oblik narodnog jezika Hrvata"!

Na zalost, hrvatska jezicka falsifikovanja se ne zadrzavaju samo na tim, jer cemo malo dalje naci apsolutno neskriveno otimanje i prisvajanje stokavsko-jekavske varijante za jezik Hrvata. Coveku je tesko da poveruje, da drskost i bezobzirnost mogu da idu toliko daleko, ali evo tacnog navoda iz udzbenika za "hrvatski jezik", sa strane 158.:

"Nasa stara knjizevnost pisana je stokavskim, kajkavskim i cakavskim govorima razlicitih nasih krajeva",


Vrh
  
 
 Tema posta:
PostPoslato: 01 Nov 2005, 12:25 
Izvinjavam se na dugim postovima ali visočica povlači mnoga pitanja.

Evo jedna informacija za razmišljanje:


У јануару су Срби дочекали 7513. годину, по српском народном календару и то је најстарија година икада забележена у светској историји, тврди археолог Драган Јацановић, директор народног музеја у Пожартевцу.

Он каже да срски народни календар не рачуна време од рођења Исуса Христа, већ од настанка света, а то је по овом календару 5508. година п.н.е. Почетак бројења везује се за почетак најстарије землјорадничке културе, тзв. старчевачке. Година се делила на два оплугођа, и то на Ђурђевско и Митровско, од Ђурђевдана до Митровдана и обрнуто.

Аргументе за своје доказе Јацановић налази у народној поезији, али и на споменицима из 15. века. На Смедеревској тврђави словима је исписано да је Ђурађ тврђаву сазидао 6938. а не 1430. како је прихваћено у науци. Затим: Стефан је погинуо 6935, краљ Милутин је подигао цркву Јоакима и Ане у Студеници 6822, цркву Св. Ђорђа у старом Нагоричану 6821. године од стваранја света.


Vrh
  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 349 Posta ]  Idi na stranicu 1, 2, 3, 4, 5 ... 18  Sledeća

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 4 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs