Posto ne pamtim kad mi je dosadnije bilo,nedjelja a nijedne utakmice ni u jednom sportu na vidiku (cak ni hebeni Wimbledone,i to bih gledao danas
),i posto je ovo vjerovatno u godini dana najdosadnija sportska nedjelja,odlucio sam da vas pocastim kompletnom pricom o svom boravku u samostanu,jer vidim da vam je to neiscrpni izvor nadahnuca i inspiracije....dva su razloga...malo da budem u centru paznje u ovako dosadnom danu,a malo da vam dam dodatne municije za zajebavanje 
...pogotovo,nakon ovog Talijinog sinocnjeg pominjanja Slagera i opatica po 5000-ti put ...Vec sledece sedmice krece HNL,austrijanci,svajcarci,i bicete uskraceni za ovako dugacke i zanimljive postove 
Namjerno otvaram novu temu,da mi ne moze neko srat "sta gnjavis,boli nas q"....vidis temu,dosadno,preskocis i ne jebes me u zdrav mozak....al znam da ima poprilicno forumasa kojima ce ovo biti cak i zanimljivo....
elem...during the war....
Da malo pojasnim da to nije bio ni sex,da nismo isli tamo da jebemo,ni samo cuvanje samostana,vec da su se i ovi nasi bezbjednjaci u fazonu Ilije Cvorovica malo previse ufurali u situaciju,pogotovo iz ove danasnje perspektive
Mi se povukli iz Zapadne Slavonije po Oven-Stoltenbergovom planu,Plavi Sljemovi,ovo,ono...ne smijemo biti na Savi,ali blejimo na tih dozvoljenih 20-30 kilometara,da pratimo hoce li se primirje postovati i hoce li oni Nepalci i Argentinci stvarno stititi nas narod u Okucanima,Pakracu,Staroj Gradisci...I blejimo tu po Laktasima,Aleksandrovcu......S druge strane,preostalim Hrvatima u nasem kraju nije nimalo lako....Najebavaju iz dana u dan....Franjo Komarica za te civilne zrtve i kako tako,ali cim neko dirne bilo koju katolicku svetinju,isto jutro salje pismo na pet-sest adresa....Radovanu Karadzicu,Predsjednicima opstina Banjaluka i Gradiska,Vatikanu,Briselu.....Dal je Radovanu il nekome to dokurcilo,ta pisma svaki dan,il su bili pod medjunarodnim pritiskom,uglavnom,odluceno je da to mora prestati....Kapi koje su prelile casu su bile postavljanje eksplozivne naprave na vrata katolicke crkve u Topoli (u kojoj su tada bile 22 sestre
),i napad vatrenim oruzjem 22.jula na ovaj samostan u Aleksandrovcu.....I svasta nesto jos...Uglavnom,odmah sutradan,zove mene i jednog Zeljka iz Sarajeva (izbjegao iz centra,roditelji mu jos tad bili tamo
,a sad je inace komsija od Dzontre i 800 
),kapetan,bezbjednjak u kancelariju...i "objasnjava situaciju"....Kaze,idete u samostan..vas dvojica i Djuro..odgovorni ste mi ako sestrama bude dlaka sa glave falila!!!!.....i da odmah znate,svasta se tu dogadja....pacovski kanali i katakombe su u pitanju,Ustase dolaze,odatle ih prebacuju u ZNG preko Save.....Zapamtite,svako ko tamo dolazi i prica sa njima je neprijatelj!!!!....Al bez obzira,nas zadatak je da ih sacuvamo i imate sva ovlastenja da pucate bez upozorenja ko ih ugrozava!!!.....I ni slucajno da niste liznuli njihovu hranu!!!!...OTROVACE VAS!!!...Svaki dan cemo vam dovoziti hranu po dva puta dnevno!Onako,slusam,i vidim da mi se nesto ne uklapa tu....Pa kapetane,kako ce nas otrovat,najebace one same ako otruju tri vojna policajca?
-CCCCC,kako si samo naivan i glup!!!!!....pa nece te otrovati da umres sutra,to su otrovi koji djeluju nakon pet godina!!!...Pojedes danas,umres za pet godina!...Bjezte van!!!
I tako,negdje iza podneva,nas trojica u samostan,pod punom ratnom opremom.....Na Reginin ljubazni pozdrav,samo nezainteresovano klimnem glavom,i pitam gdje da se smjestimo?
Smjeste nas u neku sobu,lijevo slika Pape Jovana Pavla drugog,desno kardinala zagrebackog Franje Kuharica.....Dosadno....nema tv...nemamo karte...nemamo tranzistor....nemamo kockice za jamb....nemamo nista....po hiljaditi put slusamo predratne price jednog od drugih....gladni....Ajd,bice bolje sutra,zaspemo nekako....
Ustajemo....umivam se,brijem, i cujem da neko kuca na vrata....izadjem,sestra Dubravka...
-"Oprostite sto smetam,sta cete jesti danas,da vam spremimo"?
-NE!!!!!.....Nama vojska donosi hranu,nemamo mi nista sa vama!!!!!
Ona ode pokunjeno...
Glad vec preuzima razmisljanje o bilo cemu drugom,gledamo stalno na onaj put koji spaja samostan sa cestom Banjaluka-Gradiska,iscekujuci kampanjolu sa hranom....Nista...10,11,13,15h....Nigdje nikoga!!
Vise od gladi ne mozes ni sjediti....odemo do nekog njemackog groblja (valjda su Svabe zivile tu),tamo vidimo kako se prema Samostanu privlace neki loklalni kozojebi u srpskim uniformama,sa ko zna kakvim namjerama....rastjeramo ih (to nam je ujedno i zadnja akcija bila svih sledecih sedmica,jer se vjerovatno proculo da smo tu,u samostanu).....vratimo se u samostan,vidimo nekoliko sestara prenose neka drva,slazu....Onako,pogledamo se,razumijemo se ocima,kazemo im da se izmaknu i mi to poslozimo....bez ikakve komunikacije sa njima,ali ipak tad smo probili taj led....
Vratimo se u onu nasu sobu,naravno od kampanjole i hrane nista,vec skoro dva dana nista nismo stavili u usta,ne mozes vise funkcionisati normalno.....i sa prvim sumrakom,popizdim i odem pokucam tamo gdje sestre sjede...
-Izgleda da je neki sitni nesporazum i konfuzija kod nas u stabu,i nekom zabunom nam nisu dostavili hranu danas,da nemate mozda neki sendvic ili bar suvog hljeba?
Sestra Maristela prekrizi ruke -"JESUS MARIA!!!!!!!!.....PA STO NE GOVORITE???...EVO NAS!!"!!!!!!!!!!!!
Vratim se u sobu,nije malo proslo,idu sestre u povorci!!
Supa....Pita..Spek (zapakovan)....meso.....karton Danone vocnih jogurta (ja ih tad prvi put u zivotu vidio,nisam znao da postoji to!!
)...milka cokolade....I jedna od njih pita "Nadam se da se ne ljutite sto smo rakije donijeli,ne znam pijete li rakiju"....-Ne pijemo,ali ostavite,mozda neko naidje ...Uglavnom,ta rakija je bila u takvom kristalu,da ja ni prije ni poslije nisam vidio to...samo u ovim serijama Tako se rodilo jedno fino prijateljstvo....bas smo se postovali uzajamno....Satima smo pricali sa njima,izmedju ostalog kako ide to zaredivanje....Hecimovicka se u 23-oj godini zaredila....Regina u 25-oj....tad je vec imala 40+......Ja sam i tad bio povodljiv,sjecam se kako sam nakon desete rakije jedno vece mrzio Srbe,kad mi je sestra Regina pricala da su zlocinci prije mjesec-dva oteli naseg zupnika,fra Grgica,i kako mu se svaki trag gubi....kako je bio dobar covjek,i na primjerima mi objasnjavala kome je sve i kako pomagao,ne gledajuci na nacionalnost...Predragu Radicu sam imao pristup uvijek,ali jednom sam cak nakon Bok Jankovca bio i sa Gradonacelnikom Gradiske,Nebojsom Ivastaninom,i pitao ih obojicu,znaju li ista o tom covjeku....Niti su oni znali,niti sam ja do dana danasnjeg ikad saznao,da li je ubijen,vracen,razmjenjen...pa ako ima neko iz tih krajeva nek napise....
Hrana....mislim da je suvisno i da napisem da niko od vojske se nikad nije pojavio,i da sam dosad tamo mogao biti gladan
Svake nedjelje jednom stize sleper Karitasa....pun hrane,svega i svacega...sestre nam nude da uzmemo najmarkiranije jakne,mi necemo...dolazi Vinko Puljic,prica sa nama...skoro mu suze krenuse kad mu ja Zeljko pricao da nista o roditeljima ne zna pola godine....Dadne mu Nestle cokoladu,uzme adresu iz Sarajeva i obeca da ce ih odmah sutra naci......Uglavnom,ljudi su sad u BL,zamjenili stan za SA,i ako je Vinko imao i 1% u tom izvlacenju,svaka mu cast!!!
Nasa vojska...Jednom dosla ova dva-tri oficircica usred noci,kazu polupijani, u obilazak
...I to,jedno od one dve-tri veceri,kad sam ja pobjegao za BL ...Srecom,Zeljko CAR,na pitanje "Gdje je D...",rekao eno ga tamo na isturenom polozaju,nikad mi ne budemo sva trojica ovdje u samostanu....dezuramo....I isti ti oficiri,nakon dve nedjelje,kad je trebala biti smjena,doju sa tim koji nas trebaju mijenjati....Odu tamo kod sestara,i zovo mene i Zeljka nakon toga...
-Jel je...te vi ove sestre?
Kapetane....pobogu...???!!!
Pa mole nas na koljenima da ostavimo vas dvojicu!
-pa dobro,imaju povjerenja,naucile na nas,sta je tu cudno?
-Pa sto ne traze da i Djuru ostavimo?
-Pa,jbg,otkud ja znam sto ne traze,covjek nije pretjerano pricljiv,komunikativan,ozbiljnije od nas i profesionalnije prilazi obavezama...
Uglavnom...ostali smo tu jos...Tako da je vjerovatnije da su sestre mene spasile nego ja njih,jer tad su bili zavrsne borbe i za koridor,i za Derventu,Brod....
Eto,ispricao sam sve cega sam se sjetio,i nadam se da nece biti ovih ruznih insinuacija vise,ovo je jedna fina prica o neprirodnom prijateljstvu u ratu....Volim ih!!
?
, a slagera neko od forumaša ko bi odgovarao njegovim tadašnjim godinama... 