Mileva Vakičić iz Male Obarske kod Bijeljine u nedjelju je ugasila stotu rođendansku svjećicu i zakoračila u novi životni vijek okružena pažnjom i ljubavlju najbližih.

Na Milevinom rođendanskom slavlju okupio se veliki broj rodbine, komšija i prijatelja, a stogodišnja starica je u zdravici svima poželjela da dožive duboku starost u zdravlju i veselju.

Tokom životnog vijeka baka Mileva je mnogo toga "preturila preko glave", a godine su pored starosti doprinijele slabljenju sluha i jasnog sjećanja životnih priča.

Ipak, jasno se sjeća da je svog pokojnog muža Živana upoznala na igranci u svom rodnom selu Popovi kod Bijeljine.
"Bila sam sa ostalim curama na vašaru za praznik Cvijeti 1930. godine. Igralo se u kolu, a u kolu je bio i Žiko, lijep k'o lutka. Spazili smo se, nekoliko puta je i mene zvao, ali ja nisam htjela. Kad je kolo stalo, Žiko mi je prišo i pitao što ne dođem kad me zove, a ja sam mu rekla da ne umijem igrati. Poslije je svake nedjelje dolazio da me vidi, a moj brat mi je rekao da se udam za Žiku jer su mu ruke pune žuljeva, a to znači da voli da radi. Udala sam se i došla da živim u Maloj Obarskoj, a moj Žiko i ja smo zapeli i radili da napravimo novu kuću i oko kuće", priča ova starica.
Baka Mileva je ispričala da su živjeli na jednom imanju Žiko i njegov brat Bogdan, ali i da su tokom Drugog svjetskog rata odvedeni u zarobljeništvo u Njemačku.

"Radila sam na njivi, orala, kopala, tkala ćilime i čekala moga Žiku. Svoje djece nismo imali, ali nam je bog dao da su djeca od djevera dobra pa i danas vode brigu o meni", ispričala je stogodišnja baka Mileva, ali ni sama ne zna koji je recept za dugovječnost.

"Uvijek sam voljela slatko, ja bi i slaninu zasladila koliko volim slatko, a bogami, znala sam uzeti kad se puno umorim i po jednu do dvije čašice rakije", ispričala je baka čiji je brat takođe doživio 102. rođendan.

Pantelija Vakičić, sin bakinog djevera, vodi računa o strini, a takođe i njegova braća Drago i Stevo. Pružili su joj pažnju i ljubav kao da su njena djeca, a to čine i danas. Ljubav su strini koja je rođena davne 1910. godine potvrdili i obilježavanjem stotog rođendana.

(Nezavisne)

Predstavnici Administrativne službe grada Banjaluka i Centra za socijalni rad posjetili su danas Boju Novaković. Povod za posjetu bio je 105. rođendan ove vitalne starice.

Kako i priliči, baka Boja je dobila poklone za rođenadan, a Administrativna služba Grada i Centar za socijalni rad obezbijedili su novčanu pomoć.

Čestitku je uputio je i prvi čovjek grada, Dragoljub Davidović.

Direktor Centra za socijalni rad, Borka Vukajlović, rekla je da se porodica u kojoj živi Boja Novaković nikada nije obraćala Centru za novčanu pomoć, iako u porodici niko nije zaposlen. Ona je naglasila da su institucije tu da pomognu, ali da ne mogu snositi svu odgovornost.

Koordinator za međunarodnu saradnju u Kabinetu gradonačelnika, Biljana Jošić-Bajić, u ime Grada Banja Luka, izjavila je novinarima da se Grad sa zadovoljstvom uključio u akciju Centra za socijalni rad, da se na dostojan način obilježi 105. rođendan, jedne od naših najstarijih sugrađanki.

Inače, Boja Novaković živi u Drakuliću i od živih potomaka ima samo unuke, dok su joj djeca stradala u Drugom svjetskom ratu. Iako je zagazila u drugo stoljeće života, baka Boja je veoma vitalna i sjeća se mnogih događaja iz prošlosti. Kaže da recept za dugovječnost nema, ali da uvijek voli pojesti kukurzni hljeb. Da je veoma oštrog uma pokazala je odgovarajući na molbu novinara da uputi poruku mladima. Jasno je rekla: „Djeco, kako radite, tako će vam se i vratiti".