wtf? kakve droge
](./images/icons/smile/eusa_wall.gif "Brick wall")
evo sa drugog foruma
Citiraj:
Oscar Wilde, jedan od uživalaca ovog neobičnog pića, jednom je napisao: "Prvi stupanj opijanja apsintom nije ništa posebno, u drugom vam se počinju priviđati čudovišne i okrutne stvari, ali ako izdržite, na kraju ćete doći do završnog stupnja i tada ćete vidjeti stvari koje želite vidjeti - prekrasne, neopisive stvari".
POVIJEST
Rimljani su ga zvali absinthium (absinthial - lat. gorak), a Grci apsinthion, što znači "nepitak" (zbog gorkog okusa).
Artemisia absinthium (pelin), biljka posvećena božici Artemidi, upotrebljava se u medicini već više od 3500 godina. Grci su je smatrali lijekom protiv trovanja kukutom i gljivama, a Hipokrat ju je prepisivao protiv žutice, reumatizma, anemije i menstrualnih tegoba. Absinthe, pelin u svojoj francuskoj verziji, ipak je najpoznatiji kao glavni sastojak likera, čiji je recept, prema legendi, vještičije djelo.
Apsint je liker koji se proizvodi od anisa, pelina i šećera, a sadrži i do 72 posto alkohola. Navodno ga je prvi put pripravio dr. Pierre Ordinaire 1792., a svoj "lijek" nazvao je Artemisia Absinthium. Napitak ubrzo dobiva nadimak "La Fée Verte" ili "zelena vila", zbog svoje specifične boje. Ovaj lijek ubrzo postaje omiljeno piće, pogotovo među francuskim vojnicima u Sjevernoj Africi, koji su u apsint počeli dodavati anis da mu poprave okus.
Vrhunac popularnosti apsint je dostigao između 1880. i 1914. godine, kada je postao simbol boemskog duha Pariza. Francuzi su 1874. popili 700 hiljada litara ovog pića, a do 1910. njegova potrošnja se popela na 36 miliona litara u godini.
SLAVNI KOJI SU GA VOLJELI
Zaštitni znak apsinta je kreacija Oskara Wildea: smaragdno-zelena vila (l’heure verte) koja napijene prevodi u carstvo apsintalnih halucinacija čarobnim žezlom od opala. Osim Wilde-a, apsint je bio omiljen i medu drugim umjetnicima tog doba. Izmedu ostalih, pili su ga Ernest Dauson, Pablo Picasso, Artur Rimbaude, Toulouse-Lautrec(pio je apsint s konjakom-taj mix nazvao "un tremblement de terre"-potres) i Charles Baudelaire.
Najvatreniji poštovalac apsint-kulture bio je, ipak, Van Gogh. Hommage ovom piću dao je svojim djelom “Flaša apsinta”, a sa apsintom je žvakao pelin kako bi u organizam unio što više apsintola.
U ludilu izazvanom trovanjem apsintom je pojeo neke slike i otkinuo svoje uho, a na njegovom grobu raste bijeli kedar, po cijem je klasičnom imenu “thuja” aktivna supstanca apsinta i dobila ime. Ernest Hemingvej je napisao “Za kim zvona zvone” pod uticajem apsinta.
Apsint je proslavio Napoleon…naime, Napoleonovi su vojnici morali imati sa sobom svaki po bocu apsinta… kao prvo, ima velik postotak alkohola, zatim navodna ljekovita svojstva toga napitka te na kraju najvažnija stvar…što je legendarno utjecao na vojnike..naime, postoje zapisi očevidaca da nakon što su si cugnuli apsinta, vojnici nisu osjećali strah i takvi ludi svojevoljno išli i u najstrašnije bitke, a što je još luđe, vojnici nisu gubili kontrolu nad svojim pokretima niti su postajali slabiji..upravo suprotno
FAQ
Poslato: 11 Maj 2010, 10:51 
