citam vijest o kimiju na klix portalu, i standardno medjunacionalne prepirke, postavio neko ovo:
Citiraj:
2. Hatišerif (zakon) „pravilo prve bračne noći“ Tokom boravka Turaka u dugom periodu od 500 godina na teritoriji sadasnjeg Balkana, prema Srpskim izvorima, tvvrdi se da je bilo na snazi pravilo "Prava prve bracne noci" sto znaci da je prilikom zenidbe srpskog momka i srpske djevojke ONA morala prvu bracnu noc da provede sa Turskim namjesnikom za taj kraj. Uzimajuci u obzir plodnost Turaka, kako u tom periodu a tako i danas, te nepoznavanje kontracepcije i genetsku nauku moze se tvrditi da je vecina tih tek udatih djevojaka zatrudnjela a dobar dio njih logicno rodile i sinove. Genetska nauka tvrdi da svakom oplodnjom zenske jajne celije spajaju se karakteristike oba roditelja koje se direktno prenose na dijete. Ociti primjeri su djeca iz brakova izmedju crnaca i bjelkinja gdje se radjaju djeca sa nijansom koze koja nije bijela ali ni crna kao kod crnaca - mjesanac (u nasem narodu nazvani POLUTANI) te mesnate usne i siroki nosevi. Da bih potkrijepio svoju teoriju i tvrdnju da je u Srbiji u to vrijeme u Srpskim porodicama rodjen ne mali broj Srpsko-Turskih "polutana" molim vas da obratite paznju na nemali broj tamnoputih Srba u Srbiji BiH i dalje. Najveci broj u krajevima koji su najduze bili pod turskom upravom i najizolovanije zajednice kao Vranje npr. Znamo da Zvjezdase zovu cigani iako nemaju veze sa Romskom populacijom. Pogresne su tvrdnje da je u Srbiji veliki broj Romskih stanovnika. Ta tamnoputost potice od genetskog mijesanja djece koja su rodjena u brakovima sklopljenim u periodu od 500 godina dok su Turci vladali Srbijom i Balkanom i svestrano koristili svoje pravo prve bracne noci. Iz svega ovoga proizilazi da su Srbi vecim dijelom Turci.
3. „Snohačestvo“ – stari tzv. Srpski običaj, odnosno običaj Turskih pravoslavaca Stari običaj kod Srba, preuzet iz južnih krajeva, tačnije od braće Grka. Sastoji od toga, da otac, oženi još maloletnog sina nekom starijom devojkom, a da je on ili dever pre toga ''isprobaju'', u nekim slučajevima sve do sinovljevog punolestva (ili povratka iz vojne službe) otac bi spavao sinovljevu ženu, jbg. šta znam valjda da iz svih pozicija isproba kakvog je karaktera mlada. Selo je naravno ovo prihvatalo sve do sinovljevog punoletstva bez osuđivanja oca. Katkad bi se ocu omaklo, pa bi napravio sinu brata, i to ne običnog nego od venčane žene. Naravno, sada takvih slučajeva nema, ili se barem ne zna za njih jer smo mi ipak sada Evropejci, a i šta bi na to rekla frau Angela i milosrdni Solana, kao i Soroš-i i ostali ološi. Naravo postoje mnoge narodne pesme u kojima je to opisano, pa evo jedna da začinim: ''Brate moj, moje žene sin, trči reci ocu, da mu ide sin'' E moj ti Turčine, tuski pravoslavče!
4. „Lapot“ – stari tzv. Srpski običaj, odnosno običaj Turskih pravoslavaca Prema Jevremu Brkoviću (Glosarij, Aurora, Zagreb, 1996) "riječ lapot se odnosi na običaj ubijanja starih članova porodice, kada oni više ne mogu da rade i svojim radom pridonositi materijalnim potrebama domačinstva.Taj se običaj zadržao u Istočnoj Srbiji sve do dvadesetih godina 20. stoljeća. Spomenuta forma parentocida, znači ubijanja vlastitih roditelja, bila je dio narodnih običaja u području Homoljskih planina, Zaječara, u Negotinskoj Krajini, selima oko Pirota, itd." Akademik Prof.Dr Tihomir Đorđević, u svome djelu "Naš narodni život", objavljenom 1923. godine u Beogradu, a u izdanju Srpske književne zadruge, kaže: "Prema tradiciji, kako je zabilježio gospodin G.Trojanović, kada neko postane star i slab, familija se sastaje i donosi odluku da se ta osoba ubije. Ubijanje ili bolje rečeno egzekucija porodične odluke, izvodila se javno u prisutnosti publike. Prije toga bi selom, u kojem se trebalo javno izvršiti takvo zlodjelo, išao seoski glasnik i vikao:" U tom i tom selu, u toj i toj kući, biće izvršen lapot. Dođite svi na podušje" "U tačno određeno vrijeme kada su se ostali suseljani skupili ispred kuće, iz nje bi članovi familije izvodili nesretnog starca ili staricu, kojem bi na glavu stavljali jedan tanak kruh (lebac) od kukuruznog brašna, koji bi povezali oko žrtvine glave pomoću neke marame. Tada bi sinovi i kćeri ubijali starca ili staricu udarcima toljaga ili sjekira po glavi. Nakon toga groznog ubistva, svi prisutni bi ulazili u kuću na podušje, da jedu i piju, te da svi, a posebno "deca", žale ubijenog, kojeg navodno "nisu ubili" njegovi najbliži, već se "krivica" prebacivala na kukuruzni kruh (lebac) na žrtvinoj glavi, kao taj je kruh kriv za njenu smrt."
zanemarite ove uvrede i podbadanja, jel ovo neko izmislja ili sta? konkretno najbizarnija stvar je ovo zadnje, lapot.. zivote dragi.
sad guglam i negdje pise da ovo pod broj 3 i dan danas postoji..
FAQ
Poslato: 07 Avg 2013, 18:38 
