Mili Bože velikoga jada
> Usred lijepog na Vrbasu grada
> Banje Luke od Krajine ljute
> Kad stolova vožde od Laktaša
> Dodik Mile pravi harambaša
> Kad stolova, kad upravlja mudro
> Bi mu srce plahovito, ludo
> Zanesito pjesmom i merakom
> Zaljubljeno bolom i sevdahom;
> Sve je Mile im'o što je treb'o
> Što je trebo,i što nije treb'o
> Al' mu oko zagledalo luče
> Što se zove Monika Beluče
> Zagledalo pa se zaljubilo,
> Procvjetalo srce silnim žarom
> Silnim žarom, ko krošnja beharom;
> Pati Mile grozne suze roni
> Silno plače srce mu se lomi
> Što ga Mona neće za dragana
> Nit' ga hoće ko svog Talijana;
> Gleda Milu njegov mili pobro
> Mili pobro, što mu misli dobro
> Silan Emir vožde s Mećavnika
> S Mećavnika, al' iz Drvengrada
> Gleda Milu te mu žao bješe
> Kako pati, kako grozno strada
> Od strašnoga ljubavnoga jada
> Pak on šalje knjigu plahovitu
> Plahovitu, knjigu glasovitu
> Svome bratu Dodik Miloradu
> Da mu srce ne lomi se ludo:
> "Bogom brate Mile od Laktaša
> Bogom brate mili harambašo
> Ja te gledam, srce mi slama
> Kako tebi glave dođe dama
> Talijanka Monika Beluče
> No ti velem diko i poštenje
> Ti si meni činio znamenje
> Pak ću i ja tebi učiniti
> Dovešću ti Moniku Beluče
> Tvoje milo, srcu drago luče
> Da je gledaš, da te želja mine
> Želja mine, a tuga umine;"
> Knjiga pade Milu na koljena
> Knjiga pade, tuga mu nestade
> Oko srca toplo mu postade
> Čekat' Monu tada Mile stade;
> Kako Emir obećao bješe
> Tako Milu učiniti htješe
> Pak dovede Moniku Beluči
> Svojem bratu, da s' više ne muči;
> Kad je vidje Dodik Milorade
> Kad je vidje kako njemu ide
> Kako ide svojim vitkim stasom
> Noge mu se u koljenu sijeku
> Srce igra, pamet se okrenu
> Pak on vako Moni napomenu:
> "Mila Mono srce moje drago
> Ja bih tebe poljubio rado
> Uveo te u moje odaje
> Poleg'o te na meke divane
> Da te gledam, da milujem blago
> Tvoje grudi i bijele obraze;"
> Kad ga čuše Monika Beluče
> Milo joj je oko srca bilo
> Htjede Milu obraz da poturi
> Da je ljubi, da se baš potrudi;
> Al' da vidiš jada iznenada
> Kada Mona preko praga pođe
> Da kroz dvore Miletove prođe
> Ugleda je Dagičević Željka
> Miletova priležnica ljuba
> Mila ljuba i u svemu druga
> Pak joj neda svoga Milorada
> Nit' njegovih polja i livada
> Vako Željka Moni poručuje:
> "Odbij kučko Monika Belućko
> Odbij, bježi od mog Milorada
> Jer tako mi polja i livada
> Da si jošte tolika glumica
> Ne bi tebi Milova stolica
> Nit' bi tebi njegovo znamenje
> Duge ruke, široko ramenje;
> On je moje blago i poštenje
> Kaplja rose, cvijeće i ljubljenje;
> Kad je čuše Monika Beluče
> Kad je čuše kako se rasrdi
> Prepade se i maglu uhvati
> Neće Mona da glavu izgubi
> Zbog delije da se s Željkom sudi;
> Kad to vidje Dodik Milorade
> Osta tužan, bez ljubavi kužan;
> Tako biva kad se dvije ljubi
> Tako biva, tako kažu ljudi.