Kao uvod u pojam permakulture preporučio bih knjigu jednog od pionira ove, u stvari, životne filozofije, japanca Masanobua Fukuoke pod nazivom
"Revolucjia jedne slamke"Isječak iz knjige:
Cilj (korporacija) je da svega nekoliko ljudi ostane u poljodjelstvu. Poljoprivredni autoriteti kažu da manji broj ljudi, koristeći veliku modernu mehanizaciju, može postići veće prinose na istoj površini. To se smatra napretkom poljoprivede. Nakon rata 70-80 posto Japanaca bili su seljaci. Taj je broj brzo spao na 50 posto, pa na 30 posto, 20 posto, i sada iznosi oko 14 posto. Namjera je Ministarstva dosegnuti razinu Europe i Amerike - da manje od 10 posto ljudi ostane na zemlji, a ostali da se odgovore od zemljoradnje.
Po mom mišljenju, bilo bi idealno da se 100 posto ljudi bavi poljodjelstvom. U Japanu imamo samo 1000 m2 obradive zemlje po osobi. Ako bi se svakoj osobi dalo 1000 m2 , to jest pola hektara po peteročlanoj obitelji, bilo bi to više nego dovoljno da se obitelj prehrani preko cijele godine. Ako bi se prakticiralo prirodno poljodjelstvo, poljodjelac bi imao dovoljno vremena za odmor i društvene aktivnosti u seoskoj zajednici. Mislim da je to najizravniji put prema tomu da ova država postane sretna, ugodna zemlja.
JEDNOSTAVNO SLUŽITE PRIRODU I SVE JE U REDU
Ekstravagantnost želja temeljni je uzrok koji je doveo svijet u sadašnju nepriliku. Radije brzo nego polako, radije više nego manje - taj munjeviti "razvoj" neposredno je povezan s prijetećim društvenim kolapsom. Jedino čemu je on poslužio jest odvajanje čovjeka od prirode.
Čovječanstvo mora prestati čeznuti za materijalnim posjedovanjem i uspjehom pojedinca, te se okrenuti duhovnoj spoznaji. Poljoprivreda mora zamijeniti glomazne mehaničke operacije malim posjedima koji su usmjereni samo na život kao takav. Materijalnom životu i ishrani mora se dati jednostavno mjesto. Ako se to učini, rad postaje ugodan, a duhovni prostor za disanje postaje bogat.
Što poljodjelac više povećava opseg svojih operacija, to njegovo tijelo i duh postaju sve rastreseniji i on se sve više udaljuje od duhovno zadovoljavajućeg života. Život na malenom posjedu može se činiti primitivnim, ali živeći takav život postajemo sposobni spoznati Veliki Put. Vjerujem da će se onome tko duboko poštuje svoje susjedstvo i svakodnevni svijet u kojem živi otkriti najveći od svih svjetova.
Pri kraju godine poljodjelac iz davnih vremena koji nije imao više od jednog jutra zemlje, mogao je otići u brda i tijekom siječnja, veljače i ožujka loviti zečeve. Iako su ga zvali siromašnim seljakom, ipak je sebi mogao priuštiti tu slobodu. Novogodišnji praznici trajali su oko tri mjeseca. Postupno su se smanjili na dva mjeseca, mjesec dana, i sada je Nova godina trodnevni blagdan.
Skraćivanje novogodišnjih praznika pokazuje kako je poljodjelac postao prezaposlen i kako je izgubio svoju psihofizičku lakoću i udobnost postojanja. Uz modernu poljoprivredu poljodjelac nema vremena napisati pjesmu ili skladati melodiju.
Neki dan, dok sam čistio mali seoski hram, iznenadio sam se primijetivši da na zidu vise nekakve pločice. Obrisavši prašinu i zagledavši se u mutna, izblijedjela slova, uspio sam pročitati na desetke haiku pjesama. Čak i u tako malenom selu poput ovog, dvadeset ili trideset ljudi sastavilo je haiku pjesme i ponudilo ih kao zavjetni dar. To pokazuje koliko su ljudi nekada imali slobodnog vremena. Neki od tih stihova mora da su stari nekoliko stotina godina. Ljudi koji su ih tako davno napisali vjerojatno su bili siromašni seljaci, ali su ipak imali dovoljno slobodnog vremena da se i time bave.
Danas nitko u selu nema vremena za pisanje poezije. Tijekom hladnih zimskih mjeseci svega nekoliko seljaka nađe vremena da se išulja na dan ili dva u lov na zečeve. U eventualnoj dokolici televizor je središte pozornosti i izostaju jednostavne razbibrige koje su obogaćivale svakodnevni život seljaka. Na to mislim kada kažem da je poljodjelstvo postalo duhovno bijedno i slabo, jer se brine samo za materijalni razvoj.
Lao-Tzu, taoislički mudrac, kaže da se cjelovit i pristojan život može proživjeti u malenu selu. Bodhidharma, utemeljitelj zena, proveo je devet godina živeći u pećini. Briga oko stjecanja novca, te oko širenja, razvoja i uzgajanja profitabilnih usjeva, kao i njihova otpremanja nije put poljodjelca. Bili ovdje, brinuti se za malo polje, raspolagali slobodom i bogatstvom svakoga dana - to je morao biti izvorni put poljodjelstva.
Raspoloviti iskustvo i nazvati jednu stranu fizičkom, a drugu duhovnom uskogrudno je i zbunjujuće. Ljudi ne žive oviseći o hrani. U krajnjem slučaju, mi i ne možemo znati što je hrana. Bilo bi bolje kada bi ljudi prestali uopće misliti o hrani. U skladu s tim, bilo bi dobro kad bi se ljudi prestali zamarati otkrivanjem "istinskog smisla života". Nikad ne možemo znati odgovore na velika duhovna pitanja. Rodili smo se i živimo na Zemlji da bismo se neposredno suočili s realnošću življenja.Življenje nije ništa više nego rezultat rođenja. Što god ljudi jeli da bi živjeli i što god mislili da moraju jesti da bi živjeli, nije ništa drugo nego nešto što su umislili. Svijet je tako uređen da ljudi ne bi imali razloga očekivati glad ako bi se oslobodili svoje volje i pustili prirodu da ih vodi.
Jednostavno, živjeti ovdje i sada - to je istinski temelj ljudskog života. Kad naivno scijentističko znanje postane temelj života, ljudi počinju živjeti kao da ovise isključivo o škrobu, mastima i bjelančevinama, a biljke o dušiku, fosfatima i potaši.
A znanstvenici, ma koliko istraživali prirodu, ma kako daleko išli u istraživanjima, na koncu mogu samo shvatiti kako je ona savršena i zapravo tajnovita.
Iluzija je vjerovali da se istraživanjem i izumima može stvoriti nešto bolje od prirode. Mislim da je jedina posljedica ljudskih naprezanja na koncu ta da spoznaju ono što bi se moglo nazvati ogromnom neshvatljivošću prirode.
A što se poljodjelskog rada tiče, vrijedi: služite prirodu i sve će biti dobro. Poljodjelstvo je nekad bilo sveti posao. Kad se čovječanstvo udaljilo od tog ideala, uzdignula se moderna komercijalna poljoprivreda. Kad je seljak počeo uzgajati biljke da bi stekao novac, zaboravio je stvarna načela poljodjelstva.
Naravno da i trgovac ima svoju ulogu u društvu, ali glorifikacija trgovačkih aktivnosti odvlači ljude od spoznaje istinskog izvora života. Poljodjelstvo, kao zanimanje koje je unutar prirode, leži blizu tog izvora.
Mnogi su poljodjelci nesvjesni prirode čak i kad žive i rade u prirodnom okruženju, a poljodjelstvo upravo pruža mnoge mogućnosti za razvoj te svijesti."Hoće li jesen donijeti vjetar ili kišu, ne mogu znati, ali danas ću raditi na poljima." To su riječi jedne stare seoske pjesme. One izražavaju istinu poljodjelstva kao način života. Bez obzira na to kakva će žetva ispasti, hoće li ili ne će biti dovoljno hrane,
u jednostavnom sijanju sjemena i nježnoj brizi za biljku pod vodstvom prirode leži radost.Više o permakulturi može se pročitati na slijedećim internet strancama:
http://www.kneja.hr/modules/mastop_publ ... rmakulturahttp://pikaiprijatelji.com/site/modules ... kultura%3FKao i u knjizi
"Uvod u permakulturu"
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Upravo danas sam krenuo sa pripremom svog prvog povrtnjaka koji planiram "izgraditi" na principu bio vrta,sa što većim udjelom "permakulturnog" načina uzgoja i organizovanja. Čak sam jesenas otvorio temu "Kako do vlastitog bio vrta" u kojoj sam planirao korak po korak prikazati to što budem radio. Malo me zeznuo nedostatak vremena jesenas tako da sam sa pripremom zemljišta krenuo tek danas ali se nadam da mi to neće puno unazaditi "projekat".
