Zavisi to sve od okolnosti. Nemoguce je odgovoriti na anketu jer uvijek postoji milion faktora koji presudjuju. Najbitnija su osjecanja koja gajimo prema osobi koja nas je prevarila. Ipak, mislim da bih oprostila prvu prevaru, ali drugi put nikako. Prvi put se moze preci preko toga, mozda su jednostavno bile takve okolnosti. Malo bih mu stala na zulj, ali ako vidim da mu je stalo oprostila bih. Ali ako se to desi ponovo, koliko god vi tu osobu voljeli, nemoguce je odrzati jednaku kolicinu povjerenja. Osim toga, osjecas se izigrano, kako da neko pravi budalu od tebe.
Nakon normalnog raskida se podrazumijeva odrzati prijateljski odnos, ali ako je raskid u kombinaciji sa svadjom, ja glasam za zdravo na ulici.

Ja bih joj oprostio, ali samo ako je neka fina i poštena djevojka...

E jesi panglu. Dragi kolega pa ti nisi normalan.

Ironija (grč. εἰρωνεία, eironeia = hinjeno ignoriranje) jezični je izraz i figura u kome je pravo značenje riječi ili prikriveno ili suprotno doslovnom značenju izraza, upotrijebljenih riječi.

Ironija je forma crnog humora.

Slušatelj treba shvatiti da se ono što se govori ne misli doslovno. Ironija je u dramskom komadu kad je publici očito što slijedi, dok to glumac na sceni očito ne razumije, i ponaša se sasvim suprotno očekivanjima publike.

@Nicole, što se ljutiš, ti si prva djevojka koja se javila

oooopsssss Azdajice i Liso sorry..

Mene daleko vise zanima pitanje: kako pogledati sam sebe u ogledalo nakon prevare? Jebiga, tu osobu ces u najgorem slucaju jako mnogo povrijediti, izgubiti kao partnera i kao prijatelja, ali to je sve relativno, partnera ce uvijek biti, i prijatelja, no ti ostajes sam sa sobom i svojom sramotom, ne razumijem kako neko ko ima osjecaj casti moze da prevari partnera, ja bih se osjecao kao govno, ne bih nikada mogao vise sam sebe gledati istim ocima.