Procitah sve od pocetka.
Evo, i ova izgubljena dusa trazi savjet.
Moja prica je slicna ratkop-ovoj. Recimo, slicna.
Godina i po dana. Dosta smo razliciti, no sve je stimalo bas kako treba. Najezis se kad ti prica o zajednickoj buducnosti.
Oboje smo i ranije bivali u "duzim" vezama. Studenti smo, oboje imamo jos najmanje godinu da zavrsimo. Neizvjesnu buducnost.
Nema osoba sa strane, nema ljubomore, nicega. Osim njegove teske naravi. I mog prgavog jezika.
On je u depresiji vec duze vrijeme. Cini mi se od pocetka veze, samo je to vjesto skrivao na pocetku dok se jos nisam upecala.
Zbog neostvarenih snova, zbog materijalnog statusa i malih milion razloga. Lako odustaje od svega, nekad kao pusten niz vodu.
Ja sam odgajana "ostro", prozivjela sam gore stvari, te sam, zeljeci mu pomoci, nenamjerno povrijedjivala njegovu sujetu, ego... sta vec. Dosta puta mi je to prigovarao. To su za njega bili udarci, za mene tek grube rijeci koje su za cilj imale da se digne na noge, i prestane kukati.
Uzasno je tesko voljeti osobu u takvom stanju, iako sam i sama bivala u gorim.
Pa raskini, pa se pomiri. Kad se pomirimo - veza bolja nego prije. Trudi se, iznenadjuje me, ja njega. To je ono sto me stalno vracalo!
Impulsivna sam, strastvena. Pa greska koju sam ja cinila bio je nepromisljen raskid, i lako pomirenje.
Ljudi se lako naviknu na to. Desavalo mi se da sam ja tri dana "na iglama", zovne me, i kaze da to nije bio raskid vec da se naljutio.
Kad sam ga prvi put "izgubila" (uh, dosta navodnika) shvatila sam koliko mi znaci, te sam nadalje pazila sta pricam, shvatila da ne iskazujemo ljubav na isti nacin, te mu se prilagodila. Poslije toga, kad je i on shvatio da ga volim, raskidi mu nisu tesko padali.
Medjutim problem se vracao, cim ne uradim nesto sto bi njemu znacilo, on se ne javlja dva dana. Ne uradim, jer ne citam misli.
On kao da kad je u toj fazi, prvo gurne nasu vezu pod voz.
Sad sam i ja polako otupila, ne znam ima li smisla da jedno gura vezu, da se prilagodjava.
Pitam se da li su to uopste faze, ili crta njegovog karaktera.
Da li je stvarno tolika kukavica, pa uzima za razlog njegovo stanje, i nema mi hrabrosti reci u lice da je kraj?
Ili sam ga povrijedila negdje prije, nije siguran u nas, i nije u stanju da daje energiju?
U svakom slucaju, ne zna se ko je zbunjeniji od nas dvoje.
Napisah se, hvala.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Volio si ju.. Ostavila te.. Nije kraj svijeta.. Ima nas koji smo ostavljani, koji smo patili, koji smo mislili da cemo umrijeti jer je bas ta osoba ona prava za nas.. I onda dodje neko i zaboravis da si volio prije.. Ajde, gore glavu i ne jauci k'o Damjanov Zelenko 
