Ahm...ovo bi moglo biti malo blentavo, ali ne bih rekao lose...
Bila je neka zurka u 8.razredu in the mothafuckin' hood. Ja vec smoren od gungule zurke, s pivom u ruci (i nesretnom ljubavi prema jednoj koja me (valjda)nije htjela u srcu), probah da se sklonim u jednu prostoriju u kojoj nije bilo nikoga. Onako u mraku sjedam na pod kraj kauca kad me neki prijatan zenski glas pracen finom siluteom pozva da sjednem kraj nje(bila je vec u sobi prije nego sto sam usao a ja nisam imao pojma o tome). Sjeo sam kraj nje i pricali smo tako sigurno jedno sat vremena, a razgovor je samo tekao kao da se poznajemo sto godina. Pricali smo o necemu desetom, volio bih da znam o cemu. Stvarno mi se svidjela i onako u mraku, na slijepo. Otpratio sam je kuci kasnije. Sutra izasao s njom u setnju po naselju i takoreci smo blejali negdje do ponoci, zavrsili kod njenih komsija na stepenicama, a onda smo se malo ljubili ispred njene kuce...Bilo je fucking unbelivable dobro i stvarno mi se svidjala. Ostala mi je je u veoma lijepom sjecanju, a od nje sam(mislim) povukao i fetish prema djevojkama visim od sebe

.- Jebiga, mora negdje biti i taj funny dio.
Pomalo jeziva stvar je da se toga sjecam izrazito realno(osjecam na kozi da je bilo prohladno, sjecam se izgleda oblaka na nebu, sjecam se mjesecine i drugih stvari koje ne bih nabrajao), toliko realno da mi se ta sjecanja cine stvarnijim i intenzivnijim nego sadasnji momenat. Otprilike kao kad se necega naglo uplasis pa ti adrenalin proradi, tako meni i dalje funkcionise taj fragment sjecanja. Zivlji si tad, zar ne? Lose - ne. Pomalo jezivo - da.
Elem, to nije sve...malo tragikomicne romantike...
Najgori? ili najbolji? dio price je to sto sada mogu da je vidim jer se malo-malo, negdje poslije ponoci, skida na nekoj od onih bn, bel, vikom ilistatijaznamvec televizija. Cudno. Kad to vidim na tv-u, ponekad pomislim da me neko ozbiljno zajebava. To bas bude ona situacija kad pomislis: jebiga, zivot je takav(a nemas odgovor kakav).