Prošlost nas uči da je u prošlom stoljeću iz Europe u Ameriku krenula velika masa iseljenika podtaknuta različitim motivima, a najčešče siromaštvom. Kolonisti iz Engleske, Irske, Škotske poveli su sa sobom svoje pse. Kad su prvi put predstavljeni u Americi, ovi psi su se skoro u potpunosti nalazili u rukama „¨Dog Fighting“ sporta i odgajani su za borbe. Ovi tvz. sportisti su veoma zaslužni što se ova rasa održala čistom, bistrom i jakom. Veoma su vodili računao o precima, o njihovim genima, o zdravlju, jer na primjer pas koji nije imao dovoljno velika pluća, da izdrži da se bori sat-dva, bio je osuđen na poraz, isto kao i pas koji ima srčanu manu, jer srce mora bit snažno da bi bilo u stanju da pumpa krv u sve djelove tjela. Zato su se parili najbolji, a to je sačuvalo rasu i napravilo ju takvom kakva je danas.

U Irskoj u perijodu od 1845-1851. god vladala je velika glad, a u pravcu Amerike krenula je prava rjeka kolonista. Zaradivši nešto novca u novoj domovini, kolonisti bi ga ne tako rjetko poslali rođacima u Irsku sa molbom da im nabave kvalitetnog psa borca.
Zato mnogi kinolozi vjeruju da je glavnu ulogu u oblikovanju APBT-a i AST-a odigrao tzv. Irski Pit Terrier. To su bile male životinje težine svega 10-15kg¸. Zašto su ti psi bili tako sitni nije poznato.

Osim Irskih pit-terriera u Ameriku su došli i psi iz Engleske i Škotske. Njih je bilo manje od irskih pasa, ali se zato pouzdano može reći da su to bili mješanci buldoga sa terijerom zvani „bul and terrier“.

Građanski rat je gotovo uništio popularnost pasa za borbe pa su najveću ulogu u oblikovanju vrste imali psi iz drugog vala iseljenika koji je započeo 1865. god. a završio tridesetak godina kasnije. Dominantni psi iz tog vremena bili su Paddy i Pilot, koje je 1880 god. uvezao Charli Liyd. Liydov-ov nadimak bio je Cockney, a označava rođenog Londonca. Stoga se može pretpostaviti da su njegovi psi bili engleskog uzgoja. Ipak teško ćemo ikad saznati koji su to psi došli u Ameriku, možda je najpravilnije reći da je AST direktan potomak najboljih pasa boraca koji su došli u Ameriku u 19st.

ŠIRENJE I POPULACIJA
U početku je popularizacija pasa bila smještena uglavnom na području zvanom New England. To je prilično logično jer se tu nalazi New York, glavna useljenička luka. Međutim kako su useljenici odlazili u bogatije krajeve, tako su sa njima odlazili i njihovi psi.
Amerikanci su svoje pse zvali vrlo slično Britancima: Pit Bull Terrier ili skraćeno, Pit Bull. Međutim, koristili su i ime Pit Bulldog. Doduše oni ne misle na današnjeg buldoga, već na njegove pretke s kraja 18. i početak 19. stoljeća. Može se postaviti pitanje u čemu je bila razlika između američke i engleske varijante Pit Bull Terriera? Sačuvane fotografije, umjetničke slike i crteži nam daju odgovor. Principijelna razlika je u tome što su američki psi imali daleko jači kostur, krupnije glave i mnogo snažnije čeljusti. Da li je ta razlika nastala selekcijom ili zato što su američki psi imali više krvi buldoga, preko svojih irskih predaka, ostaje da se istraži.

PRVI REGISTRI
Godine 1898 grupa lovaca osnovala je registar za pse pod imenom United Kennel Club (UKC). Glavni motiv za osnivanje UKC –a bio je otvaranje rodovnih knjiga za autoktone američke pse. Među prvim pasminama u registar je ušlao Pit Bull Terrier. I tako dok su jedni predlagali da se upotrjebi ime pit bul terijer i tako naglasi borilački aspekt pasmine, drugi su inzistirali na imenu Amerikan Bull Terier, koji govori o autoktonoj pasmini.

Bilo bi pogrešno pomisliuti da su PBT služili samo za borbe, naprotiv mnogi su život proveli kao farmerski psi univerzalne namjene, a zahvaljujuči izuzetnoj odanosti gospodaru došli su na dobar glas kao kućni ljubimci i dobri čuvari. Na jugu Amerike korišteni su za čuvanj poludivljih krda pa i za lov. Rasa je ubrzo postala vrlo popularna u Americi. Prvi pas koji je bio registriran bio je - Lucenay Pete - koji je igrao u staroj filmskoj komediji. Vjerojatno niti jedan drugi pas nije stekao toliku popularnost kao što je Pete, orginalni “Our gang“ pas. On je jedini pas koji je doživio prelazak iz nijemog u zvučni film. Pete je proveo skoro devet godina na filmu i dvije godine u kazalištu. Malo njegovih obožavatelja zna da je smiješni prsten na njegovom oko ustvari pravi (vidi-Riplijev “vjerovali ili ne“).

Usprkos lošim poricanjima ova rasa je doživjela procvat i postala vrlo popularna širom svjeta. Pokazalo se da ova tzv. krvoločna životinja zna biti veoma drag kućni prijatelj, a svojim izgledom izaziva često pažnju kako na ulicama tako i na izložbama pasa.

REGISTRACIJA I NASTANAK IMENA
Oko 1930 god. brojni ljubitelji APBT-a su usmjerili težište svog rada na registraciju te rase u American Kennel Club-u (AKC). AKC osnovan 1881 god. svremenom se razvio u najveću i najutjecajniju američku kinološku organizaciju sa više od 2000 godišnje organiziranih izložbi. Najzaslužnija osoba za registracije pasmine je Wilfred T.Brandon. On je uspio dokazati da APBT ima precizno dokumentiranu prošlost, te da postoji dovoljan broj pripadnika te pasmine uniformne fizičke građe. Njegova zasluga je izrada standarda koji je i danas na snazi.
Godine 1935 je The Kennel Ciub of Great Britain (KC) registrirao englesku verziju psa pod imenom Staffordsire Bull Terrier(SBT). To je konačno potaknulo upravu AKC-a da 1936 god. registriraju američku varijantu psa, ali pod nesretnim imenom Staffortshire Terrier(ST).

Taj naziv izražava izrazito britansko podrijetlo pasmine, ali ni najmanje ne govori o specifičnosti američkih pasa. Sličnost imena SBT i ST je skoro 40 god. izazivala brojne nesuglasice. I ako je namjera bila bila da se proglase različitim pasminama, AKC i KC su se počeli svađati - čija je pasmina izvorna i prava. Posledica svađe je dugogodišnje nepriznavanje ST u Engleskoj i SBT-a u Americi. Večina priručnika u Velikoj Britaniji i danas naglašava da je ST uvećana verzija SBT-a, ali da su u suštini jedna pasmia. To je navelo pojedine uzgajivače da ST-a da 50-tih godina križaju svoje pse sa SBT-om. Tako je nastao pravi rat između uzgajivača ST-a jer mnogi od njih nisu prihvatili SBT-a za istu rasu.

Haward Hadley jedan od od najuglednijih i najcjenjenijih uzgajivača ST je uspio uvjeriti AKC da je rječ o dvama vrstama, razlićitim iako srodnog podrijetla i sličnog izgleda. Tek od tada je kinološka administracija postala svjesna da se u registru nalaze dvje rase gotovo identičnog imena. Zato je početkom 70-tih god. za ST-a ponuđeno orginalno ime Amerikan Bull Terrier, ali su to uzgajivači odbili! Previše vremena i novca su uložili u propagandu imena ST i sada od njega nisu htjeli odustati. Kao kompromis je ime American staffordshire Terrier(AST) uvedeno je 1972god. koje se koristi i danas.

EVOLUCIJA IMENA
1- pit bull terrier-druga polovica 19st.
2- american pit bull terrier
3- staffordshire terrier-1936god
4- American staffordshire terrier-1972 god.

Staford može biti odličan pas za druženje kod pažljivog i odgovornog vlasnika.Vjernost svojim dvonožnim vlasnicima je oznaka pasmine, ali i ponekad pretjerane zaštitničke osobine. Mudri vlasnik če učiniti sve u svojoj moči da razvije i potpomogne pozitivne genetske osobine. Staford kontroliranog podrjekla,dobro treniran bit će odlićan obiteljski pas. Tisuče ljudi uživaju u njemu u ulozi kučnog ljubimca-bez ikakvog problema.Bivši pretcjednici,filmske zvjezde,moćnici iz svjeta politike vlasnici su staforda i nemaju ništa loše da kažeju o njima. Oni su često obiteljski psi koji ne pretstavljaju opasnost susjedima i društvu. Problemi pripisani ovoj vrsti proistekli su od pasa nekontroliranog porjekla i loše trniranih životinja koje nisu adekvatno socijalizirane na odnosu na druge životinje i ljude. Snažan aktivan pas trebao bi imati odličan temperament i sveobuhvatni trenig. Bez tih osnova očekuju vas problemi. Staford definitivno nije ljubimac za svakog. Snažan pas treba kontrolu, poneke starije osobe i djeca ne mogu ga fizički kontrolirati. Nesigurne osobe koje žele agresivnog psa samo zato da bi prikrili svoje ljudske nedostatke, nikad ne bi trebale posjedovati jednog od ovih pasa. Nemarna i nepažliva osoba nije adekvatan vlasnik za staforda, pa ni za bilo kojeg drugog. Najbolji kandidat za vlasnika je osoba adekvatnog iskustva sa psima. Takva osoba obično je voljna potražiti pravog psa kod najboljeg uzgajivača, najbolje uzgojne linije koja ima odličan temperament. Takav pontencijalni vlasnik će biti voljan preuzeti socijalizaciju, trening i odgovornost što ce pomoči izabranom psu da postane odličan pas. Takav zaštitnički vlasnik če pružiti svu potrebnu požnju svom psu. Osigurat će mu adekvatnu hranu, veterinarsku zaštitu i ljudsku interakciju.

STAFORD I DJECA
Pas kvalitetnog podrjekla, dobro socijaliziran daleko manje ugrožava djecu nego što djeca ugrožavaju njega. Najveći dio ugriza u Americi otpada na pasmine u koje ne spada staford.Većina ugriza otpada na male pasmine – koker španijele, križance kokera i ostale. Broj ugriza direktno je proporcijalan sa ogromnom popularnošću tih minijaturnih psića.
U filmsko komediji ¨Mali Rascal¨ glavni je junak štene staforda imenom Pety. On je glumio sa najpoznatijom djecom-glumcima tog vremena u zbunjujućem metežu filmskog studija, bez i najmanjeg problema.
Mnogi odgovorni uzgajivači staforda odgajaju pse sa svojom djecom. Ti poznavaoci psa uče djecu i pse da se razumiju ponašati jedni prema drugima. Sigurno postoji neki staford koji je ugrizao dvonošce, od kojih su neki bili i djeca, ali tako su i psi neke druge pasmine.

STAFORD I DRUGI PSI
Njihovi preci su uzgajani za borbe pasa. Takve borbe nisu samo zahtjevale snažne pse nego i psa koji ne izbjegava sučeljavanje. Psi stranci u takvom sučeljavanju testirat će jedan drugog do krajnih granica.
Kad je staford sučeljen sa drugim psom konflikt je moguć. Treba pojačati kontrolni faktor čovjeka i kontrola uvjek mora biti prisutna.
Ni jednom psu, ne samo stafordu ne smije biti dozvoljeno da sam trči po susjtetstvu. Kontakt pasa koji se ne poznaju uvjek treba kontrolirati.
Dobro pripremljen vlasnik mentalno je i fizički sposoban da izbjegne moguću neugodnu situaciju.
Uporni trening rezultirat će poslušnošću staforda na svaku zapovjed, čak kad je i pod stresom. Kad se opisuje interakcije pojedine pasmine na psa stranca pisci knjige o psima često se služe izrekom: “pas ne traži konflik, ali je sposoban da se brine o sebi“.
Pas će se boriti ako ga se ne ostavi na miru i dat će sve od sebe ako do borbe dođe. Da će staford u borbi dati sve od sebe treba uzeti kao činjenicu i takav događaj se nikako ne smije dopustiti.
Poznati uzgajivač prodao je perspektivnog izložbenog psa mladiću i podučio ga da striktno izbjegava fizičke konflikte sa ostalim životinjama. Mladić se oglušio na savjet i dozvolio psu da hvata i ubija vjeverice u parku. Zatim je dozvolio borbu sa rotwajlerom u istom parku. Tada je muški prirodno agresivan nagon ojačao. Mladi je pas ohrabren svojim vlasnikom postao sve agresivniji prema ostaljim životinjama. Konačno pas je vraćen uzgajivaču koji je proveo mjesece i mjesece korigirajući agresivno ponašanje psa. Nikad nemojte dozvoliti štenetu da se agresivno ponaša prema drugom psu ili osobi. U takvom slučaju podignite štene i na taj način odma privucite njegovu pažnju i oštrim glasom gledajući ga u oči dajte mu doznanja da se takvo ponašanje neće tolerirati.

STAFORD I OSTALE ŽIVOTINJE
U kući sa ostalim ljubimcima potrebno je poduzeti neke mudre predustrožnosti. Odrasli pas treba razumjeti da drugi ljubimac pripada kučanstvu i da ga ne smije naganjati ili ozlijediti. Uvjek treba biti pod kontrolom kad je u društvu drugi ljubimac.
Štene koje je doneseno u kuću u kojoj je već drugi ljubimac, može biti socijalizirano da prihvati ostale ljubimce kao dio uređenog življenja u istom kučanstvu. Adekvatno socijaliziran stafor nije veća prijetnja ostalim ljubimcima od bilo kojeg psa sa istom socijalizacijom i treningom.

STAFORD I GOSTI U KUĆI
Prema zapisima predaka ovi psi napadaju druge životinje, a ne ljude. Neodgovorni uzgajatelji iskrivili su i povećali urođenu agresivnost životinje, ali nisu tolerirali agresivnost prema ljudima. Iako neki psi te porodice, nečiste nasljeđene linije mogu pokazati agresivnost prema dvonošcima to se ne mora smatrati devijacijom od normi ponašanja psa čiste linije.
Mnogi gosti će ustanoviti da jedino što im prjeti od staforda je da ih psi izljube kao nitko do tada. To su po prirodi prijateljski psi koji će vlasnika, ukućane i prijatelje obasuti nježnošću.
Tokom prve faze priprema za ovu knjigu pozvan sam u kuću uzgajivača. Sjedeći na kauču primjetio sam pet staforda koji me promatraju. Uzgajivač je otišao iz prostorije na telefon, psi su se približili kauču. Prvo jedan, pa još jedan uljudno njušeći moje cipele i hlače. Zatim kao po signalu opustili se i nastavili svojim redovnim aktivnostima. Dva psa, oba dvje ženke ostale su pored mene. Jedna je povjerljivo ležala pored moje noge, a druga ženka položila je svoju pozamašnu glavu da je milujem.
Normalno gost u obitelji je prihvačen poslje dobrodošlice gospodara. Ugrožavajuće akcije mogu privuči psa. Bilo kako prijateljski posjetioc nema razloga za strah. Psi osjećaju strah kod ljudi. Neke su osobe razvile fobiju prema psima opčenito, a specifično prema pit bullovima, stafordima i sličnim pasminama. Ako se posjetioc tako osjeća, pažljivi vlasnik psa če bit ljubazan i staviti ga u boks ili neko drugo mjesto podalje od gosta.

STAFORD I STRANCI
Kao i gost u kući stranci će često doživjeti staforda kao prijateljskog i snalažljivog psa. Ironija - psi ove pasmine nisu posebno dobri psi za čuvanje kuće. Najčešće je dovoljna pojava i reputacija da prolaznike ili zlonamjerne osobe sprječi u nihovnim namjerama. S druge strane staford dobrog podrjekla i dobro treniran ne pretstavlja opasnost za dobronamjernog stranca.
Mudri vlasnik psa drži pod kontrolom da spriječi moguće konfrotacije koje mogu voditi u probleme. Sa ograđenim dvorištem ili držeči psa u kući većina mogućih problema sa strancima se može izbjeći.

STAFORD U SUSJEDSTVU
Priče o pit bull-u, stafordu, dobermanu i sličnim pasminama mogu se odraziti na odnose sa susjedima. Staford ne smije švrljati po susjedstvu, o tome uopće ne treba raspravljati. Dozvola stafordu da se šeće bez nadzora po susjedstvu znači nepoštivanje susjedstva i „potezanje vraga za rep,“. To je i protuzakonito za sve pse. Dvorišna ograda, kućica, povodnik su potezi odgovornog vlasnika i znak poštovanja susjedstva.
Izvjesne provincije, gradovi su pooštrili propise za pojedine vrste pasa među kojima je i staford. Ti su zakoni u većini slučajeva apsurni i nerazumni jer su ponajčešće neprovedeni i nekorektni. Bez obzira na rečeno o zakonima treba voditi računa.

Predivna rasa. Pametni ko pcelice, odani, hrabri...Necu da zvucim pristrasno, posto imam zenku amstafa, ali ovaj pas fascinira svojim karakterom.

imao. postavljao sliku na kucne ljubimce. zvao se Baxter.
viewtopic.php?f=54&t=20980&start=160

znali iko ikog ko uzgaja staforde u bl

Ovo je pas za kojim sam jednostavno lud. Neko vrijeme sam cuvao zenku ove rase od jednog prijatelja i imao sam priliku da se uvjerim koliko je pas sjajan. Razmisljao sam mnogo o tome da ga i sam nabavim, ali zbog moguceg skorasnjeg preseljenja u zgradu sam odustao od te ideje, posto mislim da nije pas za stan. Ili se varam?

Ovo je pas za kojim sam jednostavno lud. Neko vrijeme sam cuvao zenku ove rase od jednog prijatelja i imao sam priliku da se uvjerim koliko je pas sjajan. Razmisljao sam mnogo o tome da ga i sam nabavim, ali zbog moguceg skorasnjeg preseljenja u zgradu sam odustao od te ideje, posto mislim da nije pas za stan. Ili se varam?

imam je vec 5 godina