banjalukaforum.com

Je li casa poluprazna ili polupuna?

_________________
”

Polupuna, i uvek ce biti.

_________________
Nature has fixed no limits on our hopes.

Ako je casa prvo prazna pa u nju usuta neka tecnost - onda je polupuna.
Ako je prvo puna pa onda ispijena do pola - onda je poluprazna.

_________________
Cause I'm tired of this scenes...

Da bi to znao trebas biti tu. Ili mozda biti casa ili tecnost.

_________________
Nature has fixed no limits on our hopes.

Meni se cini da, u ovom slucaju, treba samo slijediti logiku

_________________
Cause I'm tired of this scenes...

Ne logiku nego osecaj.

_________________
Nature has fixed no limits on our hopes.

Nije bas sve crno-bijelo (osim ako je casa crna a u njoj je mlijeko)

Da to je kao i ono kakve boje mleko daje crna krava.

Micelijus ce nas ubiti sta smo ucinili od teme.

_________________
Nature has fixed no limits on our hopes.

Pazi... Kad je stavis pred mene onda je puna... Nakon po minute (ako je u pitanju pivo) onda je prazna, jedino ono malo pjene ostane na dnu ali fakticki , prazna je... Pa da...

_________________

Pa, zavisi. Evo meni je danas recimo potpuno prazna...

:(

_________________
sometimes you go la di da di da di da da
til your eyes roll back into your head

Uvek je bitno ono osnovno, unutarnje osecanje, tako da se konkretan odgovor na to pitanje i ne mozhe dati.

_________________
Always remember that you are unique, just like everyone else...

...da li je voda radioaktivna ili malo radioaktivna...

Moj konačan odgovor:

sve je relativno

a u praktičnom govoru rekli bi da je čaša polu-šta god nam padne na pamet.

...

Vjerovatno se radi o (zavisi od namjere onoga ko je pokrenu temu) još jednom psihološkom pitanju (tj studentskom, valjda se time ljudi bave na fakultetima) čiji je cilj da nam pokaže nešto zanimljivo o čovjeku ... subjektivno sudeći, ovo je jedan od primjera "tačke gledišta" odnosno priča o Crvenkapici i Vuku && Vuku i Crvenkapici ...

Krajnji slučaj je pitati čašu šta ona misli ... valjda ona zna najbolje. Mi koji gledamo sa strane, vidimo iz različitih uglova ...

Zabludi i šali je KRAJ - sinteza kaže - čaša je i poluprazna i polupuna

...

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

"Tačka gledišta" - to sam ja. Spoznavaoc.

"Subjektivno sudeći" - pa upravo ta "tačka gledišta" - neko je gornji primjer mogao da protumači drugačije (mogao je on da predstavlja mnogo čega drugog) a meni je prvo na pamet palo da se radi o primjeru "tačke gledišta" pa sam zato napisao da je subjektivno.

Dakle, sa moje tačke gledišta, ovo pitanje je primjer "tačke gledišta" . Konkretno ko što ti reče.

-- malo filozofije --

Šta još za reći ... ne citiram sad nikog, poznato mi je da u spoznaji ulaze objekat (predmet spoznaje) i subjekat (način spoznaje). Spoznaja dakle zavisi i od subjekta. Time je očigledno da će spoznaja objekta (čaše) biti različita u zavisnosti od subjekta koji učestvuje u spoznaji (čovjek - tačka gledišta), da nije tako, sve spoznaje o istom objektu bi bile iste (osim ako se objekat mijenja) ... Ipak, znamo da djeca shvataju Vuka kao zločestog, a Vučići smatraju Crvenkapicu kao sločestu - iako je objekat spoznaje isti - bajka (pod predpostavkom da i vuci i djeca mogu da čitaju istu bajku ). E ta pojava da se nešto tumači drugačije u zavisnosti od našeg položaja je tzv "tačka gledišta".

Primjer koji ovdje imamo nije toliko "problematičan" kao ono o bajci, jer čaša zaista izgleda i poluprazna i polupuna - opet kažem - u spoznaji učestvuje objekat i subjekat i iako je objekat isti - od načina spoznavanja zavisi spoznaja.

Ako kažemo da je čaša poluprazna - unijeli smo u spoznaju svoj "način" spoznaje a to je da je čaša za nas podrazumijevano bila prazna nakon čega je napunjena do pola.

Ako kažemo da je čaša polupuna - unijeli smo u spoznaju svoj "način" da je čaša za nas podrazumijevano bila puna, pa je neko odlio pola.

Nećemo valjda sad o Kantu ...

...

Veoma dugačka poruka, + mogu li da ti se požalim , err, izgleda da si koristio Enter za odvajanje redova, a izgleda da koristiš veću rezoluciju, pa se kod mene sve "poj*balo" jedva sam pročitao

Sačuvao sam poruku na disk, pa ću je opet pročitati, a sada bih samo pokušao da odgovorim na problem "kajanja" (iako se to tebi ne bi svidjelo baš na ovoj temi, jer opet nije to moj izum već sam negdje čitao o tome, doduše, dodao sam i svoje primjese )...

Kajanje, žaljenje, je osjećaj koji se javlja kao posljedica naše prošlosti, a odvija se u sadašnjosti

Sjeme, uzrok, kajanja je posađeno onda kada smo nekada prije uradili nešto za šta smo mogli misliti bilo šta - da je dobro, loše etc ... Nakon nekog vremena, uočavamo (ko će ga znati, možda nam se pričinjava!?) da nam se ne sviđa to što smo uradili. Prošlost čini da iz sjemena koje je posađeno izraste biljka (posljedice naše akcije). Kajanje se javlja kao pogled na tu biljku.

Niko ne želi da se kaje. "Dobar" (ala!) život bi trebao biti bez kajanja. Šta više, kajanje je iracionalno, jer prošlost ne možemo promjeniti. Ali biljka nam ostaje pred očima, i ne možemo izbjeći a da je ne pogledamo. Neko "tvrdog srca" možda i može ...

Kao konačan rezultat, atesti poručuju - ne ostavljaj za sutra ono što možeš uraditi danas jer sutra ćeš se možda kajati zbog toga ... Naravno, htjeli ili ne htjeli, kajanje će doći makar sa strane, jer ko što ti reče, nema čovjeka koji se nije pokajao (ustvari, ko ćega znati, sve je moguće )

Eto toliko