banjalukaforum.com

Apsolutno se slazem s tobom.
Drago mi je da tako mislis...
Nego, nesto sam ta zapazila u poslednje vrijeme, pa si me zainteresovao
Nadam se da se ne ljutis...

Evo malo teoretisanja...

Sreća, užitak i zadovoljstvo su emocionalna stanja u kojima smo zadovoljni. Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema. Predložene definicije uključuju slobodu, sigurnost, položaj u društvu, materijalna dobra, unutarnji mir i tako dalje. Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi inače dovele do nesreće (tuge).

Riječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje lokaliziranog, tjelesnog osjećaja, dok se sreća koristi s dubljim smislom, unutrašnjim osjećajima. Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva, te se često promatra kao neprocjenjiva. Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije, može biti uzrokovana dobrotom drugih, ili situacija koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne. Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzrokovana cjelokupnim životom i svjetonazorom. Pitanje najboljeg oblika življenja je jedno od glavnih tema etike.

ma kakvi
vec sam na nekoj temi rekao :svi ste mi dragi..sem sovinista jer ja onda moram biti gori od njih
usput ..pogresan osjecaj za pravdu i pravednost katkad moze biti nesreca (jbg.nisam savrsen )

Evo sta mi je jedna draga osoba rekla da je sreća ... tačnije, prenijela je misli jednog velikog pisca.

Naučio sam da čitav svet želi da živi na vrhu planine, a da
ne znaju da je istinska sreća u načinu savladavanja litica.

E, to je mudrost.... Nema sta!

Sreca je kad si u drustvu dragih ljudi, i onda pogledas oko sebe i s osmjehom na licu jos jednom zakljucis da ti nista vise nije potrebno.

...sreca je ostati ziv kad mislis da ti spasa nema...

_________________
...i cime od svijeta da se branis
kao ruza sa dva smjesna trna ili snom...
...na jednom grobu u australiji piše:duša bogu, telo australiji, srce srbiji...

DJ KRMAK
...i vrapčići...

nevidljivi problemi sada znam i koji neko nam je stavio drogu u heroin

Paradoks hedonizma, ili paradoks sreće, je pojava nemogućnosti osjećanja sreće prosto zato što se tako hoće. Sreća je nuspojava, sporedni efekat. Što rekoše već Che i Frieda, kad radiš ono što voliš. Ne zato što hoćeš da budeš srećan tim povodom, jer tada sigurno ne bi bio srećan. Sreći ne može da se stremi radi sreće same.

Sreća može nas da posjeti, ponekad.

Mene to veoma podsjeća na gledanje golim okom u udaljene zvijezde, one čija je svjetlost veoma slaba. Ne može se direktno gledati u njih, jer se onda ne vide. Mogu se spaziti krajičkom oka, i nestaće čim se pogleda direktno u njih. Delikatna stvar, je li.

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

ima jedna poznata gnoma koja glasi zelis li upropastiti stvar, definisi je!

drzeci se toga gesla, naustam diskusiju

_________________
sicbl.info

znati sta se hoce i strastveno to zeleti....

Reko sam vec jednom i ponovo ponavljam.........sreca je kad dobijes na lotu 100 000 000 km i ajd zdrao djaci

_________________
..dobice te razglednicu iz Africke zemlje safari....
.......zbogom zohari..............

Da li to Hrna ozbiljno govori? Uzmimo da je ozbiljan. Ovo je jako zanimljivo za podforum filozofija. Da li je covjek sretan kad je bogat?
Uzmimo ljude koji su navikli od rodjenja na bogatstvo. Njima je to nesto sasvim normalno, i mislim da oni nisu ni trunke zadovoljniji ili sretniji od onih koji su se rodili siromasniji. Takva je osoba navikla na sve to sto ima. A u ljudskoj je prirodi da nikad nije u potpunosti zadovoljan i uvijek hoce vise. Pohlepan je. Das mu prst, uzeo bi cijelu ruku.
Ljudi koji su se s vremenom obogatili. Za to bogatstvo oni su marljivo radili. Ulozili su truda, zivaca i vremena. Vremena da steknu materijalno bogatstvo, a koje bi inace mogli utrositi u nesto sto ce ih na neki drugi nacin usreciti. Tako im je mozda uskraceno nesto drugo, ono sto ih zaista cini sretnim: vrijeme sa porodicom, prijatelji, ljubav... I onda kad ostane sam i bogat zapita se cemu sve to. Onaj ko je normalno zivio svoj zivot - malo radio, malo zaradjivao, a puno ulozio u sebe i one koje voli, puno je sretniji.
I bez obzira na sve to, ni onaj ko dobije na lotu nije nista sretniji od obicnih ljudi. Da li srecu mozemo mjeriti materijalnim bogatstvom? Onaj ko ima ispunjen novcanik, da li on ima i srce ispunjeno srecom? Da li je to sreca? Pitanje je sta je sreca - da li je sreca = novac? Zar je to Hrna htio da kaze?

I za kraj:
,,Neke se stvari ne mogu kupiti novcem - za sve ostalo, tu je Mastercard!''


Mozda zvuci malo pretjerano sto ovo sve pisem, ali mislim da u svakom slucaju pridajemo veliku vaznost novcu kada je sreca u pitanju.

All work and no play makes jack. A lot of it. (jack = money)

Iako se slazem sa gorepotpisanom gospodjicom, cinjenica je me novac cesto usreci, uvijek sam sretan kad odradim neki mnogo dobar deal ili dobijem povisicu na poslu, a tek 100M$ na bingu... Steta pa ne igram te gluposti, hihi

U sustini sreca je pojava neke supstance u mozgu i od nje se osecamo tako, fuzzy.

Pohlepa je možda samo stvar pogrešne procjene. Evo kako...

Već sam pisao kako je sreća nuspojava neke aktivnosti. Vrijeme nam ne da da stanemo u mjestu, da se ukopamo u momentu sreće i ostanemo u tom stanju zauvijek.

Dakle, čovjek je uvijek aktivan, makar se trudio da ne bude aktivan. Sve u cilju postizanja neke sreće, nekog zadovoljstva.

I, sad, zamislite čovjeka koji gasi veliki požar pijeskom. To može da se postigne, ali je potrebno mnogo pijeska.

Tako neko ko bi htio da postigne neko zadovoljstvo na pogrešan način, počinje sve više i više da grabi ono za šta smatra da će mu to zadovoljstvo pružiti. Pošto je metod pogrešan, ali dotična persona to ne shvata (ili ne zna za alternativu), ona grabi sve više i više, nastojeći da kvantitetom nadoknadi nedostatak kvaliteta. Grabi sa sve većim apetitom koji raste do nerazumnih razmjera, gubeći se u svemu tome.

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

Ocigledno si se nacitao neke teorije srece
Hocu reci, mudro zboris!

Mudro jeste, nema sta.

Isto tako mislim da konacno trebamo srecu razdvojiti na srecu i radost. Radost bi bila ona sreca kad se osjecamo sretnima na trenutak (ne trenutak kao sekunda, vec trenutak kao neko neodredjeno vrijeme). Jer, tako nesto je sve i jedan covjek na svijetu barem jednom u zivotu osjetio. I onaj da tako kazemo najjadniji ko nema nikoga i nista na svijetu sigurno je jednom imao momenat radosti. Radost jeste nuspojava aktivnosti, kao sto rece blue.
Ali sreca je vec nesto drugo. Sreca nije nuspojava aktivnosti, barem ne jedne. Mozda niza aktivnosti, ali ni to nije dovoljno. Sreca je nesto sto se gradi dugo vremena. Kad kraj svog zivota mozete docekati sa osmijehom na licu, znajuci da ste ovom svijetu pridonijeli dobro, da ste nekoga cinili sretnim, da je vas neko cinio radosnim, da ce neko zaliti za vama, da ste svijet ucinili boljim mjestom. Kad sumirate svoj zivot, ona tacka koja svijetli u cijelom mraku, to je sreca.

Ja kad sumiram svoj život vidim samo loše trenutke, da ne nabrajam

Najsretniji trenuci u mom životu su oni kad je u meni bio penis.

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

Dakle mislio sam da tako mislis, ali nisam vjerovao da ces i da napises ))