banjalukaforum.com

Hajmo postaviti jedno - i teško i lagano pitanje - kako kome. - Šta je smisao ovog našeg (kratkog?) života?

Mislim da većina ljudi smatra:
1. da život uopšte nema smisla (ili se pitaju šta znači riječ "smisao")
2. da je smisao života zaraditi vječnost "na onostranom svijetu"
3. da život na zemlji treba proživiti što bolje i ostaviti potomstvo iza sebe i tako potvrditi sebe

Nedavno je do mene dospjela izvjesna knjižica o ovoj temi i bio sam poprilično užasnut njenim sadržajem, no to nije važno, važno je ono pravilo - sto ljudi sto ćudi, ćovjek je mjera svih stvari - dakle imamo bezbroj mjera i tako mogu da očekujem da svi mi možemo (ali ne moramo) imati različite "smislove" života. A i onako uvijek kažemo da je sve relativno.

Toliko cesto sam prije razmisljala o tome i zakljucila da je besmisleno razmisljati o smislu Zivota.

Slično kao i ja ... valjda čovjek jednostavno "živi" i bolje da se ne pita zašto ...

Mada, ako uzmemo u obzir čovjeka kao stvorenje sa duhovnom i tjelesnom komponentom, možemo tražiti smisao života i to baš može da bude zanimljiva tema za razgovor na nekom forumu.

Šta je smisao? Cilj života? Smisao života sportiste je da postigne neki sportski uspjeh ili da uči druge ljude sportu itd ... Smisao života vjernika je da što bolje služi svojoj vjeri ... Smisao života seljaka jeste da razvije svoju njivu, ima hrpu zdrave dijece, zdrave hrane, da se slavi sa komšijama i rodbinom ...

Po Ničeu, smisao života jeste da potvrdimo sebe. Znači, uspjeti. To je smisao života. A ako ne uspjemo, uvijek se možemo zatvoriti (odbrambeni mehanizam predpostavljam) u neku zajednicu sličnih osoba koji nisu uspjeli kao i mi i tako opet pretvoriti svoj neuspjeh u uspjeh. Kada bi nam neko oteo svaki osjećaj uspjeha - vjerovatno bi nam život stvarno izgubio smisao i naravno kao krajnji rezultat bi bilo samoubistvo, jel ...

Tako gore pomenuti sportista može uspjeti kao sportista i time se osjećati potvrđenim, a može i da ne uspje kao sportista pa da se osjeća ne potvrđenim ili da se uhvati neke druge zanimacije (npr. krene u volontiranje po Africi ) i tako opet pokrene svoju želju za životom ... Seljak će biti zadovoljan svojim životom i svojim ciljem dok god može da potvrđuje svoje planove, međutim ako mu je žena neplodna, on osjeća da je dio njegovih želja nepotvrđen i onda mora da pretvori svoj "poraz" u pobjedu, inače gubi dio svog smisla za življenjem. Tako npr. taj čovjek može da usvoji petero djece i time riješi svoj problem i obnovi svoj ranjeni smisao života.

Eto nekoliko primjera ... šta mislite, filozofi?

Smisao zivota je da se zivot prozivi.
Eh sad...to je jako relativan pojam (kao sto se vidi po primjerima koje si naveo u prethodnom postu).Smisao je da dozivimo sve ono sto cini zivot.To su osjecaji (ljubav,strah,bijes...),nova poznanstva,otkrivanje i razumijevanje svijeta u kom zivimo (naravno u nekom nasem domenu).

_________________
If you can`t find something TO LIVE for...

...you best find something TO DIE for!!!

Nemam sta da osporim.

Mada, ostvarivanje svojih zivotnih zelja sve vise prelazi u sebicnost.

Mozda je smisao zivota u sto besmislenijem kraju.

_________________
Nature has fixed no limits on our hopes.

Teoretski, svi imamo različite 'smislove'. Ne postoje dva identična.

Praktično, društvo bira umjesto nas. Jer, ako se čovjek zapita ko je on ubrzo će vidjeti da sebe svrstava u neku od već postojećih kategorija.

Malo ljudi je u stanju svjesno prevazići sve te postojeće kategorije. (to što smo svi različiti je prije slučajnost nego rezultat našeg svjesnog napora, ljudi se uglavnom trude uklopiti u propisane šablone)

Ko mi ne vjeruje, neka pogleda spisak popularnih vjerovanja u smisao života:

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

Ma, ja i sada mnogo razmisljam o tome. Samo mnogo zrelije nego prije. I skontala sam da ono sto vjernici nazivaju bogom ja nazivam ljubavlju ( ne zelim zvucati pateticno). Ali, ipak, generalno mislim da tek u poznim godinama, kad sagleda svoj zivot, covjek moze reci sta je, ako ga je bilo, bio smisao njegovog zivljenja. Meni je mozda i zanimljivije pitanje, sta tjera covjeka da trazi smisao. Da li je to posljedica misterije njegovog nastanka i postojanja?
PS: Teske su to teme!, a ne da se covjeku da ih zaobidje.

^ Mislim da mali broj ljudi moze da ide kroz zivot bez neke odrednice, time i mali broj ljudi moze da se strpi do svoje cca 60 godine da bi shvatio njegov smisao zivota. Sto se tice trazenja, svaki covek je manje ili vise radoznao, valjda je to razlog potrage.

_________________
Nature has fixed no limits on our hopes.

Vjerovatno još jedan neobjašnjeni hemijski proces kao rezultat evolucije ...

Pošto je to suvoparan odgovor, otplivajmo u psihološke vode pa recimo da je čovjeka neznanje plaši ili je jednostavno radoznao (ustvari i to je relativno) pa traži odgovore na svakojaka pitanja pa i na to. Ma šta ima tu da se čapri, takav je mehanizam ... ih što ne volim mistifikovanje. Zato uvijek krećem od ovakvih jednostavnih ideja. Mehanizam. Pravi Deus Ex Machina.

Slažem se sa blue'om da na kraju krajeva većina ljudi se može pronaći u onoj tabeli. Samo ne znam kakav da komentar dam o tom, osim da je zanimljivo ...

hm, interesantno a tesko pitanje. svidjaju mi se odgovori do sada. pocevsi od domacina teme pa do blue-a.

da li covjeka neznanje plasi? ja ne vjerujem. covjekova psiha, od nastanka pa do sada je uvijek njega kao nesuvislo bice tjerala da otkriva i trazi. covjek se pitao da li on ikako tako kljakav i jadan moze poletjeti. probao i probao. na kraju uspio. tako se isto pitao moze li do svemira. kao sto se i pitao da li plamen boli (kada je bio puno mali). hocu reci da je uvijek u ljudskoj krvi bilo da istrazuje i trazi odgovore..oduvijek je bio radoznao. moje misljenje.

sto se teme tice, nema potrebe da bistrim, samo cu ponavljati sto je vec receno. pogotovo post blue-a koji je veoma ekstra.

hm...dobra tema..
kad malo probristrim, javicu se...

Upravu su Utopija i Veliki kada kazu da je covjek uvijek radoznao i da na kraju uvijek nekako uspije da otkrije ono sto trazi, ali zar ne mislite da je pitanje ove teme nesto drugacije od zelje za letenjem ili stizanjem u svemir samim tim sto nije opipljivo. Nekako ne mogu da vjerujem da je hiljadugodisnje ispitivanje covjekove sustine stvar puke radoznalosti. Nisu li se na neki nacin i filozofija i umjetnost i nauka i religija izrodile iz potrebe nalazenja tog smisla?

...

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Zivot je izuzetno opipljiv i na konkretan i na apstraktan nacin.

_________________
Nature has fixed no limits on our hopes.

Pa ja recimo nikako ne mogu da očekujem da mi dođe bradati filozof ili naučnik i kaže mi - e Srele, smisao tvog života je to i to ... Niti mogu očekivati da se dugogodišnjim radom nekih psihologa na toj temi može postići ikakav rezultat!? Mehanika ! Mi smo mehanika ! Zahvaljujući Perpetuum Mobile'u koji je svuda oko nas (energija) mi se vrtimo, vrtimo, vrtimo - živimo i mijenjamo se ... pa onda evolucija ... pa razni poremećaji ... sav taj "smisao" je na psihološkom planu (jer očigledno NE POSTOJI neki apsolutni smisao života i svi koji su smatrali da postoje i držali se tog pravila mogu komotno da ukucaju /kill u konzolu), a gdje će biti nešto čudnije i relativnije od ljudske psihe? Sto ljudi sto ćudi ...

Još jednom - dobre kategorije blue.

blue, dali je to sam izmislio ili od nekud iskopirao je ipak FANTASTICNO podijelio ljudsku ogranicenu psihu. ipak, htjeli mi to ili ne, smo u jednom dijelu naseg veoma preogranicenog zivota htjeli da pripadamo gomili. kada si u gomili daleko je lakse. e sad, SVAKOM ljudskom bicu ce VJEROVATNO biti smisao zivota da se u necemu pronadje i u tome se dobro, cak sta vise odlicno, osjeca. ja se ne zelim nalaziti u grupi. to je moj smisao zivota. ja sam za svoj kratki sjebani zivot odlucio za ovo:

necu se povinovati grupi!

grupa ce se povinovati meni!!!


ali, gledajuci post blue-a, koliko god se moja recenica nekome mozda na ocigled ucinila 'hrabrom', ona opet spada pod jednu od grupa:


eto, a zaista sam mislio da imam 'originalan' nacin zivota...

e svaka ti dala blue, zaista fantastican post vezan za temu.

U redu, moja je greska, vjerovatno, sto sam malo drugacije shvatila ovu temu. Vi zapravo sve vrijeme govorite o ciljevima zivota. U tom smislu je prilicno logicno, i ne zahtijeva bas neku raspravu, da je to stvar individue. Ja sam se, medjutim, kao sto sam i nagovijestila u pitanju iz svog drugog posta: „ Sta tjera covjeka da trazi smisao...“, vise zainteresovala za pitanje covjekovog nastanka (a odgovor na to pitanje je valjda samo jedan) jer je to pitanje koje mene mnogo vise „golica“, nego ovo o kojem vi pisete a koje mi se cini mnogo banalnim, sto potvrdjuju i odgovori na njega – naime, svi isti su!
Moja greska.

Prije dosta godina sam imao jako spiritualno iskustvo koje je promijenilo iz korijena moja dotadasnja shvatanja zivota, smisla zivota , mojoj ulozi u svijetu u kome se krecem, o smislu postojanja ljudi oko mene i sl.
I tako ti ja ,mladac, pun sebe i iskustva, sjednem da pricam o smislu zivota sa mojim ,sada vec pokojnim, ocem. Pitam ja njega:"Pa dobro, stari, sta je smisao zivota?" A on, pusi polako cigaretu i hladno kaze:" U se, na se i poda se!" A ja njemu odgovorim: " E moj caca, kad bi to bio smisao zivota , ja bih iz ovih stopa isao da skocim sa nebodera na Kastelovom cosku". A on me preplaseno pita da se nisam poceo drogirati i druziti sa "drogerasima".
Mozda definicija mog oca o smislu zivota nekome odgovara?

_________________
"Ako zelis da nastavis svoj razvoj, u jednom
trenutku moras poceti da obucavas druge ljude"

Gurdjijev

Znaj da te istinski podržavam. Samoubistvo je još jedan način potvrđivanja sebe - ko želi da se ubije - ubije se Divota !!!

Smisao zivota bi moglo biti dozivotno trazenje smisla u njemu.

_________________
today is only yesterday's tomorrow

Što implicira da bi bilo dobro napraviti par djece koja bi nastavila traganje kada mi više ne budemo mogli ... Šta više, treba pomoći i ostalim ljudima u njihovom traganju, i i njima omogućiti razmnožavanje kako bi i njihova djeca mogla tragati ...



Jeste li gledali onu epizodu South Park'a kada bog dolazi na zemlju? I onda ono "odgovoriću vam samo na jedno pitanje" i onda svi šuškaju kao "pitaj šta je smisao života" i onda istupa onaj debil i pita "zašto muškarci ne nose uloške"

Tako nekako