Ovo što ću napisati nije moj izum, već sam čuo od profesora
Najvećeg cara u školi ... dakle :
Po Šopenhaueru, ovaj svijet je u suštini sastavljen od volje. Da nema volje, ne bi bilo vremena, kretanja, života itd. Sve što se dešava, sve što postoji, ima neku volju. Naknadno se ova volja za djelovanjem preimenovala u "volju za moć" - dajući toj volji nekakav cilj nazvan "moć". Now, šta je problem - Dak je pomenuo neku pričicu o ateisti koji se žrtvuje za ovo ono blablabla. Pitanje je
ako je neko već ateista, ne vjeruje u Boga, nema morala, ne vjeruje u raj, konta da je sve volja za moć, kako onda taj isti ateista
može da se žrtvuje za nekoga, iako nema nikakve moći od toga?
Dak je naveo taj primjer čovjeka koji spašava djevojčicu iz vatre i usput prokomentarisao "tu nema razlike između ateiste i vjernika".
Sad, u svemu tome je čudan taj čovjek koji se žrtvuje za curicu (svejedno bio on vjernik ili ne). Po Arturu, on bi trebao da ima volju za moć i po Dak-u ne bi trebao da se žrtvuje ako bi tako razmišljao ... Međutim - to što se neko žrtvuje, nije ništa drugo nego opet
volja. Ja imam volju da se žrtvujem za nekoga drugog. A ako se ne žrtvujem, opet sam imao volju da to i (ne)uradim.
Volja je suština svega. Odatle i potiče učenje o "nevinosti" svih, i svi mi koji kontamo Ničea mislimo da je ovaj naš život determinisan, drugim riječima "sudbinisan", određen i ponovljiv. Pa ako je nekom već "naređeno" da digne u vazduh bolnicu sa hiljadu ljudi, kako ćemo mi da ga osudimo? Ako bi njega osudili, osudili bi i čitav svemir u kojem živimo! (Jer je upravo taj svemir stvorio tog čovjeka i napravio ga takvog i naredio mu da učini to što jeste) ...
I kako u to upada pakao ... nikako

Ako neko već završi u paklu, po Ničeu, jednostavno volja je njegova bila takva, ali uopšte on nije kriv, jednostavno takvo ga je okruženje zateklo i tako je završio ...
Još malo o žrtvovanju. Znači, osim što taj "ateista" (ILI VJERNIK) ispoljava neku svoju "volju" (ne)spasavajući djevojčicu (od 2 godine, lol) on usput i sprovodi neke darvinističke zakone ... naime, u društvu u kojem ne bi bilo žrtvovanja, vjerovatno je da će ono propasti. Društvo koje je spremno da se žrvuje za svoje članove, spremno je za jak i dugačak opstanak (vampiri recimo su odličan primjer takve vrste). Ono što može biti "loše" kod žrvovanja jeste kada se žrtvujete toliko mnogo da jednostavno spasete ono "što se spasiti ne može" (opet primjeri su vampiri koji zbog tolike svoje "solidarnosti" nikada neće postati vampiri2).
"Onima kojima ne možete pomoći da polete, pomozite im da padnu" reče neko (Niče?) i time kaza dosta pametnoga ... Šta ćeš - još malo pa nacizam i fašizam ... možda sam baš ja zaslužio da "padnem" ... pa nek padnem ako je tako, i to je neka volja
Dakle nema straha od padanja - tako je kako je.
Kapitalizam...
Jaki opstaju, slabi propadaju ... Jaki u čemu? Jaki na novcu??? Kapitalizam (gledajući sa Niče'ove strane) mora propasti jer će moć držati ljudi koji će biti i fiziloški unazađeni, jer će se samo gledati njihova spretnost za upravljanjem novcem. Ako ne bude tako, kapitalistički vrh će morati da se konstantno "osvježava" mladom krvlju ("iz mase") inače će se totalno izgubiti u svojim brojkama i novcu ...
I šta ja znam - dosta toga se može reći iz ove teze "o žrtvovanju". Možete analizirati apsolutno bilo šta. Evo recimo, zašto je jabuka pala na Njutna? Zato jer je to bila njena volja. Njenu volju odredio je čitav bitak. Ona je jednostavno morala da padne. Da se to nije desilo, sve bi se promjenilo (ovo bi bilo interesantno).
Zašto je ovaj forum plave boje? Jer je tamo neki dizajner odlučio da CSS bude plave boje i tačka. Sada je njegova volja širom svijeta očigledna na mnogim forumima.
Zašto je Srbija danas na rascjepu? Zato jer je volja onih koji imaju moć da se uništi konkurencija - volja njihove volje jeste da unište rivale kako bi njihova volja što duže opstala. Problem je što bi u nedostatku konkurencije (rata) ta volja propala, degradirala i nazadovala. Zato i Ameri konstantno provociraju islamske zemlje i sami proizvode terorizam ne bi li se tako takmičili sa njima i održavali svoju volju.
Šta je krajnji proizvod volje? Na kraju (ako ćemo pošteno) desiće se čudo. Volja ide, ide i ide i jednoga dana vraća se na početak! Bitak se ponavlja, upada u novi ciklus, ponavljaju se iste stvari, isti ratovi, isti ljudi ponovo žive ... ista volja se pojavljuje. Isti ljudi se žrtvuju
I šta god da se desi, skontajte, to nismo mi - već bitak. Ovaj svijet je jedan crtani film koji je nenacrtan i koji se uvijek ponavlja i ponavlja i ponavlja. Zahvaljujući volji, taj film mijenja svoje sličice, dolaze nove scene i novi glumci, ali opet na kraju dođe ista priča. Žrtvovao se ateista? Ako. Drugo nije ni mogao. Sve je jedno, svejedno.
I za kraj, evo jedna optimistična ateistička poruka - živite dobro, jer će vam se život ponoviti još beskonačno mnogo puta - svaki vaš shit će vas koštati još beskonačno mnogo puta, a i već jeste. Pozdrav Dak i bez onakvih priča u buduće na podforumu filozofije ...