Dobro - je pojam (kao i mnogi ostali) poznat samo čovjeku i nikom više. "Dobro se dobrim vraća" kaže narod. Dobro je kada nekom pomognete. Dobro je kada
pomognete slabijem od sebe.
Zlo - je pojam (kao i prethodni) poznat samo čovjeku i nikom više. Zlo je suprotno od prethodnog i zato (ovako sam ja zaključio sam, slobodno me kritikujte) je zlo kada
odmažete slabijem od sebe.
Hoću reći - bez uplitanja u volju za moć i uopšte bez citiranja Ničea - mi smo ljudi i imamo sposobnost da radimo, živimo, utičemo jedni na druge blabla. Neka akcija može biti okarakterisana od strane ljudi kao dobra ili zla. Dobrom će nazvati onu koja pomaže, a zlom onu koja joj odmaže. Očigledno se radi o relativnim pojmovima, ako postoji više "grupa" ljudi.
Npr, Musoliniju je bilo dobro što je drugovao sa Hitlerom, a jevrejima je to bilo zlo.
Npr2, meni je dobro kada razbijem nekog slabijeg od sebe, a njemu je zlo.
Npr3, lopovu je dobro kada ukrade nešto za sebe ili svoju porodicu, a onima koje okradu je zlo.
Itd. Mislim - bez prisustva ikakve metafizičke komponente, mogu reći da je dobro ono što nam se dopada, a zlo kažemo za nešto što nam se ne dopada i bilo bi nam draže da se ne događa.
"Apsolutno" (koliko je to moguće za skeptika) sam uvjeren da niko neće ići u pakao zbog zla ili u raj zbog dobra, ali smatram ovo nevažnim za ovu diskusiju i mislim da se ne bi trebalo raspravljati o tome. Radi se o izboru, a ovdje bi bilo bolje da pričamo o značenju termina - pojmova.
Još ponešto o uvažavanju ovih pojmova. Nekim ljudima je djelanje po "dobrom" mnogo važno. Neki pak, eto, drže se dobrog ali ponekad pođu i za zlom, dok za neke ljude dobro i zlo uopšte ne predstavlja neku stvarnost i ne razmišljaju o tome. Za sva tri slučaja postoje logična objašnjenja:
Dobri ljudi obično žive u masi (narod bi trebao biti dobar) i pošto se radi o "običnim" (kako pogrdan naziv!) ljudima, oni vole da žive u simbiozi i da se razvijaju u ljubavi, veselju itd. Činiti dobro u takvim sredinama je poželjno upravo zbog one poslovice gore - DSDV. Dobro je u ovakvim sredinama
uslov za preživljavanje, drugim riječima,
ko nije dobar smeta društvu i zato biva kažnjen i time (logično) društvo biva "dobro" cccc
Neki ljudi (srednja klasa, sitni buržuji) još uvijek žive u društvu ali i imaju izvjestne """naddruštvene""" moći. Zbog toga su uslovljeni da se ponašaju "dobro" (da ne ugnjetavaju slabije) jer bi ih velika "osuda" "dobrih" mogla "uništiti" ili "oštetiti", ali, pošto imaju mogućnost (nisu slabi) ponekad (sa opreznošću i strahom?) vole da upotrebe silu protiv slabijeg od sebe i to bi narod nazvao zlim - ali tek ako bi saznao za to
Za kraj, oni najjači - Putin, Buš, Staljin, Hitler, Mao, Cezar, Tito, Dušan Silni - nemaju jačeg od sebe - hoću reći imaju samo slabije od sebe i one koji su im ravnopravni. Takvi ljudi
uvijek moraju da čine zlo po definiciji onih najslabijih - i stvarno ako pogledamo, niti jedan moćnik nije svetao u očima naroda !!! (čast izuzecima!?!)
To je bila moja slobodna interpretacija. Zao može biti samo onaj ko je jak. Slabi ljudi (pod slabi se podrazumijeva mnogo stvari i ne bi se trebalo shvatiti kao pogrdan naziv!) ne mogu da budu zli i ne bi trebali biti zli jer bi to bilo loše za njih.
Konačno, improvizovao bih još nešto. Dobro i zlo u političkim sistemima. Tipičan primjer države bez dobrog i zla (morala?) je Amerika.
primjer: bombardovanje Srbije
primjer: Irak
primjer: CIA
primjer: WeatherControl
itd
U komunizmu, nedefinisano do kraja

Nekako se nameće da bi u komunističkim društvima (idealnim) svi trebali biti dobri.
U religijskim državama (ljudima) - dobro je ono što se slaže sa religijskim kodeksom - Biblijom, Kuranom, ovim-onim ... Tamo su ova dva pojma jasno razgraničena. Dobro je ono što piše u svetoj knjizi da je dobro, a loše je ono što piše da je loše. Kao instrukcije za računar
U anarhističkim društvima predpostavlja se da zbog nepostojanja hijerarhije ne postoji način da neki čovjek dobije toliku moć da može da čini zlo bez šanse da ga neko zaustavi. Postoje i pojmovi tipa "kritične mase" koji, kao i kod komunizma, zvuče veoma idealno i neostvarivo (ali ko zna šta ide ...). Po njima, kada bi se neko osilio i počeo da ugnjetava slabije od sebe, digla bi se masa ljudi koji su hiljadu puta jači od njega i uništila bi ga, nakon čega bi se vratila svom normalnom radu. Ovo daje utisak neke mirne društvene zajednice, poput košnice, kada članovi društva rade svoj posao (žive drugim riječima) i ako u košnicu upadne miš - ubiju ga (unište zlobnika), oblijepe ga voskom (izoliraju ga), i sačekaju da nestane sa lica zemlje (misija izvršena).
I tako dalje. Dobra tema. Ne mogu više da pišem, umoran sam.